BILJEŽNICA ROBIJA K.: Hrvacki jezik
Tekst Viktora Ivančića prenosimo s prijateljskog Peščanika
Mi rulja smo sidili u razredu i šutili smo. Ona učiteljica Smilja je hodala između klupa i držala je ruke na leđima. Učiteljica Smilja je rekla: „Ka šta znate, dico, naša škola idući misec ide na eskurziju u Vukovar!“ Uča Smilja je gibala po razredu i pitala je: „Šta to za nas znači?“ Uča Smilja je rekla: „To znači da imamo misec dana vrimena da dobro nabiflamo i navježbamo spikat hrvacki jezik!“ Uča je pitala: „Zašto je to važno?“ Uča je rekla: „Zato jer ako u Vukovaru ne spikaš ispravan hrvacki, može se desit da žešće najebeš! Doć u Vukovar i ne govorit čisti hrvacki, to je ka da si sija za obid bez da si opra ruke!“ Uča je pitala: „Kakoš to žešće najebat?“ Uča je rekla: „Tako štaš naletit na nekog huligana, paš prid njim prosrat nešto na meterinjem jeziku, pa će on mislit da je to srpski, pa će dalje mislit da si ti sigurno Srbin kad spikaš srpski, pa će te dobro natamburat!“ Uča je pitala: „Kako će te natamburat?“ Uča je rekla: „Možda će te prokinit sa šakon u glavu, možda će te puntat sa nogon u drob, možda će te isprokidat sa bejzbol palicon, možda će ti sa kacavidon iskopat oko… Svakakoš završit na hitnoj, ka oni malci od pri neki dan! Šta su in roditelji juče došli protestirat isprid općine!“ Uča je pitala: „Zašto su roditelji došli protestirat?“ Uča je rekla: „Zato jer pošto je među isprobivanon dicon bilo i Hrvata kojima se omakla spika na materinjoj ekavici! Pa su huligani mislili da su Srbi i isprepičkali ih! Pa su roditelji popizdili!“ Uča je pitala: „Bi li roditelji došli protestirat isprid općine i da su sva isprepičkana dica stvarno bili Srbi?“ Uča je rekla: „Bi kurac! Litl tumorou! Jer pošto bi in svi rekli – koji su ovo četnici šta protestiraju kad Hrvati cipaju Srbe? Šta nisu protestirali kad su Srbi sa tenkovima ubivali hrvacku dicu? Znači, tek kad se huligani zajebu, pa greškon izdegenče hrvacku mladež jerbo misle da je srpska, postavljaju se opća humanistička pitanja! Pogotovo u Vukovaru!“ Uča je pitala: „Zašto pogotovo u Vukovaru?“ Uča je rekla: „Zato jer pošto je Vukovar u ratu bija misto tragedije! A kod nas je običaj da mista ratne tragedije u miru postaju mista parodije!“ Uča je pitala: „Jel vi ka trećaši znate šta je to parodija?“ Uča je rekla: „Znate kurac! To se uči u višin razredima! Za početak možemo reć samo osnovnu defimiciju, da u tragediji čovik ostaje bez glave, a u parodiji bez zuba!“ Uča je pitala: „Šta to znači?“ Uča je rekla: „Znači da je parodija kad ti ka Hrvat popiješ šakomicin u glavu jer pošto ne spikaš ispravan hrvacki, nego spikaš svoj materinji jezik! A taj tvoj materinji, iako su ti i mater i ćaća Hrvati, ispada isti ka srpski!“ Uča je pitala: „I šta mi onda moramo činit?“ Uča je rekla: „Tribamo se u misec dana šta više odučit od materinjeg i navježbat hrvacki! Znači, nema više iljada, kašika, đubreta, aprila i sličnog! Da huliganima u Vukovaru ne unosimo zbunjozu!“ Uča je pitala: „Zašto je njima to zbunjoza?“ Uča je rekla: „Zato jerbo su oni zapopizdit osjetljivi na ispravan hrvacki jezik! Naprimjer primjera, učenik na eskurziji šeta po Vukovaru, dođe mu huligan i kaže ‘Dobar dan’! Učenik njemu kaže ‘Dobar dan’, a huligan se misli – jel mi to ovi kretineto reka na hrvackom ili na srpskom? Sumnjiv mu je trista smista!“ Uča je pitala: „Šta onda radi huligan?“ Uča je rekla: „Huligan onda napravi đir oko kvarta da učenika opet sretne i kaže mu ‘Lijep pozdrav’! Učenik mu rekne ‘Lep pozdrav’, jerbo je naprimjer primjera negdi iz Zagorja! I popije batine, normalna stvar! Plus mu huligan izbeštima mater srpsku jerbo spika po purgerski!“ Uča je pitala: „Po čemu se onda razlikuje materinji jezik od hrvackog?“ Uča je rekla: „Po broju udaraca šta ih moraš fasovat da bi ga savlada! Materinji jezik se usvaja sa majčinin mlikom i kućnin odgojem, a hrvacki sa školskom šibom! Kad malo bolje promisliš, ista je stvar jesil zbog lošeg hrvackog dobija asa u školi il si dobija po pički u Vukovaru!“ Uča je pitala: „Pa di je onda razlika između učitelja i huligana?“ Uča je rekla: „Ako malo okrenemo na zajebanciju, ispada da je razlika između učitelja i huligana otprilike ka razlika između hrvackog i srpskog! Skoro nikakva! Huligani su, ajmo reć, pomoćno nastavno osoblje!“ Uča je pitala: „Šta to znači?“ Uča je rekla: „Ko gradivo iz hrvackog ne nauči u školi, huligani mu ga utuve u glavu! Ako triba i sa pajseron!“ Uča je pitala: „A ako je razlika između hrvackog i srpskog skoro nikakva, jel to znači da je mala?“ Uča je rekla: „Ni govora! Baš obratno! Razlika je ogromna!“ Uča je pitala: „Kako sad to?“ Uča je rekla: „Iako sve skupa ima malo riči koje u hrvackom i srpskom nisu iste, svaka od tih riči je iljadu puta važnija od ostalih! Znači, sve se množi sa iljadu!“ Onda je uča počeškala se po ćiverici i rekla je: „Pardon, sa tisuću!“ Uča je pitala: „Jel vi išta živo razumite od ovoga šta van ja tumačin?“ Uča je rekla: „Ma razumite vi moj klinac! Blejite u mene ka telci u šarena vrata!“ Uča je pitala: „A jel uopće tribate razumit?“ Uča je rekla: „Ne tribate! Važno je samo da eskurzija prođe sa šta manje mrtvih i ranjenih! Da se ja posli ne moran pravdat prid unesrećenin roditeljima!“ Uča je pitala: „Kako ćete onda otić na eskurziju u Vukovar i vratit se doma bez razbivenih zubi i slomivenih rebara?“ Uča je rekla: „Tako šta ćete govorit čisti hrvacki i tačka!“ Ja sam iz klupe pitao: „Tačka?“ Uča Smilja je rekla: „Ups!“
Robi K. (IIIa)
Lupiga.Com via Peščanik
Naslovna fotografija: Pixabay
nu, dodajem prïješnjemu upisu svezanomu s člankom jošte ovu malahnu dopůnu. vůkovar se nahodi na prostoru, koji je davno prïje pojave slavenā na balkanu pripadaô inima narodima/uljudbama/kulturama. potom je stoljećima bīô pod rimljanima. nakon rimljanā tiem područjem su zavladali būgari, a izza būgarā su doljezli i ugari/mađari, koji su na tom prostoru stoljećima imäli svoju upravu unutar "srëmske (i ne "sriemske") županije". po mađarskom "szerém vármegye" i turskom "sirem" se jasno vidi, da je izvorni oblik glasiô "srëm" i na južnoslavenskima narječjima s toga područja. dalje, u pṙvoj jugoslaviji dïôbom "srëma", sṙbima je dogovorno pripaô iztočni dïô, dočim hṙvatima njegov zapadni dïô, koji je uključivaô gradiće vůkovar, vinkovce, ilok i županju, među inima. na tom području današnja novočtokavska iztočnohercegovačska ijekavsko-jekavska narječja nigdar u poviesti nisu bīla "domorodačska". na tom području prïje pojave osmanski turakā govorilo se je tzv. "slavonskima" dialektima, odnosno staročtokavskima ekavsko-ikavskima "šćakavskima" narječjima. njima najbliža su bīla iztočnobosanska "jekavska" i "jekavsko-ikavska" narječja. u vůkovaru se je u XX stoljeću većinski govorilo inačicom novočtokavskoga vojvođansko-šumadijskoga ekavskoga narječja. među brojnima "jezikoslovcima" u hṙvatskoj postoji težnja da se sve novočtokavske dialekte prisvoji i na nje stavi oznaku "hṙvatski". brojni "jezikoslovci" u hṙvatskoj ni danas ne priznaju obstoj "bosanskoga jezika", isto kakor političari i "intelektualci" u SR hṛvatskoj uključeni u "MASPOK" nisu ni sedamdesetih prošloga stoljeća. bošnjacima podlo i zakulisno službeni zagreb desetljećima teži i pokušava oduzeti pridjevak "bosanski", ciljano jezik bošnjakā nazivajuć "bošnjačski". slično je s čṙnogorskim jezikom, uljudbom i poviešću. svi čṙnogorski rimokatolici se prisvajaju i "pohṙvaćuju", i sva svjetovna književnost boke kotorske također. "velikohṙvatski" projekt je u půnom zamahu i dalje. svega navedenoga radi, počnimo od najosnovnïjega podatka. hṙvati ni danas nemaju ni jednu drugu službenu rieč u svojem standardnom varietetu, za sṙbske posuđenice "činjenica", "rečenica", "kišobran" i "sůncobran", među desetcima sličnih primjerā. režimski divljaci u vůkovaru su jednako tako mogli naletjeti na dva hṙvata starinom ekavca. prëdpostavímo, jednoga čakavca iz liburnije (područje lovrana i opatije na kvarneru) i jednoga kajkavca iz samobora polag/pri zagrebu, pak bī vjerojatno bīla prëbijena/prëbita i ta dva "ekavska" hṙvata.