Poznato je da su ljudi prve prostirače za pod pleli od trstike već 5 000 godina prije nove ere no nije točno utvrđeno kad su se pojavili prvi sagovi od tkanine. Najstariji do danas pronađeni sag potječe iz 5. stoljeća prije nove ere a otkriven je krajem 50-tih godina u smrznutoj grobnici na planini Altaj, između Mongolije i Kine. Sag je porijeklom iz Irana i u jednom četvornom centimetru sadrži čak 420 čvorova. Od 12. stoljeća sagovi su se počeli proizvoditi u Egiptu i Siriji, a najskupocjeniji od svih izrađivani su u Perziji za vladavine šaha Abbasa (1586-1628). U otprilike isto vrijeme sagovi su se pojavili u Indiji (uz pomoć uvezenih perzijskih majstora) te na području Male Azije, osobito na Kavkazu i u Turskoj. U Zapadnoj Europi orijentalni su se sagovi pojavili već u 13. stoljeću jer ih nalazimo i na Giottovim slikama. Smatra se da su sagovi što ih je sa sobom donijela Eleonora Kastiljska pri udaji za engleskoga kralja Edwarda I. 1225. godine istkali Arapi u Španjolskoj i to prema istočnjačkim motivima. Od 15. stoljeća sagovi su na vrlo visokoj cijeni, bilo da se radilo o sagovima vješanima na zidove ili o onima koji su se prostirali na pod. Prvi europski sagovi izrađeni su u Engleskoj u 16. stoljeću. Otprilike 1620. godine Pierre Dupont i Simon Lourdet počeli su izrađivati prve francuske sagove u nekadašnjoj tvornici sapuna u blizini Pariza. Proizvodnja sagova uvelike se povećala početkom 19. stoljeća kada je J. M. Jacquard usavršio tkalačke stanove za proizvodnju sagova. Jacquardovi su strojevi na parni pogon ostali u upotrebi sve do sredine 19. stoljeća. Danas se većina sagova izrađuje u tvornicama i uz pomoć visoke tehnologije, no i dalje su najskuplji i najdragocjeniji sagovi na svijetu upravo oni koji se u milijunima čvorova izrađuju - ručno.