Prije su bili UDBA i KOS, a u devedesetima svekoliki obavještajci poglavara Franje Tuđmana. Za vrijeme demokracije Franje Tuđmana Zakonom o unutarnjim poslovima bilo je propisano da ministar unutarnjih poslova može, kada je to „neophodno radi sigurnosti zemlje“, rješenjem odrediti da se prema pojedinim fizičkim i pravnim osobama, te organima poduzmu mjere kojima se odstupa od načela nepovredivosti tajne pisama i drugih sredstava komuniciranja, te da o tome obavještava predsjednika republike. Temeljem te skandalozne norme mnogi su novinari i intelektualci bili prisluškivani i praćeni, tretirani kao državni neprijatelji i o njima su pravljeni policijski dosjei. Čitave redakcije bile su godinama pod nadzorom, „praćenjem“ SZUP-a (Službe za zaštitu ustavnog poretka), a o 126 hrvatskih novinara Tuđmanova tajna policija izradila je dosjee. Prisluškivali su telefonske razgovore i uhodili. I Vladimir Putin je učio od Tuđmana.

Kako bi vi koji nikada niste u ruke dobili „Malog princa“ shvatili koliko je on veličanstven? A koliko vaš domoljubni mural prolazan, kičast i jednokratan? Kako bi vi koji nikada niste iskusili nešto drugačije znali koliko je mural Miguela Angela Belinchona Bujesa veličanstven u svoj svojoj simbolici? Vi ste napravili mural još ljepši i još veličanstveniji. Na njemu je naša trobojnica, križ i druge domoljubne trice i kučine. I baš tim kičem dokazali ste jedno. Da će upravo tu trobojnicu, taj vaš križ i druge domoljubne trice i kučine koji vi stavite na taj zid izblijediti vrijeme. Kao što je vrijeme jedini zakon koji murale blijedi, kišom pere i preko njih na kraju neki novi klinci iscrtaju svoje vrijeme. Jednom kada ispod sve te boje izroni moj Mali princ i kada mog Paru ponovo prefarbaju u nekog Hajduka, vjerujte mi, svejedno će ostati taj vječni ulični spomen.

Tarantinovski, oproštajni Bond. Posle ću to da objasnim, ali na početku: ključna scena je zapravo realan opis ovog našeg stanja, kada M. (Ralph Fiennes) usred Lambetha, tako da se vidi turistička zamka „Londonsko oko“, objašnjava, zapravo se pravda Bondu. zašto mu je pala na pamet ideja da napravi pametni virus koji ubija samo ljude s određenim DNK: „Čitav život sam posvetio odbrani demokrat...“, pa se osvrne oko sebe i pokaže rukom: „ovoga!“ A ovo je – sloboda da budeš šašav i ofarban u zeleno, da se zezaš, da tulumariš, da blejiš, da živiš kako ti se hoće, swinging or living as a celibate, gay or straight, all the same, taj M.-ov iskaz je tačan opis današnje situacije in a nutshell. Nikad nisam bio tarantinovac, a obožavam „Bilo jednom...“. Ovo je jedini bondovski film Daniela Craiga koji sam pogledao u celini, pa još u bioskopu, a sada sam fan Daniela Craiga. Inače, bio je to prvi odlazak u bioskop posle izbijanja pandemije