DALMACIJA SLAVI PRIPAJANJE HRVATSKOJ: Knin je oslobođen, a cijela Dalmacija očišćena od neprijatelja
"Na današnji dan, 4. prosinca 1944. godine jedinice 8. dalmatinskog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske, nakon krvave i teške jednomjesečne bitke poznate kao Kninska operacija, oslobodile su grad Knin od 24.000 njemačkih, četničkih i ustaških jedinica. Time je ostvarena odluka ZAVNOH-a o pripojenju Dalmacije matici Hrvatskoj", stoji u "izvanrednom izdanju" Slobodne Dalmacije koje je noćas osvanulo na ulicama Zadra, Šibenika, Knina, Splita, Korčule i Dubrovnika. Prije 71. godinu, naime, taj je list uistinu objavio vijest o oslobođenju Dalmacije, a isječak iz arhivskog članka poslužio je Antifašističkom frontu Dalmacije da obilježi današnju obljetnicu.
"Knin je oslobođen, a cijela Dalmacija očišćena od neprijatelja", javila je Slobodna.
Prenosimo u cijelosti njihovu čestitku.
Knin (FOTO: Antifašistički front Dalmacije)
Drugarice i drugovi, ovim putem čestitamo vam sedamdesetprvu godišnjicu oslobođenja naše Dalmacije od fašizma!
Na današnji dan, 4. prosinca 1944. godine jedinice 8. dalmatinskog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske, nakon krvave i teške jednomjesečne bitke poznate kao Kninska operacija, oslobodile su grad Knin od 24.000 njemačkih, četničkih i ustaških jedinica. Time je ostvarena odluka ZAVNOH-a o pripojenju Dalmacije matici Hrvatskoj.
Korčula (FOTO: Antifašistički front Dalmacije)
U operaciji oslobođenja Dalmacije sudjelovalo je oko 32.000 boraca 8. korpusa od kojih je poginulo 1884, ranjeno 2439, a nestalo je njih 126. Fašističke snage brojile su 62.000 vojnika, od čega Nijemci 45.000, ustaše 12.000 i četnici 5.000, a njihovi gubici iznosili su oko 12.000 poginulih te 10.000 zarobljenih časnika i vojnika.
Split (FOTO: Antifašistički front Dalmacije)
Jedinice 8. korpusa oslobodile su cijelu Dalmaciju, osim Dubrovnika kojeg su oslobodile 29. hercegovačka divizija i 2. dalmatinska brigada. Narod Dalmacije je za slobodu dao 33.000 života – u jedinicama NOVH i NOVJ poginulo je 18.000 boraca, a 15.000 su žrtve fašističkog terora.
Danas, osim što smo se kao antifašisti dužni prisjetiti njihove herojske žrtve bez koje nebi bilo pobjede nad najdestruktivnijom ideologijom u povijesti čovječanstva - fažizmom, potrebno je da se prisjetimo i s kojim ciljevima i očekivanjima je stotine tisuća naših sunarodnjaka prije 74 godine krenulo u borbu te što je u našoj Dalmaciji i Hrvatskoj značilo ustati protiv nacističke Njemačke, fašističke Italije i kvislinške NDH?
Zadar (FOTO: Antifašistički front Dalmacije)
Značilo je to solidarizirati se s našim sugrađanima čiji je život radi njihove nacionalne ili vjerske pripadnosti u toj zločinačkoj tvorevini bio van zakona, u Dalmaciji je to značilo ustati protiv fašističkog kulturocida nad hrvatskim jezikom i ustati protiv ustaško-četničkog terora koji je svoj slom doživio na današnji dan u Kninu.
Protiv falsificiranja povijesti(FOTO: Antifašistički front Dalmacije)
Ipak, temeljni razlog radi kojega se danas i inače prisjećamo partizanske borbe jest taj što je partizanska borba od 1941. do 1945. godine u Hrvatskoj i Jugoslaviji jedini pokret koji je našem društvu donio revolucionarni prevrat. Pobjeda partizana u ratu nije značila samo spas od svih užasa fašizma nego i socijalnu revoluciju. Nemojmo dopustiti da nas oni za čije su vladavine dalmatinska brodogradilišta, tvornice i radni pogoni oteti iz ruku naroda uče tome što znači biti antifašist. Borimo se protiv falsificiranja povijesti u našim školama koje više ne nose imena narodnih heroja, branimo ono još malo preostalih trgova i ulica koji nose imena najzaslužnijih Dalamatinaca u povijesti. Borimo se zajedno za naš konačni revolucionarni cilj koji je isti sada kao i te 1944-te: emancipacija, oslobođenje od kapitalističke eksploatacije i fašistoidnih struja u društvu!
Antifašistički front Dalmacije
Zadar, Šibenik, Knin, Split, Korčula, Dubrovnik; 4. prosinca 2015.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Antifašistički front Dalmacije
Žao mi je sven-B. ali objektivna (uglavnom inozemna) povijest ne daje osnove za takvu tvrdnju. Točno je da je, na ovim prostorima, tada vođen građanski rat, ali i narodno-oslobodilački. Partizani su (uz prvi) jedini vodili i ovaj drugi, dok su četnici, ustaše, itd. vodili samo i isključivo prvi. Zašto? No, davna prošlost. Mnogo je važnije zašto se danas narodno-oslobodilačka (anti-okupatorska) komponenta Partizana potpuno zanemaruje. I u čijem interesu? Što o tome misliš?