Janica Kostelić

miro@lupiga.com

14. ožujka 2002.

Janica Kostelić

Pisati o Janici je ovih dana čak malo i naporno. Čak se i iskusni komentatori u sastavu: Drago Ćosić, Boris Mutić i Božo Sušec pomalo gube i nedostaje im riječi. Sve je krenulo prema vrhu u Salt Lakeu, od zlatne kombinacije do zlata u veleslalomu kada je već postalo normalno da medalje dolaze doma, u Hrvatsku. Ponuđeno nam je da uživamo u ovim igrama zahvaljujući obitelji Kostelić i toj famoznoj skijaškoj repki. Bili zadrti nacionalist ili istaknuti član ljeve stranke, ne može vam ne biti drago da vidite Hrvatsku zastavu preko Janičinog ramena i četiri utega, dok orkestar u sred Amerike piči Lijepa naša domovino....
Nevjerovatno, ludo, ludo, ludilo!!! To raste samo u Hrvatskoj. To nema nigdje. Nisu Austrijanke, Njemice, Švicarke i Slovenke krive za svoje lošije rezultate. Kriva je Janica Kostelić. Divljačko lupanje srca uzrokovano uspjehom Hrvatske nogometne reprezentacije, čupanje kose i bacanje u trans uzrokovano Goranovim osvajanjem Wimbeldona, sve je sada palo u sjenu. Tko može imati loš dan danas. Proslavite ove pobjede, pokažite zube onima koji nisu vjerovali, pljunite na slovensku Mladinu zbog onih slika i dođite svi na Trg Bana Jelačića u ponedjeljak. Isto tako ovim putem upućujemo apel Hrvatskoj vladi da taj dan proglasi neradnim i odredbom o točenju pića proglasi sva vrsta pića taj dan jeftinijima 50%. Slavlje je počelo!!!