Među ostalim, pratit ćemo „pothvat“ bivšeg gruzijskog premijera Bidzine Ivanishvilija koji uz pomoć goleme mašinerije i izdašnog kapitala skuplja stoljetna stabla i presađuje ih u svoj privatni vrt. O ovom „hobiju“ pisali su brojni svjetski mediji, od New York Timesa do BBC-ja, a priču je na filmsku vrpcu smjestila gruzijska redateljica Salomé Jashi. Premijerno je njen film „Ukroćeni vrt“ prikazan na poznatom festivalu Sundance. Film kroz meditativne kadrove prikazuje logistički spektakl tog procesa i njegov razorni utjecaj na okoliš i lokalnu zajednicu, dok istodobno funkcionira i kao alegorija moći u kojoj „presađivanje“ stabala postaje simbol nasilnog odnosa čovjeka prema prirodi, ali i društvu. Organizatori OFF-a će slučaj gruzijskog premijera nazvati „bizarnošću današnjice“.

Rock grupa Eva Braun nastala je 1989. godine u Bečeju, gradiću u Vojvodini. Pored nekoliko hitova koje su izbacili kroz karijeru, posebno je poznat „Sasvim običan dan“. Jedan od kurioziteta vezanih za ovu grupu je taj da su prvi od svih bendova u regiji imali svoju web stranicu. Potkraj prošlog stoljeća pozvani su u Los Angeles da snime ploču na engleskom jeziku. Priča kaže, da su im Amerikanci ponudili jako dobre uvjete, dali im odriješene ruke, uz samo jedan uslov. Po riječima lidera grupe, album nije mogao, odnosno nije smio izaći, a da se grupa zove Eva Braun. Morali su promijeniti ime. Čudne su te (umjetničke?) slobode. U (kako ga mnogi nazivaju i smatraju) rigidnom „komunističkom sistemu“ može, a u svjetskoj demokraciji gdje sve može – ne može.

Noseći protagonisti iz opusa finskog režisera Akija Kaurismäkija bore se za finansijsku i emotivnu sigurnost i stabilnost, za postojanje koje ih neće svesti na još jedan primer nesuvisle bede i propratnih mizerabilija. Kaurismäki ne prikriva sopstvenu odanost i privrženost likovima izopštenika, pripadnika radničke klase, koja prodaje svoj rad u prekarnim uslovima. Scene i prizore te prekarnosti on varira iz filma u film. Najuspeliji trenuci njegove filmografije su upravo oni u kojima zaranja kameru duboko u način života, svakodnevne rituale i manire ovih prezrenih marginalaca, proletera, nesuđenih revolucionara. Otud i potiče njegova „Proleterska trilogija“, s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog veka, kada biva ustanovljen neoliberalni poredak eksploatacije, u kome još i danas živimo.