U sjeni puno zanimljivijih stvari, poput Severinine trudnoće ili kakvog obnaženog para sisa neke britanske starlete, na zagrebačkom Općinskom sudu vodi se zanimljivo suđenje. Tamo, naime, pravdu traži kontroverzni povjesničar Josip Jurčević, utemeljitelj nekoliko, redom propalih, desničarskih stranaka. Tvrdi da je diskvalificiran kao osoba i stručnjak u široj javnosti, jer mu je znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković, Saša Blagus, sasuo koješta u lice. Među ostalim, Blagus ga je nazvao navodnim znanstvenikom i „notornim manipulatorom i ideologom hrvatske inačice fašizma – ustaštva“. A sve je počelo u Gospiću s šećerima s Hitlerovim likom

Cijela storija započela je još prije gotovo punih pet godina, kada je u populističkom nastupu na televizijskoj emisiji Piramida, Josip Jurčević komentirao slučaj gospićkog kafića gdje se kavica šećerila sadržajem vrećica na kojima je stajao otisnut lik Adolfa Hitlera, uz prigodni antisemitski vic („Hitler reče Židovima: Pustit ću vam ploču! Židovi: Koju? Hitler: Betonsku!“). Tom prilikom povjesničar koji je izgradio imidž desničarske ikone cijeli je slučaj pripisao „mladenačkim neslanim šalama“, a potom i Hitlera usporedio s Josipom Brozom Titom, protiv čijeg režima strpljivo istupa već dugi niz godina. Ovaj nastup ostao je poprilično nezamijećen u hrvatskim medijima, dok na njega nije reagirao tadašnji suradnik Novog lista, a današnji predsjednik Hrvatskog društva pisaca, Nikola Petković.

"Mladenačka neslana šala"

„Kako je taj (Tito op. a.), prema Jurčeviću, Hitleru jednak netko, istovjetan nekome čija je nakana bila istrijebiti cijele kulture, etnicitete, religije... Da se razumijemo, iako nikada nije zagovarao otvorenu represiju, Tito je bio diktator. I njegov je režim počinio ne jedan zločin. Ali, činio je i dobre stvari. Poistovjetiti Tita s najopakijim monstrumom dvadesetoga stoljeća: s Adolfom Hitlerom koji je ubijao ljude »samo« zato jer su bili ti koji su bili, može samo netko čiji je um ili mračan, ili nepovratno pomračen”, napisao je Petković, nazvavši još Jurčevića i “anonimusom” te “nekakvim povjesničarom”. Čitateljima je ostavio da sami odgovore na pitanje što takav netko može naučiti studente. Puna dva mjeseca trebalo je da do Novog lista stigne Jurčevićevo opširno reagiranje u kojem optužuje Petkovića za javni govor mržnje, huškanje i uvrede te je u njemu opalio standardnom retorikom.

Nikola Petković

“Govor mržnje g. Petkovića i njegov zov drugovima na obračun, jer se prema njemu ne radi samo o meni i samo »šačici ekstremista«, je tipično za model kojeg su, skrbeći za apsolutnu čistoću jednoumnog javnog života u komunističkim režimima, primjenjivali agitpropovci i njihov represivni sustav u obračunu s »kontrarevolucionarima«, »neprijateljima naroda«, »trulim kapitalizmom« itd. Stoga, stanje g. Petkovića najvjerojatnije traje od njegovog mladog, formativnog razdoblja kad je postigao visok stupanj identifikacije s jugoslavenskim komunističkim »Zlatnim teletom« i nedjelima njegova zločinačkog režima”, odgovorio je Jurčević, pozivajući se i na Rezoluciju 1481 koju je 2006. godine usvojila parlamentarna skupština Vijeća Europe i kojom su, piše povjesničar, ” totalitarni komunistički režimi su nedvosmisleno »bez izuzetka« označeni zločinačkima”. Tita je opisao kao čelnu osobu zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima, zbog čega je i odgovoran za zločine koji je počinio “njegov režim” te je shodno tome među desetak najvećih svjetskih zločinaca 20. stoljeća. U ostatku reagiranja posvećuje se isključivo podučavanju Petkovića svojoj viziji povijesti, odnosno tome kakav je bio Tito, te poentirajući da su upravo Titovi oficiri, gdje vjerojatno ne ubraja i prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kao i Titova JNA “glavni operativni nositelj srbijanske oružane agresija na RH, Sloveniju, BiH i Kosovo”.

Ovdje valja na tren zastati i reći par riječi o nekim detaljima iz Jurčevićeve biografije. Kao i svaki “pošten Hrvat”, ovaj fakultetski profesor povijesti, rođen u okolici Imotskog 1951. godine, povezan je s Hrvatskim proljećem. U čemu se ogleda njegovo stradavanje u ovom pokretu, doduše, nije točno poznato, ali poznato je da je svakako vrlo oportuno uvijek navoditi taj biografski fakt. Iako je, dakle, bio stradalnik, kao ”proljećar”, tadašnja “zločinačka vlast” puštala ga je nakon toga da završi fakultet, a potom i radi u nekoliko osnovnih i srednjih škola, što je vrlo čudno za jednu politički nepodobnu osobu, istovremeno mu dozvolivši i da pokrene maleni obrt. Ipak jedva je dočekao hrvatsku samostalnost, a nekih 18 godina kasnije kao kandidat na predsjedničkim izborima prezentirao je raskošnu imovinsku karticu, što je bila i obaveza svakog od kandidata. Naveo je tada mjesečnu plaću od 12.095 kuna, godišnju naknadu za predavanja od 200.000 kuna, dvije kuće u vrijednosti 300.000 eura, jednu vikendicu od 600.000 eura te blizu deset tisuća kvadrata zemljišta. Na to je još dodao 105.000 eura ušteđevine u banci, nešto umjetnina i nakita, 70.000 kuna. Za progonjenog Hrvata, vrlo impresivno. Inače, na tim izborima doživio je potpuni fijasko, osvojivši nešto više od dva posto glasova.

Odgovor na pitanje s predizbornog plakata Josipa Jurčevića danas je dobro poznat

Niti kasnije ga u politici nije išlo ništa bolje, njegov Hrast i Hrvatski plamen također u političkoj stvarnosti nisu opcije vrijedne spomena. Neka od najvećih Jurčevićevih znanstvenih dostignuća su ta što je postao predsjednik organizacije koja se zove Počasni bleiburški vod, kao i “otkriće” da je Jasenovac zapravo bio radni logor, gdje su ubojstva bila tek sporadična. S takvim angažmanom, devedesetih je dospio i do savjetnika saborske Komisije za utvrđivanje ratnih žrtava, takozvane Vukušićeve komisije (po Boži Vukušiću, tajniku iste one organizacije kojem se i dan danas sudi zbog dva ubojstva još iz 1991. godine), a koja je utvrdila da je u Jasenovcu ubijeno tek dvjestotinjak osoba. Ta se brojka kasnije još i umanjila pa je na jednom skupu istaknuo da je zapravo u ustaškom logoru likvidirano samo 55 logoraša, nakon čega su ga nedemokratskim metodama otjerali s govornice. S takvim pseudoznanstvenim povijesnim argumentima, s nečim što će njegove kolege nazvati filofašističkom retorikom te s revizionističkim teorijama, očekivao je veću podršku desno orijentirane populacije, koja je ipak izostala. Zbog svojih znanstvenih uspjeha, imao je velikih poteškoća i pri imenovanju za izvanrednog profesora, jer mu je dvije godine za redom vijeće na Filozofskom fakultetu, odbilo dati ovu titulu. Objašnjenje je bilo da su njegovi radovi male historiografske vrijednosti. No, vratimo se priči.

Ustaše pozitivnije od partizana?

Jedinstveno - Lupiga na Bleiburgu

Nakon što se Petković nije želio upuštati u ovakvu diskusiju s Jurčevićem, smatrajući da je ostvario svoj naum samim upozorenjem na sporni stav iz Piramide, reagiranjem se javio Saša Blagus. Znanstvenik s Insituta Ruđer Bošković koji će široj javnosti postati poznat tek nekoliko godina kasnije, kada se javno suprotstavio nacrtu zakona o znanosti, zbog čega su mu iz ravnateljstva Instituta čak zaprijetili otkazom. Već iz prve njegove rečenice dalo se naslutiti da će reagiranje biti itekako oštro. “Jurčević spada u onu kategoriju ovdašnjih opskurnih tipova s kojima se ne polemizira. Prvi je razlog u tome, što je taj čin pristojnom čovjeku – ispod časti. A drugi pak je u činjenici da za to treba moći savladati – gađenje. Međutim, kao što ponekad baš treba zagaziti u smradnu kaljužu, kako bi se spasio nečiji život, tako je i u ovom slučaju stvar elementarnog morala suprotstaviti se jednoj mračnoj individui”, započeo je Blagus i objasnio da ovaj povjesničar nije tek jedan od onih ridikula na koje treba odmahnuti rukom, jer se radi o reprezentu, kako kaže, mašinerije dobro organizirane desničarske ultraške mreže koja računa na antikomunizam liberalnih demokrata, kunktatorstvo konformističke većine i nedostatak građanskog duha uopće. Navodi i da se Jurčevića ne može smatrati znanstvenikom. “Kako je uopće moguće pod znanstvenu istinu podmetati nepatvoreno friziranje i falsificiranje činjenica iz II svjetskog rata i poraća, te ih interpretirati na način kojim bi se ponosio i sam Goebels”, upitao se ovaj dr. sc. s Ruđera i potom ustvrdio kako je iz uvida u bibliografsku bazu (bib.irb.hr) jasno da povjesničar štanca radove s potpuno istom tematikom, te da duplira radove, računajući isti rad na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku kao tri rada, kao i da ponavlja i prepisuje vlastite tekstove.

Saša Blagus

“Jurčević nije znanstvenik, već notorni manipulator i ideolog hrvatske inačice fašizma – ustaštva. U dobro oprobanoj maniri on podmeće, da ustaše nisu bili fašisti, već borci za Hrvatsku, zločine da su radili partizani (što pak je njemu sinonim za komuniste), a Jasenovac da je bio tek radni logor. Tu sad Jurčević prodaje maglu gurajući pod tepih činjenicu (dakle ne hipotezu), da su ustaške horde u Hrvatsku došle 1941. zajedno s nacistima i da je smjesta započeo pokolj širokih razmjera. Ničim izazvani klali su nevine ljude (dakako bez suđenja) samo zato što su bili Srbi, Židovi, Romi, komunisti ili se naprosto nisu slagali s ustaškim metodama. I to su zdušno radili duge četiri godine. Jasenovac, Stara Gradiška, Jadovno, Glina, Pag nazivi su samo nekih ljudskih klaonica”, rezimira Blagus u reagiranju, zaključujući da Jurčević ima samo jedan cilj – širenje mržnje prema antifašističkoj borbi, koju je predvodila Komunistička partija. Na kraju je dodao i da je zapanjen stavom akademske zajednice koja je ovom “opskurnom tipu” omogućila da godinama neometano neistinama truje studente na Hrvatskim studijima te završio citiranjem njemačkog pastora Martina Niemöllera – “Prvo su došli po Židove, i ja se nisam pobunio jer nisam Židov; potom su došli po komuniste, i ja se nisam pobunio jer nisam komunist; potom su došli po sindikaliste, a ja se nisam pobunio jer nisam sindikalist. Na kraju su došli po mene – a nije ostao nitko da se buni zbog mene”.

MIRKO KOVAČ: Naše vječno U

SJEĆANJE NA HOLOKAUST: Zatvorenik broj 174517 - “Živ sam i htio bih vas razumjeti, kako bih vas mogao suditi”

Kultura zaborava - upoznavanje nepoznatog Zagreba

Uvrijeđeni Jurčević na ovaj je oštar ton reagirao privatnom tužbom koju je zaprimio Općinski sud u Zagrebu. Tužio je i Blagusa i Novi list. Kao odštetu za ove riječi traži da mu se isplati 70.000 kuna, a svoj iskaz u tom je sporu dao krajem studenog. Za suđenje su zainteresirani aktivisti iz zagrebačkog Antifa, koji navode da je uplakani Jurčević sudu pojasnio kako je Blagusovo reagiranje “radikalno neutemeljeno” te kako ga je “diskvalificiralo kao osobu, društveno biće i stručnjaka u široj javnosti”. Osim toga požalio se da se nakon objave tog reagiranja bojao za svoju obitelj i bio primoran uzimati lijekove iz kućne ljekarne, jer je strahovao od odmazde. Na web stranicama Antifa primijetili su i da sud nije dao za pravo Blagusu da Jurčeviću postavi neka pitanja o povijesnim činjenicama, što smatraju vrlo bitnim za utvrđivanje merituma u ovom sudskom sporu. Blagus je s optuženičke klupe poručio da je u ime građanske obaveze morao reagirati na Jurčićeve navode, jer su oni društveno opasni. Kakav će biti daljnji razvoj situacije, vidjet ćemo uskoro, a računajte s tim da ćete o tome biti obaviješteni.

Lupiga.Com

FOTO: H-alter, Croatikus, Novi List