Njemački književnik, rodio se 13. prosinca 1797. u Düsseldorfu, a umro 17. veljače 1856. u Parizu.
Književni povjesničari i teoretičari slažu se da umjetnički i idejni izraz Heinricha Heinea pripada među najbolje stranice njemačke književnosti, od 20-ih do 50-ih godina 19. stoljeća.
Zapravo se zvao Harry, a potjecao je iz židovske trgovačke obitelji. Studirao je pravo, ali slušao je predavanja iz književnosti, povijesti i filozofije. Pred kraj studija krsti se u evangeličkoj crkvi i proziva se Heinrichom. Nakon studija putuje u Englesku, potom u Italiju i Pariz odakle će se javljati kao dopisnik Allgemeine Zeitunga.
1825. godine, nakon dviju knjiga poezije i dvije tragedije, izlazi njegov prvi svezak "Slika s putovanja". Sljedila su mnoga djela s različitih područja: "Knjiga pjesama" (koja je za Heinova života doživjela 14 izdanja) ili "Romancero", zbirka nastala u doba kada bolesni pjesnik priča o sebi da nije više najslobodniji Nijemac nakon Goethea, zatim "Zimska priča", "Njemačka", "Pisma iz Pariza", "Lutecija" i "Romantička škola".
Heine je spoj između prvih romantika koji se javljaju potkraj 18. stoljeća i mladonijemaca tridesetih godina 19. stoljeća koji navješćuju realizam. Već za života bila je spoznata vrijednost njegova stvaralaštva pa je bio logičan utjecaj koji je ona imala na europsko pjesništvo.
Heine je cijeloga života pobolijevao. Posljednji put izašao je iz kuće 1848.