Priča o gradu Sunca bez sunca
Sigurno ste čuli priču o dvojici dječaka koje je othranila vučica; priču koja se odvija na sedam brežuljaka između kojih vrluda mutna rijeka Tiber i na kojima će kasnije niknuti grad – možda najslavniji od svih – grad Sunca - Rim. A koliko ste tek priča čuli o njegovim povijesnim likovima i njihovom neimaru u izgradnji čuvenih građevina?
Pa tako, svakako su nezaobilazne, priča o velikom imperatoru Juliju Cezaru ili, pak, ona sladunjava - o Kleopatri i Marku Antoniju; da ne spominjemo one o poludjelom piromanu Neronu, surovom graditelju Herodu ili priznavatelju kršćanstva Konstantinu? Nekima vjerojatno nije nepoznata ni priča o Marku Aureliju, autoru znamenite filozofske knjižice „Samome sebi“ čiji lik na konju danas krasi rimski Kapitolski trg (Piazza del Campidoglio). Ali ni to ne bi bilo sve. Kad bismo zašli u noviju povijest ovih prostora nikako ne bi mogli mimoići središnju crkvu kršćanstva – raskošno Vatikansko carstvo - te osobito slavne renesansne majstore koji su u njegovu slavu čovječanstvu podarili najveća svjetska umjetnička djela - Michelangela, Raffaella i Botticellija.
Mogli bismo tako redom i čini nam se da nikada ne bi završili s nabrajanjem asocijacija koje vežemo uz grad o kojem je ovdje riječ. Međutim, ovo nije i neće biti sat povijesti. Ovo je samo uvod u memorijsku jedinicu prosječnog putnika koji se zatekao u Rimu po prvi put i koji se istom čudom čudi da ona mitska rijeka Tiber, koju je prizivao u sjećanje sa sati povijesti, još uvijek ovdje teče i da ipak nije, kako je mislio, davno presušila. Cijelu putešestviju pročitajte klikom na ovih sedam znakova – XOXOXOX.
