Na kvarcanje ili ne? Pitanje je sad? Jer kad hodate po gradu ne možete a da ne zamijetite sve te šarene boje, kratke haljine i suknje a noge svih tih ponosnih vlasnica ni više ni manje izgledaju kao da su sad stigle s mora. A solariji se reklamiraju, sve su jeftiniji, ima ih na svakom koraku. Ali istina je da opet nitko ne reklamira i one loše strane solarija jer kao da je bitnije biti crn. Dodete u solarij, legnete na tu spravu iako ne znate da li je osoba prije vas pazila na higijenu kao vi a niste ni sigurni da li su te lijepe i tamne zaposlenice koje izmedu ostalog reklamiraju svoje radno mjesto obrisale tu krasnu spravicu prije nego su vas smjestile u nju. Nije da nemaju bočice iz kojih puštaju neku tekućinu i brišu ali pitanje je da li je u toj bočici obična voda ili neki dezinficijens. A onda kad konačno legnete i zatvore vas pa imate osjećaj kao da ste u zamci- jer ipak nećete vidjeti nekog tko se boji malih prostora u solariju započinje umjetno sunčanje. I nakon 10 minuta zvoni sat, izlazite van i na žalost imate osjećaj kao da niste bili. Samo osjećaj u novčaniku. Nemojte krivo shvatiti, sunčanje u solariju se isplati za svakog tko ima podeblji novčanik i želi doći na more kao da je oduvijek tamo.

A onda se pitam šta je s nama koji si ne možemo priuštiti to umjetno sunce? Na žalost nama samo ostaju duge haljine i hlače dok ne stignemo na more i pokažemo svu bjelinu naših tijela. Na kraju se pitam šta je s vremenom kad je Snjeguljica bila in?