Zapadna javnost se čudi kako „konačno slobodnom“ Libijom haraju naoružane, razularene horde koje tlače civile, iste one koje su NATO „humanitarci“ štitili od diktature Gaddafija. Poharana država u kojoj se nekada dobro živjelo, vraćena je desetljećima unatrag i pitanje je hoće li se ikada oporaviti. To je dobro po „osloboditelje“, jer će moći nesmetano „crpiti“ tamošnju naftu. Gdje je u međunarodnom poretku mjesto „banana državica“ nastalih raspadom bivše Jugoslavije? Posredni odgovor na to pitanje je dao nekadašnji američki predsjednik Bill Clinton, koji je na konferenciji u Crnoj Gori rekao kako mu je drago što je u Makedoniji

Je li, nakon „oslobađanja“ Afganistana, Iraka i Libije, na redu Iran? To bi, istina, NATO „osloboditeljima“ bio nešto teži „zalogaj“, no u naftaškim pohodima cilj opravdava sredstvo, ali i gubitke. Sad se, eto, u „zapadnoj“ javnosti čude kako „konačno slobodnom“ Libijom haraju naoružane, razularene horde koje tlače civile, iste one koje su NATO „humanitarci“ štitili od diktature Muammara al-Gaddafija. Poharana država u kojoj se nekada dobro živjelo, vraćena je desetljećima unatrag i pitanje je hoće li se ikada oporaviti. To je dobro po „osloboditelje“, jer će moći nesmetano „crpiti“ tamošnju naftu. I sama Gaddafijeva egzekucija išla im je na ruku, kako on ne bi na suđenju otkrio svoje veze s američko-europskim političarima, kojima je financirao kampanje.

Cilj opravdava sredstvo (FOTO: laaska)

Ti „demokratski“ centri moći, uostalom, i stvaraju diktatore koji im trebaju u određenim vremenskim periodima, a onda, kada im postanu balast, smetnja i donekle prijetnja, krenu u njihovo „neutraliziranje“. Preko medija pripreme svoju javnost za akciju, a onda je sve samo stvar trenutka. Uklanjanje libijskog čelnika je, bar donekle, skrenulo pozornost američkih i zapadnoeuropskih državljana (koji su poput nekrofila „gutali“ slike mrtvog Gaddafija i Osame bin Ladena) s velikih financijsko-ekonomskih problema. Promatrače sa strane, istina, uvijek iznova iznenade „krvoločne“ izjave čelnika u takozvanim demokratskim državama.

Malo istrpite, nećemo mi dugo (ILUSTRACIJA: FB)

Tako je bilo i s pozivanjem na likvidaciju libijskog diktatora, u čemu je prednjačila Hillary Clinton. Ona je, inače, poraze u suprugovom krevetu od Monice Lewinsky silno željela nadomjestiti političkom karijerom, a kada joj nije prošla predsjednička kandidatura, u kojoj je svašta lupetala i lagala, zadovoljila se titulom američke državne tajnice. S pozicije najmoćnije žene u svijetu može prijetiti kome hoće i osjećati se silno.

Poznata dobrotvorka - američka državna tajnica (FOTO: Depo)

Mnoge je, dalje, razočarao američki predsjednik Barack Obama, „mirotvorac“ koji je nastavio ratove Georga Busha i započeo neke nove. Radi se o čovjeku koji je (tko zna zašto, možda samo zato što je postao američki predsjednik) dobio Nobelovu nagradu za mir. „Na svoje“ su, pak, došli oni koji su od početka tvrdili da je Obama „pijun u rukama jastrebova i interesnih lobija“. Zato ne treba čuditi njegova politika daljnje „McDonald's-izacije“ arapskih zemlja, prepunih iracionalnih ljudi koje vode trenutne emocije. „Prijateljski“ zapad ih oslobađa od njih samih, a tu uslugu im naplaćuje eksploatacijom njihovih prirodnih resursa.

Mirotvorac Obama u društvu svog prethodnika, čije je ratove nastavio voditi (FOTO: Wiki)

Gdje je u takvom međunarodnom poretku mjesto „banana državica“ nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Posredni odgovor na to pitanje je dao nekadašnji američki predsjednik Bill Clinton, koji se na konferenciji u Crnoj Gori, gdje su mu se domaćini uvukli u… (neku stvar), rekao kako mu je drago što je u Makedoniji. A vlastodršci iz zemalja s ovih prostora, u nedostatku suvislog političkog i ekonomskog programa, „trube“ kako euroatlantske integracije nemaju alternativu.

Lupiga.Com