„Pasivna Hrvatska“ putopisni je dokumentarni serijal kojeg potpisuje Lupiga, a koji skreće pozornost na zanemarene i zaboravljene krajeve Hrvatske, ali i na tradiciju i kulturnu baštinu koju pojedinci čuvaju od nestajanja. Daleko od velikih gradova, svjetla medija i pozornosti javnosti, to su male sredine koje još uvijek marljivo paze na svoju baštinu, iako im okolnosti ne idu na ruku. U ovoj epizodi posjećujemo stare bunare, koje mještani zovu Rajčica. Nalaze se u blizini sela Nisko u općini Klis, nekih tridesetak kilometara od užurbanog, glasnog i turistima prekrcanog Splita. Do njih vodi ne baš najbolji makadam, a potom puteljak kojim se za manje od deset minuta hoda spušta do livade usred guste makije. Tiho, zabačeno mjesto koje odašilje pomalo mističnu atmosferu, gdje vrijeme kao da je stalo. Scene slobodnih konja kako se poje na bunarima, pa valjaju u središnjoj lokvi, prizori su koji se danas u Hrvatskoj rijetko gdje mogu vidjeti. 

Nakon što traktorsku prikolicu napune poklonima, desetak ljudi u crvenim odjelima djeda mraza sjedne na svoje male Tomose i krene u akciju. Mjesto radnje je banijsko selo Majur, nedaleko Hrvatske Kostajnice, a vrijeme radnje Božić. „Već sedmu godinu zaredom za vrijeme Božića obilazimo djecu u selima općine Majur i dijela grada Hrvatske Kostajnice i darujemo ih poklonima“, kaže Gabriel Dupić predsjednik udruge Tomos iz Majura. Božić se prečesto svodi na nekontrolirani konzumerizam i jurnjavu po šoping centrima, a „tomosovci“ su prepoznali darivanje kao esenciju Božića, ali su je izmjestili iz uske i privatne sfere obitelji u bitno širu zajednicu. Darivanje se, dakle, ne shvaća samo kao privatni obiteljski ritual, već kao javni čin solidarnosti i sredstvo jačanja veza unutar zajednice. Na kratkom video snimku koji prati ovaj tekst možete vidjeti koliko malo je potrebno da se djeci donese osmijeh na lice.

Iako svjetski portali već godinama iz dana u dan mrče elektronski papir i navlače klikove pišući na temu „što nam Putin sprema”, suština misterije je da zapravo – nema misterije, naročito nakon ruske invazije na Ukrajinu u punom opsegu. Trenutni, ostarjeli Vladimir Putin, čini se, razumije i projicira jedino jezik ogoljene sile, uz mogućnost da nekada možda i nije bilo baš tako. Odnosno, da je nekad igru igrao suptilnije, projicirajući meku moć koja je bila još mekša, dalekosežnija i uspješnija kada se Putin predstavljao kao liberal koji stoji na braniku od totalitarista s maksimalističkim ciljevima i dok je makar fingirao da poštuje postojeće zakone i društveni ugovor. Razlog tome je možda njegovo neposredno okruženje kojim trenutno dominiraju klimoglavci, „siloviki”, mafijaši i bivši „dileri utjecaja” iz njegovog izvornog, peterburškog okruženja, uz ponekog mračnjaka s pozom filozofa.