Hrvatska ima kult reprezentacije, reći će mnogi, ali sve je to poprilično nametnuto pa gotovo da je više povezano s nacionalnim pitanjem i politikom, nego s iskrenim navijaštvom. Mediji su tu da manipuliraju i nameću pravila. Prisjetimo se koliko puta smo mogli pročitati ili čuti kako je i skandiranje „Ubij Srbina“ - veličanstvena atmosfera. Sve to nailazi na plodno tlo iracionalnog hrvatskog mentaliteta sklonog zaboravu, stavljanju gluposti na pijedestal, bježanju od stvarnosti

Hrvatska će sasvim sigurno biti svjetski prvak u nogometu, a potvrda za to su pobjede protiv velesila – Makedonije, Srbije i Walesa. Šalu na stranu, naša reprezentacija i bez neke naročite igre pobjeđuje na rutinu u kvalifikacijskoj skupini koja je, realno, jedna od najlakših u kojoj je do sada sudjelovala. Srbija – nikad gora, slabašna Makedonija koja nikad nije ni bila na Svjetskom ili Europskom prvenstvu, te loša Škotska koja nije bila na velikom natjecanju „od stoljeća sedmog“, baš kao i ništa puno bolji Wales. Jedini dostojan suparnik je Belgija. No, tipično hrvatsko pretjerivanje u euforiji donosi megalomaniju, dok se, recimo, sportski neuspjesi doživljavaju kao nacionalna tragedija. Narod se već danima bavi „utakmicom desetljeća“ protiv „mrskih Srba“, zatim šovinističkim izjavama Zdravka Mamića i Ruže Tomašić, a sve je to dobro došlo i ovoj nesposobnoj Vladi, kako bi se mnogi problemi ove države „gurnuli pod tepih“.

Hrvatsko pretjerivanje u euforiji donosi megalomaniju (FOTO: Lupiga.Com/Yasuyuki Nagatsuka)

Cijelu ovu šizofrenu situaciju sjajno koristi izbornik Igor Štimac za „peglanje“ svog (u javnosti donedavno omraženog) imidža. Sad samo čekamo kad će, nakon serije pobjeda reprezentacije, neka od tiskovina (kao svojevremeno i u slučaju Slavena Bilića poslije trijumfa nad Engleskom u Londonu), (za)vrištati naslovom: „Štimca za predsjednika“. Njemu u „prosipanju“ demagoških floskula i inače nesebičnu pomoć pružaju mediji, a tu prednjače izdanja EPH. Dobio tako Igor Š. priliku da lupeta sve i svašta, a sve se to uklapa u njegova populistička „vrludanja“ - dopisivanja s navijačima na svom Facebook profilu (i uklanjanja komentara onih koji se s njim ne slažu), poziv Anti Gotovini da izvede početni udarac na utakmici Hrvatske i Srbije…

SVE AFERE IGORA ŠTIMCA: Izborniku posvećen blog prekrcan njegovim aferama

Štimac je po potrebi domoljub, ako (za)treba i „ustaša“, dok će se s druge strane, također kad ustreba, dodvoravati Srbima, slušati „cajke“ po narodnjačkim klubovima, u kojima se s vremena na vrijeme i potuče. Vratimo se godinama unatrag i prisjetimo njegovog „navijanja“ u sudnici za osobe optužene za ratne zločine u Lori (koje su pravomoćno osuđene), a – prema navodima pojedinih nevladinih organizacija - sporna je ostala i njegova eventualna uloga u ratnom protjerivanju iz Splita građana „nepoćudne“ nacionalnosti. Za njim su ostali i poslovni „repovi“ – (nerazjašnjeno) gašenje sportske kladionice pri čemu su njegovi partneri izgubili znatna uložena sredstva, upuštanje u neuspješno hotelijersko obrtništvo… Na kraju je, prema pričama dobro upućenih, zapao u financijske probleme i zbog toga se grozničavo želio dokopati čelne funkcije u Hrvatskom nogometnom savezu, kao financijske zlatne koke.

Navijači Štimcu zamjeraju da sada Mamiću "plaća" stavljanjem u momčad pojedinih njegovih igrača (SCREENSHOT: HRT)

Kad je uvidio da je vrag odnio šalu odlučio se Štimac uvući Zdravku Mamiću, kako bi se, barem, domogao izborničke funkcije. Navijači mu zamjeraju da sada svome šefu „plaća“ stavljanjem u momčad pojedinih njegovih igrača, kako bi im podigao cijenu za prodaju u inozemstvu. Državni tim zbog svega toga, ipak, ne trpi puno jer, ponavljamo, ima loše suparnike. Očekivati dosljednost i moralnost od „Štice“ i njegovog gazde „Maminja“ očito je iluzorno. No, mnogi su sve navedeno začas zaboravili. Tko je imao nesreću da se na dan utakmice Hrvatska – Srbija zatekne u centru Zagreba i vidi kakvih je sve bilo likova odjevenih u hrvatske dresove, sa šalovima i zastavama, niti malo se ne čudi što je lako manipulirati navijačkim (polu)svijetom. Ma kakav kriminal u HNS-u, mafija koja njime vlada, bitno je da se „Vatreni“ plasiraju na Svjetsko prvenstvo.

Hrvatska ima kult reprezentacije, reći će mnogi, ali sve je to (po)prilično i na silu nametnuto pa gotovo da je (kod mnogih) više povezano s nacionalnim pitanjem i politikom, nego s iskrenim navijaštvom. Ima, naravno i puno pravih tifosa i njima svaka čast. Što se, pak, tiče medija (koji su jedno od najvećih zala u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina) - oni su tu da manipuliraju i nameću pravila. Prisjetimo se koliko puta smo mogli pročitati ili čuti kako je i skandiranje „Ubij Srbina“ - veličanstvena atmosfera. Sve to nailazi na plodno tlo iracionalnog hrvatskog mentaliteta (i silnog kompleksa malog naroda) sklonog zaboravu, stavljanju gluposti na pijedestal, bježanju od stvarnosti. U sve se to, svakako, uklapa i porazna statistika o obrazovnoj strukturi ovdašnjeg stanovništva.

Lupiga.Com