iz serijala PASMATER FAMILIASBil sam kod doktora. Po obavljenom pregledu je izdiktiral nalaz u diktafon i rekel mi da papire i snimljenu traku odnesem medicinskoj sestri. Ona stavi traku u drugi aparat, slušalice na uho i za nekoliko minuta ispiše nalaz. U međuvremenu me nekoliko puta, što čudno, što znatiželjno pogledala, a nalaz i recepte mi je predala ispruženom rukom, da me zadrži što dalje od sebe. Ipak dela za psihića. Ne znam kaj se boji, ludost, barem zasad, nije zarazna. Prešel sam…

-  Ko dobro misli, veselo živi  -  ☺                        Lagano odmaram, palim cigar i blejim u TV. Sve je super, jer sljedećih par dana nemam pretjerano puno posla. Opušteno razmišljam unaprijed: nazvat cimera, sredit novi stan, planirat feštu za useljenje i još sto bezbrižnih poslića. A i Nova Godina će – gdje se sakrit’ ovaj put. Već nam je svima…

Kao i kod školskih zadaćnica, najteže kod pisanja je početak. Početi sa pjesničkim izrazom (život je putovanje...), ili sa krutim činjenicama (idemo ti mi tako vani...)? U dvojbi, odlučio sam početi sa zahvalom, premda zahvale obično idu na kraju. Prvo hvala svim ljudima koji su pokupovali karte za film "Bad Boys2" u petak u kinu Grič (zapiši da su mi dužni za reklamu). Kako za moje prijatelje i suradnike Lupige karata nije bilo, odlučili smo ujediniti istraživanje tržišta i dobru zabavu u…

iz serijala PASMATER FAMILIASVozim se u našu Prijestolnicu. Poslom. Par sastanaka i neko snimanje. Put dosadan, prevalil sam ga već tisuću puta. Znam svaku rupu, svaku kuću. Opažam tko je kaj nadogradil, zamjenil prozore, pofarbal ogradu, jesu li si ljudi kupili kaj novoga. Vidi se novi veš na štriku ...Usput se zaustavljam na benzinskoj postaji. Benzin za auto, kava za tijelo, novine za dušu.Furam dalje. Na radiju isto. Ista glazba, isti političari, samo se zarotirali. Da razbiju monotoniju,…

Nadam se kako mi "igrači" neće zamjeriti sitnu promjenu plana, a ta je da umjesto drugog, a ujedno i vjerojatno posljednjeg nastavka serije (može li se to uopće nazvati serijom? brijem da ne!) pod nazivom "Brutalna i draga mi dječja igra", ubacim nešto drugo. Obećana priča o igri zvanoj Pičica s kojom me mnogi gnjave već neko vrijeme, naprasno me požurujući (ajde, ajde, šta čekaš više), bit će tema moje slijedeće kolumne. Naime, nisam mogao odoljeti da pod kolumnu ne stavim jedan dijalog koji…

Rasprava o masturbaciji. Rasprava o želji i manjku iste zadnja dva mjeseca. Malo nas hvata strah toga, no uslijedi moje stručno iznošenje teorije, koja se povodi principom – čim dobivaš više, više i želiš! Počinje rasprava o njegovom skorašnjem preseljenju u vlastiti stan. Mmmm, mogućnost potenciranja gorenavedene želje na n-tu. Mmmm... “Ej, ali znaš da ću odmah morati uzeti cimera?!” “Huh?! (grrr) Ma da znam...” Moment of silence. “Ej, ali of course, uzet ćeš nekoga tko neće doslovno shvatiti…

iz serijala PASMATER FAMILIAS  Odlučivši se za vlastiti posao, prvo sam unajmil uredske prostorije i normalno kupil kompjutore sa pratećom željezarijom. Ti kompjutori su vražja stvar. Koliko god dobrog i novog kupim, uvijek dođe netko sa zahtjevom da mu nešto posebno napravi. Za to trebam još jači kompjutor ili bar najnovije verzije programa. Programi su pak napravljeni, ne zbog toga da mi novija verzija baš i daje nešto radikalno novo, nego da me natjeraju da kupim novi kompjutor,…

Neki dan me jedan prijatelj priupitao kad ću više počet pljuvat po TV-e. Moj odgovor da ja zaista volim televiziju ga je čak malo i iznenadio. Tako me gubitak mojih podstanarskih prava, gdje sam imao privilegij i kablovske teve, potpuno odsjekao od ostatka svijeta. Nema više njemačkih sexi reklama, gdje vas Njemice (čitaj. žene iz istočne Europe) vabe sa svih strana, nema više stalnog sporta (izdvajam gledanje cijele biciklističke utrke i natjecanje njemačkih šumara u brzom sječenju klada)…

radi se o svim mojim prijateljima i poznanicima koji mi, ma koliko neke od njih cijenio, ponekada štovao ili trebao, idu i na živce. jer su ovakvi ili onakvi. manje ili više slični. kako stalno svi oni nekuda idu, pa ih malo ima tu, a malo tamo i tako dalje, u njemačkoj, tako su se i meni malo pomiješali pa nije ivica = ivica nego je malo ante jer mi iz daljine slično izgledaju s leđa u polumraku i gužvi. i još nešto, uz zalaganje za crnačka prava, zalažem se isto toliko i za slobodu…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Pitam Nadu koji je danas dan. Kaj ne znaš, čudi se ona, nedjelja. Kak bum znal koji je dan, kad delam svaki dan. Monotonija mi nadvladala osjećaj za vrijeme. Vidim, stvar je ozbiljna, treba malo mislit na sebe. Najbolje da u nedjelju radim što najviše volim. Bojim se da to ne bu išlo, jer nemrem od jutra do večeri žvakat špek i kobasice. Zabranil mi i doktor. Izgovara se na moje triglicide, a ja znam pravu istinu; on je na dijeti pa mi je zavidan.…