Hrvatska je jako kulturna država. Tu se pazi na okoliš, nasljeđe, bilo prirodno, bilo kulturno, tu se nikada ne bi – to samo tvrdi histerična ljevica – opasnim otpadom zagađivali kilometri zemlje, šuma i korita rijeka … Ne bi se ni za živu glavu uništavalo najljepše dijelove obale i otoka, niti bi Hrvati ikada pristali da im neprijateljska, koruptivna vlast kroji zakone prema kojima je bjelosvjetskim lupežima dozvoljeno da poput loše izvedene estetske operacije doslovce unište vizure obale i nježnih otočkih vala, riječju, ne bi nikada više glasali za kriminalnu, dušmansku vlast koja evo vlada državom već milijun godina. Ne bi nikada neka otočka birokratska svita, unatoč jasnoj ekološkoj kataklizmi, dopustila da čitav jedan otok postane građevinska zona u kojoj svaki perač novca s firmom na nekim Maldivima smije doslovce unakaziti prirodni okoliš.

Kratka biografija otkriva kako je Günel Mövlud kao dvanaestogodišnjakinja morala pobjeći iz svog doma u Nagorno-Karabahu, kada je izbio rat Azerbajdžana i Armenije oko polaganja prava na tu regiju, koja je danas međunarodno priznata kao dio Azerbajdžana. Diplomirala je na Državnom sveučilištu kulture i umjetnosti Azerbajdžana, nakon čega započinje novinarsku karijeru. Danas živi i radi u Norveškoj kao gostujuća spisateljica, a u svom se radu fokusira na teme iz područja ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, manjinskih prava, mirotvorstva i humanitarnih vrijednosti. U srijedu ćemo je moći čuti u zagrebačkoj Booksi na Reviji malih književnosti koja je ove godine posvećena migrantskoj književnosti, odnosno, spisateljicama i piscima koji „pišu između različitih prostora, jezika i identiteta“.

Što znamo o nacističkim i fašističkim državama u povijesti Europe? O Njemačkoj puno, budući da povijesno-dokumentarni tv kanali polovicu svog programa popunjavaju s Hitlerom i nacistima. O Italiji nešto manje, ali ipak dosta. O Španjolskoj još manje, iako ponešto, budući da je režim Francisca Franca zbog svoje formalne neutralnosti preživio Drugi svjetski rat. O Portugalu i Salazaru koji su se također kretali autoritarnom linijom već ne znamo puno jer su bili izvan glavnog europskog ratnog fokusa, uglavnom zauzeti svojim kolonijalnim ratovima u Africi. O kratkoročnim satelitskim tvorevinama koje su postojale još i manje, možda uz izuzetak Rumunjske zbog preokupacije režisera Radua Judea da prekopava po grešnoj prošlosti svoje zemlje, te NDH koja je ipak dio naše kolektivne regionalne povijesti, ali koja ovdje nije tema.