iz serijala PASMATER FAMILIAS Zašto bi napustili ovaj stan, pita me Nada iznenađeno. Pa tko prodaje dvoetažni stan od 110 kvadrata, takvih ima malo? Jasna je ljuta. Svi njezini prijatelji pa i njen dečko stanuju u našoj zgradi, a kuća koju bih ja kupil je na drugom kraju Norog mesta. Iznosim argumente o petom katu, nepostojanju lifta, promjeni društvenog uređenja, tranziciji, skorom ulasku u Europu, mojim naporima pri nošenju plinske boce na taj peti kat... Slabi argumenti. Normalno da…

- Živio sam tad u Ljubljani. Tamo sam živio kao bog. Uh, sjećam se, jedna dama…Ona je bila bogata, dragi moj gospodine.  Sreo sam je na Križankama. Ili… Nije važno… Tu večer smo popili pet litara vina. Chardonay smo pili…, ah… Zvala me je da idemo kući! Htio sam joj reći da ja ne idem kući, da sam zaboravio kako se "ide kući", ali za trenutak sam bio netko drugi. Bio sam netko drugi, kažem, netko tko ima gdje otići kući.Ja se ne sramim, idem od birtije do birtije, pijem, puno pijem i…

U proteklom danu temperaturnog ludila, čak sam dva puta čuo teoriju da nam stručnjaci za meteorologiju zapravo krivo govore stanje na terenu. Kako vidimo na slici TV Dnevnika oblaci dolaze tek u ponedjeljak. Vrlo sam siguran da će i doći (Miro je klasa Optimist), i donijeti rashlađenje, no pitanje ostaje: Lažu li nas prognozeri vremena?Samouvjerenost gospodina Vakule mnoge će odmah razoružati, a tek kad krenu priče o ciklonama i anticiklonama, prestaje nevjerovanje. Može vraču, daj nam kišu. U…

Jeste li kad imali dojam da sve ovo oko vas nije ništa drugo do film? I to film toliko savršen da zapravo sve doživljavate u prvom licu, kao da se stvarno vas tiče. Film toliko realan da zapravo većinu vremena provodite smatrajući ga stvarnošću, poistovjećujući se s njim. Tek ponekad spopadne vas flash u kojem se razbudite, sjetite sebe, i pitate se ono o čemu govori gornjih par redaka.Možda vam se nikad ništa slično nije ni desilo i ne znate o čemu pričam. Meni su se takve situacije dešavale…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Gledam film na telki. Znanstvena fantastika. Ono kaj najviše volim. To su i moji starci poodavno ustanovili. Branko opet nekaj fantazira, govorila bi moja majka ocu. Vjerojatno sam imal i znanstveni pristup fantaziranju, jer kak bi inače nastal izraz "znanstvena fantastika"? Samo prirođena skromnost mi ne dozvoljava da se hvalim mojim prilozima razvoju ljudske civilizacije. Strog odgoj, kaj ćemo....Daklem, u tom filmu su među nama skriveni izvanzemaljci, izgledaju…

Kako je divno biti bolestan. Samo ležiš u krevetu, svi ti nose štogod ti treba, lutaš po stanu, slušaš muziku, čitaš knjige, gledaš filmove, nema nikakvog pritiska i sve ti je nekako sporo, polagano. Dosadno. Ne možeš vjerovati da neki ljudi stvarno ne vole dosadu. Ti misliš da u životu ne postoji ništa bolje od dosade. U dosadi nema ambicioznosti, nema težine, nema ničega što bi ti moglo na bilo koji način smetati.Ustaješ i dolaziš do svojih CD-ova i kazeta. Trenutačno svira Zabranjeno…

Vjerovali ili ne postao sam kao onaj neradnik edo_maajka – mora me se silom tjerati da napišem kolumnu i još sam k tome opet posjetio onu jamu bez dna, zvanu neaktivni kolumnisti, a to se ni meni samome nije svidjelo. Dakle red je da nešto napišem, ali nemojte vi malobrojni koji ćete uopće pročitati ovo misliti kako je riječ o nečemu isforsiranom, kao što je to slučaj kod neradnika Ede (šala mala Edo). Nešto me je stvarno potaklo da napišem par riječi, koje ću okarakterizirati s pridjevom…

Najvažniji nedjeljni trenutak je ona sekunda kad odlučuješ otvoriti oči i probuditi se. I to je definitivno jedini dobar trenutak u nedjelji. Onda se okrećeš na leđa i razgibavaš ruku na kojoj si čitavu noć ležao u položaju fetusa, u kojem uvijek spavaš nakon što se vratiš kući s feelingom da će ti se utroba raspasti od svih supstanci koje si tijekom te noći unio u sebe. I gledaš u strop. Nevjerojatno koliko dugo čovjek može buljiti u strop na nedjeljno jutro. Toliko misli prolazi glavom. Šta…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Vraćam se iz ribolova. Malo mi se žuri, dva šarana čekaju u prtljažniku. Dojadila im voda, pa se objesili na moju udicu. Tik pred Norim mestom prometna policija. Sranje.. Kakve sam sreće, iz kolone budu izvukli baš mene... ma nema šanse da bi bilo drugačije. Usporim vožnju, dajem desni žmigavac, prestrojim se krajnje desno. Pendrekonosac digne onaj baterijski znak i pokaže mi da parkiram kraj njihovog vozila. Ma, znal sam...Dokumente, molim, prometnu i vozačku.…

Neki dan ja dobih lijepu pooruku putem sms-a. Ne, to ovaj put nije bila poruka tipa: "Edo legendo volimo te i ja i cijeli moj razred, dobio sam broj od rodjakovog jarana od jarana njegovog jarana." Nije ni jedna od Laninih poznatih poruka: "Shta chemo danas jest", koja bi konachno jednom trebala biti upuchena njoj od mene.Bila je to prekrasna poruka-poziv da dodjem na otvorenje izlozbe koju sprema meni nepoznata vlasnica tog sms-a. Ja nazovem broj, fina cura, ono lijep glas koji kaze: "Ja sam…