Opljačkan i ubijen, ubili su ga prijatelji, nema tragova nasilne smrti, utopio se, utopio se pod utjecajem droge… Smrt jednog mladića cijeli je tjedan doživljavala dramatične obrate, punila naslovnice i stupce svih dnevnih novina. Naravno, kad to nije običan mladić. Zahvalan materijal. Smrt političarevog sina, koji je još k tome živio nekonvencionalno, a još uz to život završio na egzotičnoj lokaciji poput Indije

Vijest o smrti, odnosno ubojstvu, Domagoja Šeksa pojavila se u ponedjeljak na jednom Internet portalu i proširila na ostale poput klasičnog trača. Još nije bilo ni utvrđeno da je mladić mrtav, a već je bio ubijen i opljačkan. Međutim, Internet dopušta poluinformacije jer se one u bilo koje vrijeme mogu nadopuniti, a i sam je čitatelj naučen da će ubrzo biti 'refreshan' novim saznanjima. Jednostavno, Internet još uvijek nije toliko ozbiljan medij da se treba dva puta razmisliti prije objavljivanja, kod njega se ipak sve može vrlo brzo ispraviti. Problem je nastupio sutradan kada se ista stvar ponovila u novinama. Jednom tiskane novine ne mogu se više prepravljati.

Tako su istog dana naslovnice najčitanijih dnevnih listova kao glavnu vijest istaknule da je Domagoj ubijen, neke (dopuštajući tako i mogućnost pogreške) s upitnikom, neke (ponudivši to kao istinu) bez upitnika, dok su neke čak nudile i odgovor zašto je ubijen.

… sumnja se … rekonstruirali smo …

… kako se zasad pretpostavlja … prema zasad nepotvrđenoj informaciji …

Ovako su te novine potkrijepile vijest (?) da je sin predsjednika Sabora ubijen i opljačkan. Da li su takve konstrukcije zaista dovoljne da bi se plasirala jedna takva vijest? Razvod Jen i Brada možda se može objaviti na taj način, ali nema li smrt ili potencijalno ubojstvo ipak nešto veću težinu? Nijedna novina koja je objavila da je riječ o ubojstvu nije imala niti jedan imenovani izvor na koji se poziva, nijednu potvrđenu informaciju. Sve su bila nagađanja, a svejedno je plasirana kao vijest. Čemu je onda bila namijenjena? Informiranju javnosti? Čime? Jednom davno učili su me da se informacije ne puštaju u javnost tek-tako, ako nisu potvrđene ili se ne pozivaju na nekakav izvor. U suprotnom su poluinformacije, ilitiga dezinformacije. Ali kako odoljeti? Konkurencija će to objaviti i bez izvora. I neće im biti prvi put.

Još jednom, radilo se o tiraži. Kao što je uvijek slučaj u takozvanom 'žutom novinarstvu'. Ubojstvo sina predsjednika Sabora u dalekoj Indiji je vijest dana i bit će čitana. Nepotvrđeno-potvrđeno, ovoga puta ni 'žutima', ni 'ozbiljnima' nije bilo važno. Većina novina priklonila se istom cilju i to je ono zabrinjavajuće. Nad dostojanstvom čovjeka pobijedila je zarada. Zar je itko mislio na rodbinu, prijatelje, dodatnu bol, šokove … 

I eto, već sutradan novine su same sebe demantirale. Stigle su i prve službene informacije koje govore, kakvog li iznenađenja, o nenasilnoj smrti. A ubojstvo od jučer, je li se netko ispričao zbog takvih nagađanja? Ma daj. Zaboravimo …

Nego, možda je bio drogiran … Ipak je to regija u kojoj se brije na techno i droge, a i on je bio dio supkulturne skupine kojoj narkotici nisu bili strani … Također, njegov život bio je dovoljno zanimljiv pa se može malo i o tome. Punker, alternativac, suprotnost ocu HDZ-ovcu. Možda će se kopati i po nekom sukobu otac-sin čija je, spekulirat će se, posljedica Domagojev način života. Pa se malo ide u Indiju. Prave se reportaže o mjestu gdje je živio, prijateljima, razgovor s čuvarem plaže, prodavačem kikirikija, sve prolazi. Dok god se novine prodaju.

Domagoj Šeks je neki dan pokopan, a njegov prijatelj sociolog Benjamin Perasović tom je prilikom lijepo rekao da 'lešinari svijeta spektakla prostituiraju njihove uspomene'. I dok neki reporteri iz Indije već najavljuju da će dobiti fotografije policijskog uviđaja (zar će oklijevati u objavljivanju mrtvog Šeksovog sina?), a za dva mjeseca slijede nalazi krvi na alkohol i droge, čini se da 'žutica' hrvatskog novinarstva Domagoja još dugo neće pustiti da počiva u miru.