Spomenik palim borcima u Ulici Božidara Adžije na zagrebačkoj Trešnjevci najviše je napadan spomenik u Zagrebu, a možda i u Hrvatskoj. U posljednjih deset godina vandaliziran je najmanje 20 puta. Pritom je teško zanemariti i nadrealnu, potpuno jezivu činjenicu da se nalazi tik uz dječje igralište pa su svastike, ušato u i slične „poruke“ svakodnevni prizor pored kojeg se igraju djeca. Sredinom listopada, nakon tko zna kojeg čišćenja, ponovno je osvanuo išaran ustaškim i nacističkim simbolima. Nekoliko dana kasnije Možemo Trešnjevka-sjever na Facebooku je objavio da je spomenik ponovno očišćen, a pored njega postavljena kamera radi identifikacije budućih počinitelja. „Sjećanje nije izbrisano. I neće biti“, poručili su uz fotografiju očišćenog spomenika.

„Fetivi“ sam Splićanin, Split je moj grad. Postoji preko 1.700 godina ako računamo od 295. godine naše ere, kada je rimski car Dioklecijan tu izgradio svoju slavnu palaču. Neki će reći da je Split utemeljen još puno ranije, čak prije 2.200 godina, dok je ovdje osnovana prva grčka kolonija nazvana Aspalathos iako se na prostoru današnjeg Splita spominju još starija grčka naselja i to u 3. ili 2. stoljeću prije nove ere. Uglavnom, svašta je moj grad za svog života proživio, ali ovo što danas proživljava još nikada nije. Teško je danas biti Split i Splićanin. Iz svoje mračne jazbine, iz tajnih pljesnivih mentalnih katakombi, iz utrobe moga grada izronio je na površinu strašan monstrum, okrutni uništavatelj smisla tisućljetnog života Splita, žderač njegove pitome mediteranske duše, bijesna zvijer Antisplita koja divlja gradom.

Što znamo o nacističkim i fašističkim državama u povijesti Europe? O Njemačkoj puno, budući da povijesno-dokumentarni tv kanali polovicu svog programa popunjavaju s Hitlerom i nacistima. O Italiji nešto manje, ali ipak dosta. O Španjolskoj još manje, iako ponešto, budući da je režim Francisca Franca zbog svoje formalne neutralnosti preživio Drugi svjetski rat. O Portugalu i Salazaru koji su se također kretali autoritarnom linijom već ne znamo puno jer su bili izvan glavnog europskog ratnog fokusa, uglavnom zauzeti svojim kolonijalnim ratovima u Africi. O kratkoročnim satelitskim tvorevinama koje su postojale još i manje, možda uz izuzetak Rumunjske zbog preokupacije režisera Radua Judea da prekopava po grešnoj prošlosti svoje zemlje, te NDH koja je ipak dio naše kolektivne regionalne povijesti, ali koja ovdje nije tema.