Dragi moji, vidjeh da je najčitanija od mojih novica upravo ona koja govori o odvojenom zbrinjavanju otpada na mojem otoku, otoku Krku, te sadrži intervju s direktorom firme koja o toj djelatnosti ovdje skrbi. Potaknuta tim vašim interesom za očuvanjem okolja, nastavljam s tom užarenom temom, no ovaj put u malo drukčijem tonu, odnosno na koje sve načine kako posebni domaćini/gosti mogu iskoristiti kontejnere

Imam balkon s pogledom na (ček da izbrojim … ! … plavi, žuti, smeđi, sivi i veliki zeleni) pet kontejnera! I na more! Zimi je more najčešće sivo, a kontejneri su uredno složeni i miruju. Tako bude do otprilike Uskrsa. Uskrsnuće Krista, uz to što je najveći katolički blagdan, ima veliki i višeznačni simbolički značaj. Uz nadu u život vječni, ono nosi i nadu u dobru nadolazeću turističku sezonu (istini za volju – ova druga nada je nešto što je bliskije većem broju živućih i životarećih, te se oni spuštaju s kontinenta na more velikom brzinom, novim auto-cestama kako bi prozračili svoje kuće u kojima inače žive, ali ih nisu vidjeli jedno sedam mjeseci iz opravdanih razloga … ovu sam temu već obrađivala jednom prije uslijed naglog povećanja tlaka izazvanog dobrobitima života u Hrvatskoj).
 
Dakle, Uskrs je taj dan D za održivi razvoj otočnog stanovništva, standarda i nadasve naše nedovoljno razvijene otočne kulture življenja. Od tog dana kontejneri (koji svi imaju kotačiće), putuju ulicom na različite načine. Oni mali putuju poput dječjih igračaka koje se vuku za sobom, ili poput dječjih kolica koja se guraju pred sobom. Veliki pak traži udružene snage bračnih drugova koji obično doputuju nekim Touaregom ili BMW-om koji obično nose znakovite registarske oznake kao recimo MK 00001 MK i slično, kakve svjedoče o visokoj svijesti vlasnika vozila.

Gospodin i gospođa MK 00001 MK tako vrlo važno vole rolati kontejner do svoje okućnice – naročito to vole raditi s tek ispražnjenim kontejnerom, a potom ga napuniti svime i svačime te vratiti krcatog na mjesto – ili točnije ne baš sasvim na mjesto ali to nije važno … Tu će on dočekati jurilicu koja nosi oznake LK 111111 II iz koje će iskočiti mlada gospođa, ne gaseći motor, dohvatiti žuti kontejner u koji se odlažu plastične boce, otvoriti bunker koji je krcat takvim bocama, zatvoriti ga, nakon što je ustanovila da u nj' više ne stane ni brada Djeda Mraza, otvoriti zadnja vrata svoje mečke te isprazniti 'žuću' … Mislili ste da je ovdje kraj predstavi!? Nije! Ima još i sivi kontejner. U njega odlažemo limenke. Dama će i njega isprazniti na zadnje sjedište svoga auta … OOOOOOOO!!!!
 
Imam balkon. Tj. ložu. Predsjedničku i za VIP klijentelu. Mislim, mogla bih početi prodavati aranžmane za osobni održivi razvoj koji mi se čini sve neizvjesnijim na Balkan-kanu (ma što vam tvrdili, tu smo gdje smo!). Pokrenut ću alternativni program Kulturizmu – kad pišem osvrt na knjigu ili nešto o kulturnim događanjima, malo tko to čita. Pokrenut ću Kontejnerski turizam – reallity show se gleda s mog balkona – lože, svakog dana od 0-24, od Uskrsa do Svih Svetih. (Moja će sezona trajati duže!). I moram požuriti jer svjesni su i gradski oci potencijala ovakvog vida turizma – vidim to po tome što plakate za sve važnije događaje u gradu sve češće lijepe upravo na kontejnere! Znaju oni gdje se gro turista i onih koji im pružaju usluge smještaja kreće! A tko prvi, njegova djevojka – kaže stara poslovica – ovdje s Balkana!