Da je utvrda bliže Zagrebu možda je mogla biti održavana kao što je „Oltar domovine“. Ovako je u siromašnoj općini u koju će država lagerovati nuklearni otpad, pa koga briga za povijest i utvrdu koja s vremenom nestaje. Lagano se krećemo prema vrhu. Negdje nakon desetak metara iza nas na puteljku do utvrde se začuje buka. Kotrlja se kamenje s brežuljka na kojem se smjestila utvrda. Nekolicina kamenja pada na put kojim smo prije nekoliko sekundi prošli. Pomislih da je opet potres, ali ubrzo shvaćam da se snijeg otapa, pa voda djeluje na oronule zidine. Baš na tom mjestu se nalazi i pećina koju mi je prije nekoliko godina pokazao jedan mještanin. Skrivena izraslim šipražjem, sada se može jasno vidjeti i s našeg puta, jer nema lišća da je sakrije. Tko zna koliko je takvih pećina ovdje jer sama utvrda je građena na stijenju.

Veća skupina od dvjestotinjak pripadnika navijačke skupine Bad Blue Boys, odjevenih u crno, uglavnom maskirani, s kapuljačama na glavama, promarširala je u subotu središtem Zagreba uzdižući desnicu u zrak u nacistički pozdrav, a sve u pratnji policije koja uopće nije reagirala. U svom pohodu bakljama su napali i kultni kafić „Krivi put“ pored kojeg su prolazili. A ni na to policajci nisu reagirali. Naši sugovornici koji su se oko 17:40 sati zatekli u blizini Savske ulice svjedočili su ovim scenama, a cijeli događaj opisuju kao duboko uznemiravajući. Povorka huligana cijelim je putem skandirala, pjevala navijačke pjesme i bacala pirotehniku uokolo, što je zabilježeno na više video snimaka koje su Lupigi poslali čitatelji. Inače, huligani su išli na košarkašku utakmicu između KK Dinama i KK Zadra koja se odigravala u Ciboni

Već u pretprodaji, film „Svadba“ Igora Šeregija, skupio je više 60.000 gledatelja. Realne projekcije su da će film već u prvom vikendu prikazivanja prodati 100.000 ulaznica, a, ovisno o dužini repertoarskog života, u konačnici i prebaciti 200.000 gledatelja. Brojke vrijede samo za Hrvatsku i treba im pridodati još i one regionalne, pa možda i u daljem inozemstvu gdje ima dijaspore iz bivše Jugoslavije željne filmske zabave na domaćem jeziku. Nakon dužeg vremena, imamo, dakle, hrvatski filmski hit, dijelom svakako zahvaljujući agresivnoj, „širokopojasnoj” i pogođenoj marketinškoj kampanji, a dijelom i zbog pogođenog bila publike koja je svakako željna lagane, gotovo eskapističke komedije zasnovane na sličnostima i razlikama između tipičnih i netipičnih predstavnika „susjeda i komšija”.