Heroj je pod redateljskom palicom Zhang Yimoua smješten u drevnu Kinu kada je zemlja prije više od dvije tisuće godina bila podijeljena na sedam zaraćenih kraljevstva, netom prije njihova spajanja: Qin, Zhao, Han, Wei, Yan, Chu i Qi. Troje vrhunskih majstora Slomljeni mač (Tony Leung), Leteći snijeg (Maggie Cheung) i Nebo (Donnie Yen) – porijeklom iz kraljevstva Zhao namjerava ubiti kralja Qina (Chen Dao Ming), pa kralj ponudi bogatu nagradu za njihovu smrt. Kada u kraljevstvo Qin ušeta šerif iz malene oblasti po imenu Bezimeni (Jet Li) kako bi kralju dokazao da je smaknuo troje ubojica, kralj ga poziva u svoju palaču da mu uz čaj ispriča kako je uklonio njegove prijetnje.

Bezimeni kralju ne smije priči bliže od dozvoljenih sto koraka te mu pripovijeda kako mu za poraz neprijatelja nije bila dovoljna vještina i magija. Uz flashbackove mu pojašnjava kako se služio psihologijom da bi pronašao najslabije točke protivnika te da je tako uz pomoć 'efektivne' ljubomore uništio Nebo i Leteći snijeg koji su bili ljubavnici. Bajka tu uz retrospekciju i flasheve kako Bezimenog tako i kralja fluidno teče, međutim, sam filmski spektakl započeo je već prvom scenom ulaska Bezimenog u palaču. Iako se početak čini sasvim jednostavan i lako prepričljiv, Zhang gledatelja njiše iz jedne krajnosti u drugu da bi mu pokazao kako je istina pod nebom. Mozaik boja koje pršte ekranom i triju priča, složi se, logično, tek na kraju filma.

Wuxia kojoj su vješti i ubojice i sam Bezimeni, rijetka je podvrsta borilačkih vještina. Riječ wu opisuje sve vezano uz rat, vojsku i borilačke vještine, dok se xia odnosi na protagoniste koji se nalaze u wuxia fantaziji, a i sinonim je za magiju, pa se wuxia prevodi nešto ala časna, viteška vještina. Ovu podvrstu borilačke vještine najbliže opisuju dvije riječi - mač i magija, a za razliku od ostalih borilačkih vještina poput kung-fua, karatea, aikida ili samuraja i njihova bushida, wuxia sadrži elemente nadljudskog jer borci nakon što dosegnu određeno stanje svijesti i vještine mogu letjeti, trčati po vodi, penjati se po zidovima, kretati se brzinom svjetlosti ... Protivnike uvijek napadaju u poštenoj borbi za neko veće dobro, za vrijeme koje mogu ispuštati zrake svjetlosti, dozivati vjetar, a suparnike onesposobiti ili paralizirati zadavanjem udarca prstom na ključne akupunkturne točke.  ... hopa na ovaj link, pa da vidiš.

Iako će neki film uspoređivati sa Ang Leejevim "Tigrom i zmajem" koji je zapadu približio wuxia film, spomenuti je prema "Heroju" tek priča o ljubavi uz letenje wuxia ratnika. "Heroj" pak prije svega govori o časti, odanosti, dužnosti, pravdi, altruizmu (najvećim vrijednostima wuxia viteza) i višoj svrsi u kojoj ljubav nije zanemariva, ali je sporedna. A umalo da se zbog "Tigra i zmaja", "Heroj" nikad nije ni rodio. Zhang je scenarij za film počeo pisati još krajem devedesetih da bi dvije tisućite na filmskim ekranima počeli letjeti "Tigar i zmaj". Iz bojazni da će ga optužiti da kopira Leeja, Zhang je za bobu odustao od "Heroja" koji žrtvuje sebe za mir.

"Heroj" je najskuplji kineski film (30 milijuna $ cca.) u kojem je novac Yimou iskoristio na najljepši mogući način: na bale svile od koje su skrojeni ekstravagantni kostimi, na brdo specijalnih efekata na koje se ne obazirete za vrijeme trajanja filma jer prehedonistički uživate u bajci, na krajolike, filmske setove, koji su jednako ... hm ... ne mogu naći riječ, osim što mi se povremeno učinilo kako je jezero u biti ogledalo, a kapljice kiše za vrijeme borbe dragulji.

Boje, koje su povremeno elokventnije od bilo kakvog dijaloga, kao ključni element prikazuju osjećaje likova, pa tako za vrijeme borbe između Letećeg snijega (Nebove ljubavi) i Mjeseca (Nebove pomoćnice glumi ju Zhang Ziyi) sve pršti od crvene i žute, počevši od jesenjeg lišća preko njihovih odora kao podloge za prikazivanje ljubavi i ljubomore. Shodno prikazivanju željenog Zhang koristi zelenu, crnu i bijelu. Vizualna poema! Hoću reći, bombon za oči.

Vjerojatno će se naći neki koji će reći da se film temelji na specijalnim efektima ... i možda je stvarno tako ... ili da se film čini kao imitacija "Tigra i zmaja" ... možda je i to istina ... ili da je Zhang kao pravi rektalni alpinist (u prijevodu ulizica, guzicolizac) filmom, u kojem je nasilje sasvim nevino, 'kupio' zapadnu publiku ... možda ...

Dobro, kralj Qina je bio nemilosrdni šupak i tiranin koji je spaljivao političke proglase i ubijao političke protivnike, pa će neki o filmu i politizirati. Dobro, wuxia vitezovi nisu bili altruisti, nego vitezovi sa subjektivnim vidom pravde i jebivjetri koji nisu podnosili autoritet. Svejedno foja. U principu me sve to skupa ne jebe jer što bi rekao Mirko Filipović 'svaku budalu nešto veseli', a mene veseli vidjeti da "Heroj" prikazuje kako borilačke vještine iz akcije i nasilja mogu prerasti u pjesništvo, balet i filozofiju; jer govori o tome kako nije bitan način smrti, već način umiranja; da se može dobiti i gubitkom; jer je sasvim suptilno kulturno osviještena zabava bolja od sladunjavog "Tigra i zmaja" trideset puta, i jer sam se pri kraju filma, nimalo herojski, rasplakala k'o zadnja pizda.

P.S. Užasno me interesira što je napisao polianthropos (Jurica Pavičić). Poštenim znalcima slijedi bogata nagrada.