„Strašan je podatak da je u Hrvatskoj samo 55 posto stanovništva priključeno na kanalizaciju, a još manje, 43 posto priključeno je na neki sustav pročišćavanja. Po tome smo najgori u Europskoj uniji. Stvar postaje još gora kada znamo da je najveći broj pročišćivača mehanički, odnosno uklanjaju se samo krupne nečistoće, uz taloženje i izdvajanje masti, sve ostalo ide u nadzemne vodotoke ili u more“, kaže u intervjuu za Lupigu Dušica Radojčić, predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog sabora. S njom, među ostalim, razgovaramo o ključnim problemima hrvatske politike zaštite okoliša, uključujući gospodarenje otpadom, klimatsku politiku i zaštitu voda, uz naglasak na strukturne slabosti sustava i zaostajanje Hrvatske za ciljevima Europske unije.

Manosfera, incel, chad, red pill, black pill, looksmaxxing. Pojmovi koji su donedavno bili ograničeni na opskurne kutke interneta i nišne online zajednice danas su postali dio šireg internetskog rječnika, a nerijetko se pojavljuju i u mainstream medijima, političkim raspravama i popularnoj kulturi. Jacob Johanssen, izvanredni profesor na Sveučilištu St. Mary’s u Londonu, održao je u zagrebačkom KIC-u, u sklopu Subversive Foruma, predavanje o psihodinamici manosfere. Johanssen manosferu definira kao online prostor u kojem mizogini influenceri dobivaju na popularnosti širenjem štetnih narativa o rodu, a posebice o muškosti i ženskosti. Johanssen kaže i kako nije slučajno da su desni ekstremizam i MAGA politika toliko privlačni određenim skupinama muškaraca.

Nevolja s mnogim filmovima biografskog (i autobiografskog) žanra je dosta često nedostatak razlikovanja, od strane autora, onoga što se portretiranom protagonistu objektivno dogodilo i načina na koji je to on sam to vidio dok je kroz to nešto prolazio. Filmaši se često fokusiraju na ono što se dogodilo, dok unutarnji svijet protagonista ostaje ni skiciran, ili skiciran toliko grubo da to djeluje karikaturalno. To postaje prilično neukusno kada se radi o prikazivanju određenih traumatičnih događaja, a njihovi „školski” portreti dosta često izgledaju kao eksploatacija. U literaturi, međutim, stvari često izgledaju bolje, budući da je umjetnost riječi ipak okretnija i otvorenija za interpretaciju od živih slika. U slučaju filma „Kronologija vode“ („The Chronology of Water“), nedavno prikazanog na Subversiveu , imamo oba, i pokretne slike i naratorsku riječ.