U klinici u Petrovoj carskim rezom Mirta Nikić rodila četiri muška, začeta prirodnim putem, teška između 1.760 i 2.060 grama. To se događa jednom u 60 godina, odnosno jednom na 640 tisuća poroda.
Vijest se skutrila na 19 stranici, jedna kartica teksta za četiri brata. Nema fotografije nasmijanih mame i tate, samo pročelje klinike udobno zavaljene iza betonske ograde i ispred nje dva stabla koja su u život niz Petrovu ulicu ispratila nebrojen broj beba. I baš mi je po guštu ova kuća u kojoj se rodila većina naših "lupeža". Uz ovakve vijesti ne smeta mi ni kišni početak jeseni, samo mi je malo žao onih mame i tate što će se napatiti. Možeš pretpostaviti koliko na sto kilometara potroši jedno novorođenče. A tek njih četvorica!  Šou program.
A s druge i treće, sa udarnih stranica novina, jedan stari pregojeni general poručuje da ne smijemo posustati pred eventualnim sankcijama. Bez namjere da ulazim u ocjenu generalovih grijeha, moram mu se požaliti da ja mrzim sankcije i izvanredne situacije. Mrzim kad na policama nema pampersa za onu četvoricu "razbojnika" iz Petrove, koje sam danas rado ustoličio za svoje heroje. Nisu iz Domovinskog rata, ali njihov poster bi svakako radije vidio na svom iznajmljenom zidu nego poster Janka Bobetka, koji su sluteći novi val sveopćeg hrvatsva  izdale jedne dnevne novine. Cijela zbrka oko Haaga  stvorila je u društvu takvu konfuziju da je pametnu izjavu napokon dao još jedan teškokategornik, superdesni Anto Đapić. On se zapitao gdje je bio otpor ove nakupine fitiljaša kad je u Haag putovao Tihomir Blaškić pred kojim je još 37 godina robije. Sad odjednom valja ne posustati pred sankcijama, iako ne znaš ni Bobetkove ni Blaškićeve grijehe. Zar ljude ne poslaše u Haag i ove i one vlasti? Zar je stvarno netko spreman riskirati četiri milijuna guzica da bi neugodnosti spasio jednu 82-ogodišnju guzu. A ona četvorica iz Petrove pojma nemaju. Gledaju valjda u nožne prstiće, primjetio sam da bebe tako ubijaju slobodno vrijeme. Baš kao ni ja, nemaju pojma o čemu se tu radi, ali, što je sreća, za razliku od mene barem ne razmišljaju o starom generalu s vilom na Tuškancu, za dva broja većom glavom i burnim životopisom, koji ga je evo dotjerao pred onaj zid pred kojim su se do sad našli manji i mršaviji generali zbog kojih ne vrijedi trpjeti izolaciju i sankcije.
Napominju nas da se kolektivno zapitamo želi li to netko demonizirati stvaranje hrvatske države, potkopati nam temelje. Kao da je bitno.
Zar država nije tu, zar ne živimo u njoj? Ne - brine nas što će reći "selo". Kao da se "selo" nikad nije natjerivalo sjekirama po gudurama i pripizdinama.  Mi ne damo generala pa makar crkli od sankcija, viče danas 70 posto Hrvata. Brinu ih imaginarni temelji a niko se ne pita što o tome misle ona četiri brata teška između 1.760 i 2.060 grama. A ako bude sreće oni će nas sviju nadživjeti. Jebi ga, generale smo izvozili i ranije, pa kad je bal neka bude bal vampira. Sankcije i izolacija, zamrznuti računi na bankama ili general pred biološkim krajem? Glasam za generala koji se kune u Hrvatsku, ali spreman je u govna uvaliti Hrvate.
I ti temelji što ih stalno spominju... Nešto ozbiljno sumnjam da će me Čehinje pitati za Haag. A na kraju krajeva, jebe mi se što će reći. I Česi i drugi  "nederlanđani".