Sve počinje jednim „slučajnim“ udarcem koji u gustoj iranskoj tami pokreće spiralu neizbežne sudbine. Muškarac (Ebrahim Azizi) se sa ćerkom i trudnom ženom vozi kroz pustoš; nakon što udari psa, automobil mu otkazuje poslušnost usred nedođije. Prinudno utočište pronalaze u mehaničarskoj radnji kod Vahida (Vahid Mobasseri), čoveka čije telo nosi ožiljke prošlosti – bubrezi su mu trajno oštećeni tokom brutalnih zatvorskih tortura. Rutinski susret se pretvara u psihološki košmar, jer čim Vahid primeti da nepoznati vozač šepa i čuje specifičnu boju njegovog glasa, u njemu se budi jeziva, instinktivna sigurnost. Iako je u zatvoru stalno nosio povez preko očiju, on je ubeđen: ovaj šepavac je njegov mučitelj, živi spomenik njegove patnje i dželat koji mu je u ime režima trajno osakatio život.

„A Gathering Without a Manual“, večer performativnog čitanja i zajedničkog slušanja održat će se ovog četvrtka u 19 sati u prostorijama pulske Galerije Novo na adresi Laginjina 7, uz slobodan ulaz. „Događaj je dio nadolazećeg međunarodnog izdavačkog projekta The Anti-Manual of Care and Accountability koji se oslanja na umjetničke intervencije i kustoske studije slučaja kako bi kroz feminističke, dekolonijalne i ekološki osjetljive pristupe propitao uvjete pod kojima umjetnost nastaje, cirkulira i djeluje“, navode iz Galerije Novo. „A Gathering Without a Manual“ zamišljen je kao otvoreno okupljanje i prostor kolektivnog slušanja, razgovora i refleksije, kroz performativno čitanje i razmjenu fragmenata publikacije u nastajanju. Ovaj projekt postavlja pitanje: „što danas znači brinuti – kustoski, umjetnički, politički?“

Pripovjedni okvir litavske drame „Renovacija“ iz 2025. godine (režiju i scenarij potpisuje Gabrielė Urbanaitė, a gledali smo je na nedavnom Zagreb Film Festivalu), u potpunosti se preklapa s granicama intimnog svijeta glavne protagonistkinje, mlade prevoditeljice Ilone. Autorica koju su gledatelji mogli poslušati u iskričavom razgovoru s kritičarom Ninom Kovačićem poslije, nažalost, jedine zagrebačke projekcije usredotočila se u svom dugometražnom prvijencu na Ilonin životni prostor, najuži krug ljudi, posao koji odrađuje od doma, ali najviše na paralizirajuća razmišljanja, dileme i tjeskobe koje, premda implicitno izložene, dominiraju cjelinom. Pa tako, u onom momentu kad je upoznajemo ispada da se Ilona bavi samo jednim – ona strepi od svog tridesetog rođendana.