Mario Kovač dolazi na Spikigin sa svojim iskustvom stečenim dugogodišnjim bavljenjem pub kvizovima i slamerskom poezijom. Strastveni kazališni redatelj i začetnik novih televizijskih projekata upravo demonstrira svoje znanje i vještine na Trećem programu Hrvatske televizije u "Kviznoj situaciji", u kojoj ga gledamo u ulozi voditelja.

Slogan "Kvizaši, dođite se igrati" podsjeća na bejzbolske palice, ratnike i podzemlje. Kako je nastao taj slogan? Ima li poziv na kviz "Kvizna situacija", čiji ste autor i voditelj, dobar odaziv među mladim kvizašima i gledateljima?

- Taj teaser inspiriran je upravo kultnim odlomkom iz filma "Ratnici podzemlja". Prvi razlog je taj što obožavam taj film i znam ga napamet, a drugi je taj što kvizaši zapravo i jesu neka vrsta čudne subkulture koja naginje ka takvim srodnim "kultnim" ostvarenjima. Reakcije publike na "Kviznu situaciju" su izrazito pozitivne. Jedina ozbiljna zamjerka koju dobivamo u reakcijama je pitanje - "Zašto voditelj stalno drži ruke u džepovima?".

Kako objašnjavate popularnost pub-kvizova i performansa? Postaje li kontakt uživo ponovno epicentar ideja, kao reakcija na hipertekstualiziranost i površnost globalne komunikacije koju je omogućio internet?

- U sveopćem zaglupljivanju masa u kojima internet daje svoj veliki obol, pub kvizovi su postali rijetka oaza ljudi koji istovremeno cijene i znanje i direktnu ljudsku komunikaciju. Činjenica da jedna manja ekipa nas taj koncept održava nacionalnoj televizij graniči sa svjetskim čudom. No, uživamo dok ta čarolija traje. Gledajući program HRT3 u zadnje vrijeme, bojim se da nećemo dugo.

Od 2000. godine, otkako radite kao kazališni redatelj, postavili ste četrdesetak predstava. Kojim se predstavama najviše ponosite? Jesu li to projekti s Kazalištem slijepih i slabovidnih "Novi život" ili možda rad s legendama Ivicom Vidovićem i Špirom Guberinom u predstavi Ivice Ivaniševića "Sad će Božo, svaki čas"? Ili pak nedavna suradnja s Milkom Valentom?

- Gotovo je nemoguće odgovoriti na to pitanje. Sva navedene suradnje su više od posla, one su dio mog životnog svjetonazora. A uz njih bi komotno mogao dodati i brojne predstave koje sam radio s nezavisnim i dječjim kazalištima širom RH. Kad je kazalište u pitanju, granica između posla i užitka je kod mene gotovo nepostojeća.

Kao jedan od urednika prve serije "Big Brothera", kako komentirate današnja izdanja realityja? Kojoj se publici obraćaju? Je li reality potrošena tv-forma?

- Općenito, mislim da je medij televizije lagano izumirući. Ne u smislu da će potpuno nestati već mi se čini kako će se televizijski program sve više pretvarati u ono što je danas radijski program: uniformirana i subvencionirana dosada! A reality showove ionako sve više prate djeca, struktura gledatelja takvih emisija je sve mlađa i mlađa jer se još samo njima može prodati fora kako je sve to STVARNOSNO.

Jedan ste od prvih slamera i pratili ste razvoj hrvatske slam scene u posljednjih desetak i više godina. Kakvu joj budućnost predviđate? Što vas privlači slam poeziji?

- Slam poezija je, za razliku od svoje lektirne prezimenjakinje "lektirne poezije", živa i prati recentna društvena zbivanja te se trudi ne biti mrtvo slovo na papiru. Heterogenost izvođa, a na tim poetskim freek show večerima osigurava bijeg od rutine i dosade.

Surađivali ste s jednim od najpopularnijih likova hrvatske alternativne scene Bore Leeom i snimili dva filma. Jedan od njih, "Bore Lee u kandžama velegrada", među najpopularnijim je domaćim filmovima u DVD formatu. Gdje je danas Bore Lee i što radi?

- Bore je doma u Sinju te i dalje svakodnevno redovno trenira borilačke vještine. Par puta godišnje svrati do Zagreba pa tada zajedno pročešljamo antikvarijate u potrazi za rijetkim knjigama o borilačkim vještinama te kujemo planove za nove filmove. Bore je jedan barbarogenije kakav se ne može zamisliti, istinski neokrnjeni original!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Spikigin