Na moj rođendan vreme je donekle omekšalo, pojavilo se i sunce kada smo Aniko i ja krenuli u Dunavsku ulicu, da po običaju, u najstarijoj ulici grada, na sopstveni rođendan proslavim rođendan grada. Sišli smo s autobusa broj 3 i prošli pored Srpskog narodnog pozorišta. Na moje najveće zaprepašćenje, zgradu je okružila policija. Trg ispred pozorišta bio je prazan. Šta se dogodilo? Oprezno sam napravio nekoliko koraka ka zgradi pozorišta, ali sam se zatim zaustavio i nastavio put uz zid na suprotnoj strani, jer sam u poslednje vreme shvatio da nije dobro zadržavati se u blizini policije ili žandarmerije dok su na dužnosti. Vremena su se drastično promenila, i to u pravcu o kojem se dugo nisam usuđivao ni da razmišljam. Prizor je bio nadrealan, nisam prepoznavao sebe u gradu koji sam toliko voleo. Osećao sam se kao da lutam u nekom stranom gradu.

„Usta puna mora“, novi roman Jurice Pavičića, počinju – kako i naslov sugerira – pronalaskom leša utopljenika. Izgleda da je riječ o nesreći, ali sve je okruženo velom tajni i stvari nisu onakve kakvima se čine. S obzirom na činjenicu da se radi o krimiću, ovaj je roman logičan nastavak književnog stvaranja Jurice Pavičića, i to u najboljem smislu. Iako se Pavičić prvenstveno bavi novinarstvom i filmskom kritikom, od kraja devedesetih prisutan je i na književnoj sceni. Još je njegov prvi roman, „Ovce od gipsa“ iz 1997. godine, zacrtao osnovne preokupacije njegovih književnih djela: kriminalistička fabula, ispričana napeto i zanimljivo, služi kao okvir za široku društvenu kritiku i tematiziranje problema o kojima se inače šuti. Autora zapravo zanimaju granice krimića.

Negdje u ovo vrijeme prošle godine pisali smo o možebitnom kraju zlatnog doba televizije, međutim, čini se da je ta ocjena ipak bila preuranjena. Ne sjećamo se, naime, kada smo bili toliko zatrpani briljantnim ostvarenjima kao prošlog proljeća. Tek što smo ispratili sjajnu drugu sezonu „Severancea“, još friško pod dojmom bindžanja „Adolescencea“, prateći i uvijek intrigantni „White Lotus“, iznenada se pojavio i rasturio nas „Dying for Sex“, a došla je i nova sezona „Black Mirrora“, koja je bila veliki povratak u staru formu. Od televizije, dakle, nikako ne odustajemo, jer i dalje se čini da pruža neku vrstu utočišta onim hrabrim autorima koji eksperimentiraju i pomiču granice, u vremenima kada film prečesto igra na sigurno. Evo, dakle, osobne liste najboljih serija 2025. godine.