O Baracku Obami možete misliti što hoćete, ili ne misliti ništa, ali mu svatko mora priznati da je vratio (djelatnu) politiku u središte svjetskog interesa, pa i u žamor takozvanih običnih ljudi diljem dunjaluka. Uzdajući se u taj fenomen sociolog i politolog Dražen Lalić objavio je knjigu o Obaminom usponu na čelo SAD-a na dan inauguracije 44.američkog predsjednika. Tu su inauguraciju hrvatski mediji propisno ispratili, preživajući sve one detalje o opravi Michelle Obama i riječima zakletve iznemoglošću koja izaziva sažaljenje i(li) mučninu. Naše medije i struku, s druge strane, sami izbori u Demokratskoj stranci i za predsjednika SAD-a nisu odveć zanimali, pa tako Lalić na jednom mjestu navodi da je bio jedini ovdašnji znanstvenik koji je pratio kampanju. Budući da je paralelno sa znanstvenim istraživanjem Lalić izvještavao za “Novi list”  - knjiga se temelji na boravku autora u SAD-u između 9. listopada i 21. studenoga prošle godine, što je čini zbirkom reportaža i tekstova politološke i sociološke tematike - uočio je i kako izbore osim njega prate još dva, tri novinara iz Hrvatske, koji su inače i dopisnici iz Amerike.

Ovo je bitno, jer se postavlja pitanje kome je namijenjena i kako će proći Lalićeva knjiga o izborima koji nisu previše zanimali vlasnike i urednike naših medija? S druge strane, u Hrvatskoj su već objavljene obje Obamine knjige (“Snovi mojega oca. Priča o rasi i naslijeđu” i “Odvažnost nade”, obje lani, prije Predsjedničkih izbora u SAD) i – jako su dobro prošle. To znači da interesa za fenomen Obame u našoj zemlji itekako ima, ali i da je jedino “Novi list” od naših medija imao potrebne vjerodostojnosti da u SAD pošalje specijalnog izvjestitelja za izbore u Demokratskoj stranci i za predsjednika SAD-a.

Pitanjem što je to što privlači ljude Baracku Obami, čak i na ovim našim paralelama hrvao se i Lalić, pokušavajući iz reakcija posjetitelja na Obaminim skupovima, u medijima i kod svojih sugovornika pronaći točku u kojoj se spajaju poruke novog predsjednika SAD-a i želje i očekivanja birača i(li) (polu)zainteresiranih promatrača. Ta već toliko spominjana promjena u političkom i društvenom životu Amerike koju donosi izbor Obame, sugerira Lalić, ona je lozinka koja je bivšem senatoru države Illinois otvarala sva vrata. I nije, a to je jedna od najhrabrijih teza knjige, za Obamin uspjeh bila toliko presudna njegova karizma, inteligencija i, naposljetku, boja kože, koliko želja Amerikanaca da okrenu neku novu stranicu. S Obamom ili bez njega, ali kad je već tu netko tko kod većine izaziva pozitivne vibracije – rezonirali su Demokrate - daj ga na scenu. Da je kucnuo trenutak za promjenu itekako su shvatili i Republikanci dočim su prvi put za potpredsjednicu Amerike predložili ženu (Sarah Palin), nastojeći pokazati kako i oni shvaćaju da se dalje ne može utabanim stazama. Ali, bogami, nisu bili ni za strme, kao Obama.

U svakom slučaju, iz Lalićevih pažljivih i sadržajnih opisa političkih strujanja u Demokratskoj stranci, čikaškog okruga i šire, može se steći dobar uvid u to kako su nastali povoljni 'klimatski' uvjeti za klijanje nove američke političke zvijezde i zašto je Hillary Clinton iz dobivene pozicije otišla u unutarstranački poraz. A kada su Demokrati odlučili da ih na vlast vodi Obama, s time se Amerika morala pomiriti. Ti su opisi američke sadašnjosti u knjizi prošarani izletima u političku i društvenu povijest Amerike o kojoj se u nas uglavnom ne zna ništa. Recimo, tko bi očekivao da su za vrijeme Građanskog rata u Americi demokrate bile pretežito za secesiju? Ili, zašto su Hispanoamerikanci dosada većinom glasali za Republikance? O povijesti atentata na američke predsjednike zna se dosta toga, ali manje je poznato da su atentate iskusili i Franklin Delano Roosevelt i Ronald Reagan itd.

Kad je u pitanju oslikavanje glavnog junaka knjige Lalić se trudi da ga opipa sa svih strana, nakon što je već na početku rukopisa dao do znanja da Obamu (blago) simpatizira i vidi u njemu nadu u neku bolju američku politiku. Biografija novog američkog predsjednika i povijest njegove obitelji (od Kenije i Kanzasa do Havaja i Chicaga, pa, u slučaju Obame starijeg, natrag, do Kenije) su sami po sebi fascinantni, pa se čovjek ne treba posebno naprezati da prati likove i događaje koje autor niže. Iako podvlači važnost karakternih osobina i društvenog backgrounda Obame, baratajući na više mjesta i sa sindromom odsutnog oca u psihologiji svog junaka, Lalić ne ispušta iz vida kako je ipak riječ o političkom procesu i više se usredotočio na same izbore.

Posljednji dio rukopisa bavi se pitanjem koje bi se dalo izraziti kao “Da li će Obama umjeti da pjeva?”, parafrazom čuvenog stiha Branka Miljkovića “Da li će sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj?”. Po mnogima, ključno i pretežno neodgovoreno pitanje čitavog fenomena Baracka Obame jest kakva je to promjena koju on donosi, hoće li, primjerice, Amerika postati manje nasilna unutar sebe i prema vani? Hoće li kapitalizam te supersile pod Obamom doživjeti promjene koje će se odraziti na čitav svijet? Da li će Obamina Amerika biti prva koja neće pokrenuti nijedan rat po svijetu? Čak i ako zaobiđemo ta i slična pitanja zasad zamućene promjene s one strane Atlantika, ne možemo ono koje se na prethodne neizbježno nastavlja – hoće li Obama iznevjeriti nadanja ljudi koji su ga izabrali. Ako govorimo o samom mandatu Obame, onda valja voditi računa o tome kako on posve vjerojatno neće trajati četiri, nego osam godina. I Clinton i Bush mlađi dobili su dva puta izbore, pa će ih dobiti i Obama koji je od obojice politički vještiji. Prema tome, nešto ozbiljnije će se o Obaminim predsjedničkim dosezima i promjeni u odnosu na zatečeno moći reći tek za nekoliko godina, ako najavljeno povlačenje iz Iraka već 2010. nije neki doseg. U svakom slučaju, 'puka' promjena boje kože američkog predsjednika, bez obzira na svu simboliku te činjenice koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, ne može zadovoljiti nadanja uložena u Obamu. To, na koncu, kako zaključuje Dražen Lalić, nikako ne zadovoljava ni samog Baracku Obamu, čiju smo beskrajnu ambicioznost, sudeći prema naglascima “Strmih staza”, izgleda tek počeli upoznavati.