Uopće, kakva je to ideja zajedništva i ukidanja ideoloških podjela? Stvar je u tome da su ideološke podjele i konflikti jedino što nas eventualno može spasiti, kao što su to uvijek i svugdje u svijetu činili. Stvar je u tome što Kitarovićkinim šatorašima i ostatku izborne baze zajedništvo ne znači isto što i pokretima za mir u svijetu, već još masovnije sudjelovanje u nacionalnim mitovima i legendama jer tom društvu ni ova neumjesna razina unisonosti nije dovoljna. Stvar je i u tome da ovdje razuman čovjek može samo plakati za što većim i jasnijim granicama i podjelama dok se ne postigne takav standard da više nikada neće biti moguće da osuđeni narko diler bude počasni gost predsjednika.

Nakon što se dosta tinte prolilo na temu navodno shizofrenog raskola između inauguracijskih poruka Kolinde Grabar Kitarović i cijelog konteksta koji ju je izbacio na mjesto reprezentativne šefice države, osobito onog dijela „konteksta“ koji je, na poziv protokola, za vrijeme ceremonije sjedio među VIP uzvanicima, krajnju nelagodu izaziva činjenica da se poziv predsjednice na jedinstvo pred Tomislavom Merčepom i ostalim predstavnicima hrvatskog neofašističkog i kriminalnog nadzemlja smatra nečim što zaslužuje krajnje neutralnu kvalifikaciju „kontroverze“. Posebno je zabrinjavajuće i to da je skoro unisono prihvaćeno da pristojnost traži da se pusti vremenu da pokaže koji element te kontroverze je autentičan – govor predsjednice ili odabir gostiju.

Ako ima ičeg strašnijeg od prizora hrpe službeno i neslužbeno potvrđenih baraba na inauguraciji, onda je to zbunjenost javnosti i komentatora nad time što taj prizor znači, da li je jača poruka iz slike ili tona, kao i neshvatljivi oprez na temu je li Grabar Kitarović osobno odgovorna za tu neviđenu sramotu.

Da se razumijemo: odgovorna je i to prije, za vrijeme i nakon ceremonije. Prije jer je za vrijeme kampanje intenzivno drugovala s predvodnicima pokreta u Savskoj 66, jer su joj Josip Klemm i Zdravko Mamić donatori i jer uopće cijeli taj milje čini njezin glavni izborni oslonac; za vrijeme jer su na NJEZINU inauguraciju pozvani dileri kokaina, osumnjičenici za ratni zločin, pjevači osumnjičeni za krađu proračunskih novaca, ratni huškači i ostala krajnje neplemenita čeljad koja je k tome i zviždala prethodnicima, a poslije jer se još uvijek nije javno ispričala i smijenila svoj protokol, ako joj je tako gadno smjestio kao što oni de facto tvrde. 

[UZVANICI NA INAUGURACIJI] u novoj epizodi "Ne zna se" (SCREENSHOT: Facebook/Kolinda Grabar Kitarović)  

Koji dio toga je nejasan i upitan?

A temelj pozitivnih predrasuda je... Što točno?

U Stankovićevom NU2 koji je uslijedio odmah nakon ceremonije, fobija od izravne i nedvosmislene osude ovog događaja iskazala se na najgroteskniji mogući način. Nenad Puhovski, inače časna i pametna osoba, ocijenio je da bi između predsjednice i organizatora priredbe moglo doći do stanovitih problema zbog sastava gostiju, no Stanković ga tada nije pitao koje su indikacije za tako pozitivnu predrasudu prema predsjednici - što bi novinaru refleksno sinulo – već je upitavši Puhovskog „jeste li vi možda povrijeđeni što vas nisu pozvali, pa ste tako kritični?“ probio zvučni zid u brzini strateškog uvlačenja desnici i relativizaciji nehigijeničnosti događaja. 

Ah, te formalnosti (SCREENSHOT: Facebook/Kolinda Grabar Kitarović)

Dakle, ne samo da nije jasno da je inauguracija politički skandal par exellance i ne samo da na javnoj televiziji to ne može biti rečeno (upravo je u toku „istraga“ o načinu praćenja inauguracije koji je vodila Elizabeta Gojan jer se navodno sprdala s predsjednicom, no nitko ne „istražuje“ Stankovića što se sprdao sa svim građanima koji kritiziraju devijacije inauguracijskog protokola), nego je između skandala i onih koji negoduju možda problem u ovim drugima koji se, zahvaljujući tome što se bave filmom, uzgojem cvijeća, lijepom književnošću, uzgojem velških korgija i vođenjem memorijalnog centra Jasenovac, nisu našli u društvu s „kontroverznim“ Velimirom Bujancem ili Tomislavom Merčepom?

Što se tiče navodnog nesklada između onoga što je predsjednica govorila i onoga što su ona i njezin protokol priredili na ceremoniji i do danas se za to propustili ispričati, te dvojbe koja je Kolinda prava, cijela konstrukcija neodoljivo podsjeća na onu foru uhvaćenog preljubnika „jel' ti vjeruješ meni ili svojim očima?“, samo što nije lako shvatiti kako se slobodni i misleći sudionici u demokratskom procesu do te mjere emocionalno involviraju da to svedu na pitanje povjerenja. 

Zajedništvo? S kim, s čim?

Tim više što nitko iz političkog establishmenta, osobito ne HDZ, nema tako pozitivne depozite da bi im itko na osnovu prošlosti dao povjerenje i zanemario ono što vidi vlastitim očima. 

HDZ je stranka s nepravomoćnom presudom za kriminal, njihov dugogodišnji vođa je u zatvoru, oni bez srama daju legitimitet ljudima kojima se sudi za najteža kaznena djela time što ih pozivaju na inauguraciju predsjednice države, a mi bismo trebali vjerovati da će mandat Grabar Kitarović ipak ispasti na dobro, samo zato što je u svom govoru spomenula zajedništvo? Uopće, kakva je to ideja zajedništva i ukidanja ideoloških podjela? 

Za sve odgovara osim kad su [UZVANICI NA INAUGURACIJI] kriminalci (SCREENSHOT: Facebook/Kolinda Grabar Kitarović)

Stvar je u tome da su ideološke podjele i konflikti jedino što nas eventualno može spasiti, kao što su to uvijek i svugdje u svijetu činili. Stvar je u tome što Kitarovićkinim šatorašima i ostatku izborne baze zajedništvo ne znači isto što i pokretima za mir u svijetu, već još masovnije sudjelovanje u nacionalnim mitovima i legendama jer tom društvu ni ova neumjesna razina unisonosti nije dovoljna. Stvar je i u tome da ovdje razuman čovjek može samo plakati za što većim i jasnijim granicama i podjelama dok se ne postigne takav standard da više nikada neće biti moguće da osuđeni narkodiler bude počasni gost predsjednika ili predsjednice države i da voditelj na javnoj televiziji pita pristojnog gosta je li ljubomoran što ne sjedi kraj njega. 

Beskompromisna zdravstvena zaštita najugroženijih bogataša

Ali da ne ispadne da je sve tako isprazno i očito, valja napomenuti da je Kolinda Grabar Kitarović u govoru kazala i nešto što nije šarena laža i što ima veliki potencijal za praćenje i analizu, naime, da ne treba država stvarati poslove, već poduzetnici i da im – otprilike – država treba olakšati poslovanje promjenama porezne politike. To je rekla posebno izdvojivši poduzetnička zanimanja u odnosu na sva ostala. Ako smo svjesni razmjera gospodarske devastiranosti zemlje, činjenice da HDZ nikada nije imao suvisli ekonomski program za zemlju, ali su zato imali iznimno razvijene programe bogaćenja svog članstva, da je njihov zdravstveni ministar u sjeni jednom izjavio da će zdravstvo biti bolje za bogate, a lošije za siromašne i da je predsjednica u svom govoru nesumnjivo najavila poruke koje će HDZ plasirati u izbornoj kampanji, sad barem imamo vremena pratiti hoće li HDZ ponuditi smanjenje poreza kao usamljenu mjeru za spas jedne skupine (kao što je Linić napravio s doprinosima) ili će tome pridružiti cijelu suvislu strategiju.

Ako strategija izostane, a porezna se davanja naglo smanje pored proračuna u teškom deficitu, možemo biti sigurni da će javni sektor i socijalni kapaciteti države konačno kolabirati, pa predsjednica neće imati s čime „beskompromisno štititi socijalno najugroženije“.  

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Kolinda Grabar Kitarović