MUK 115.000 SVJEDOKA: Vidio sam Sotonu - zove se AC/DC

Hrvoje Šimičević

20. svibnja 2015.

MUK 115.000 SVJEDOKA: Vidio sam Sotonu - zove se AC/DC

Slušajući reakciju nepregledne mase na ledini u srcu Austrije, na čijim su glavama titrali plastični rogovi, jedan kolega je zlobno konstatirao: ovako šutljive većine u ovim krajevima nije bilo zadnjih 70 godina. U tom je trenutku trajala kratka pauza između dvije pjesme, negdje u sredini dvosatnog seta australskih rock velikana. Prijatelj se nadao da je razlog za relativni muk 115.000 svjedoka zapravo šokiranost onime što je dopiralo sa šezdesetmetarske bine: jedna od najboljih živih izvedbi koje je ovaj bend isporučio zadnjih godina. Ako nije neumjesno parafrazirati jednog poznatog hrvatskog muzičkog kritičara: vidio sam Sotonu - zove se AC/DC.

U životnom razdoblju kada ljudi polako odlaze u pravovremenu penziju, izgleda kako petorka iz Australije proživljava radni zenit. Novi album Rock or Bust dosegnuo je samo u Austriji i Njemačkoj dvostruku platinastu nakladu u roku od dva tjedna, gdje su, uzgredno, prodali više od 750.000 ulaznica za nekoliko koncerata, s tim da se svaka izvedba pretvara u prvorazredni događaj, bez obzira o kojoj je državi riječ.

AC DC Austria
Prepoznatljivi rogovi bili su apsolutni hit (FOTO: Lupiga.Com)

U to se čovjek mogao uvjeriti uoči koncerta u austrijskom Spielbergu, koji je i službeno postao najposjećenijim koncertnim događajem u povijesti ove zemlje. Na Red Bullovoj trkaćoj stazi iz cijele Europe i regije pristizalo je više od 100.000 ljudi. Posred državne autoceste i popratnih prometnih znakova stilizirani simbol istosmjerne i izmjenične struje usmjeravao je 30.000 automobila i 500 autobusa prema konačnom odredištu, opjevanom u njihovoj najpoznatijoj pjesmi i istoimenom albumu iz 1979. godine. Tamo ih je vodila i zvučna kulisa lokalnih radijskih postaja, koje su satima, prije i poslije koncerta, vrtjele isključivo AC/DC.

Pripreme i fama oko turneje trajale su mjesecima unazad: zbog biološke "dotrajalosti" preostalih članova benda sasvim se logično proširio glas da je ovo zadnja prilika da se uživo vidi jedan od najdugovječnijih rock bendova, koji je debelo zagazio u četrdesete godine svoga postojanja. Ali, i više od toga: da sredovječni muškarci i žene, zajedno s djecom i ljudima u dvadesetim i tridesetim godinama, neposredno posvjedoče zadnjim trzajima jedne velike rock epohe; razdoblja koje je, iako često mitologizirano, možda doista posjedovao nešto od onoga što se može nazvati fanatizmom zajedništva, lišenog negativnih simptoma rulje.

AC DC Austria
Kulisa je bila začinjena vatrometima, laserima, enormnom rasvjetom i završnim topovskim udarima (FOTO: acdc.com)

Od prvoga trenutka koncerta, međutim, petorka iz Australije kao da je željela iskoračiti iz okvira puke nostalgije: animirani komet koji uništava sve na zemlji uveo je publiku u prvi rif preživjelih dinosaura. Između uvodne pjesme Rock or Bust i završnoga bisa, smjestio se punokrvni i neposustali rock'n'roll, čiji je tempo diktirao djed u osnovnoškolskoj uniformi, koji je neumorno proizvodio gitarsku buku, trčao, klečao i ventilirao na podu pozornice, cijelo se vrijeme neverbalno "nadglasavajući" s publikom (verbalnih opaski gotovo da i nije bilo).

Ništa manje energičan nije bio ni pjevač Brian Johnson, kao ni basist Cliff Williams koji je standardno stajao u pozadini, zajedno sa zamjenskim pratećim gitaristom Steviejem Youngom, te bubnjarom Chrisom Sladeom, koji je s bendom svirao ranih devedesetih godina. Najpoznatiji hitovi miješani su s razdobljem prije 1979. godine, kad su istu sirovu energiju dijelili u zatvorenim i znatno skučenijim prostorima od ovoga.

AC DC Austria
Svi putevi vodili su na koncert australskih velikana (FOTO: Lupiga.Com)

Prateća kulisa je, dakako, bila začinjena vatrometima, laserima, enormnom rasvjetom i završnim topovskim udarima. Pa ipak, ako se megalomanija stadionskog rocka, praćena nedostatkom istinskog kontakta između publike i izvođača, uopće može gledati s određenom simpatijom, onda je to valjda jedino u slučaju ovoga benda. 

Već, dakle, mjesecima, ako ne i godinama, cirkulira fama da je ovo zadnja turneja benda, desetkovanog fizičkom bolešću (Malcolm Young) i psihičkim poremećajem (Phil Rudd). No, poslije ovoga koncerta nameće se samo jedan zaključak: vidimo se za koju godinu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: acdc.com