Iako sam u uvodu nakenjao štošta o sačmaricama, u filmu se zapravo niti u jednom trenutku ne ukaže sačmarica (istina, ima par kadrova s puškom, ali ovom na vodu, koju vidite s lijeve strane). Ispričavam se zbog nebuloza, ovo mi je prva recenzija u životu te odmah na početku treba priznati - apsolutno sam nekompetentan za davanje bilo kakvih ocjena o filmovima. Ali pretpostavljam da ni vi niste ništa kompetentniji, pa će lepo da se družimo.

Kako to jasno stoji u vodiču kroz II Zagreb film festival, na kojem smo i imali priliku pogledati ovaj film, Mean Creek jedan je od onih gradića u kojima se tajne, a pogotovo laži, teško skrivaju. Krećući na proslavu rođendana, skupina tinejdžera planira se osvetiti lokalnom mangupu, no sukobljavaju se oko provedbe plana. Stvari kreću neželjenim tokom i izmiču njihovoj kontroli, a rezultat toga je da mali debeljko (na slici) biva utopljen, naočigled petoro tinejdžera. To bi bilo to što se tiče prepisivačine. 

Odmah na početku, moram reći da nabijem na hurac onog tko je pisao sažetak ovog filma, koji sam upravo prepisao. Jer mali debeljko nije lokalni mangup, barem ne ništa manje nego trojica starijih tinejdžera zahvaljujući kojoj je zapasao travu odozdo. Osim debeljka i spomenute trojice, u ekipi su još i dvoje mlađih tinejdžera, zaljubljeni par iz osnovne škole.
  
Film započinje scenom kad debeljko sa slike iz (pre)banalnog razloga dobrano pretuče malog tinejdžera. Mali to kaže bratu, pa onda stanu dogovarati neku osvetu. Debeljka (vidi sliku)  pozovu na plovidbu rijekom, planirajući ga golog baciti u vodu i pobjeći. Debeljko inače ima naglašen problem u komunikaciji, što kompenzira snimajući stvari oko sebe digitalnom kamerom. Želi zabilježiti svoju svakodnevicu, jer misli da je to jedini način da ljudi otkriju "zilijun" stvari koje krije u glavi. Tinejdžeri naposljetku žele odustati od plana, svi osim jednog, ali u zapletu padnu ružne riječi te debeljko uistinu završi u vodi i utopi se. Tu zapravo, tek na sredini, uistinu započinje film.
 
Petoro tinejdžera ne pokušava pomoći debeljku, nego priskaču tek kad je mrtav. O zasljepljenosti osvetom u ovom dijelu svijeta već smo štošta naučili te nema smisla da serem. Kada je sve gotovo, ekipa se odlučuje sve priznati organima reda i mira, svi osim onog tipa koji nije htio odustati od plana, a koji, isto kao i debeljko, ima jebenih problema (ne izlazi na kraj s činjenicom da je njegov otac sebi raznio glavu). Taj dečko je najjači te zahvaljujući njegovim argumentima tipa kuka & motika ekipa odlučuje zakopati tijelo u šumi.

E, baš tada se događa najdojmljiviji trenutak filma, kad jedina curica u ekipi, mlađahna i nevinog izgleda, prikiva nožem puža za drvo, dok ostatak ekipe zakopava mrtvo tijelo.  Nadam se da je redatelj htio pokazati da i u najnevinijem među nama postoji atavistički poriv za nasiljem, kojeg je, kad je jednom probuđen, teško uspavati. I o tome štošta znamo iz ovih krajeva svijeta. Dobra strana ljudske prirode prikazana je kroz portret dječaka, koji je na početku filma bio debeljkova žrtva i od kojeg je krenula cijela priča. Naime, nakon što su pokopali debeljka, redatelj daje jednu dužu scenu plovidbe natrag (ekipa u krupnom kadru), gdje su svi članovi ekipe, osim malog, prikazani stisnutih usnica i ogrubjela lica. Samo ovaj mali, žrtva od koje je sve krenulo - plače. Objasnite to sebi kako želite.

Kraj je najgori dio ovog filma. Ono kad njih grize savjest pa se dvoume - priznati ili ne priznati. Samo jedan iz ekipe, onaj koji je naredio zakopavanje tijela, ne pristaje na priznanje, nego opljačka trgovinu i zaputi se u Meksiko, valjda. Što se kraja tiče, dakle, riječ je o tipičnom preseravanju. Dojma sam da je film mogao biti izvrstan da je redatelj (redatelj filma je ujedno i scenarist) uspio napisati bolji kraj. Zbog lošeg završetka film gubi na snazi, a od mene mu je čvrsta trojka koja samo što nije metamorfirala u četvorku.

Eto ga brate, jedva završi. So long.