Želite li doživjeti nezaboravno putovanje?
Evo nepotpisanog dugačkog osvrta, čitajte i učite ...
Dragi pustolovi, želite li doživjeti nezaboravno putovanje, moja najtoplija preporuka je put u Antalyju preko agencija "Ilirika Turizam" i "Ponte" (Ilirika Turizam prodaje aranžman od agencije "Ponte"). Dakle ovako ... Sve je krenulo kada smo u "Večernjem Listu" ugledali oglas za put u Tursku 31.8.2004. za 2200 kn. U oglasu je pisalo: Hotel 3*, 7 dana polupansion, let iz Zagreba ... (kasnije je taj isti aranžman koštao 1800 kn, pa zatim 1500 kn).
Nakon kraćeg razmišljanja došli smo do zaključka da to i nije tako puno novaca a pošto nitko od nas nije bio u Turskoj, brzo smo se dogovorili za ljetovanje. Nakon što smo (uz više ili manje problema) uspjeli dogovoriti godišnji odmor u firmama u kojima radimo, nazvali smo agenciju i dogovorili rezervaciju aranžmana. Nakon što je zaposlenica Monika "Ilirika Turizma" iz Zagreba, Masarykova 3 rekla da ne zna o čemu pričamo jer ne zna za taj aranžman, obećala je da će nas nazvati čim završi sastanak (sastanak, izgleda, do dan danas nije završio jer nas još nitko od tamo nije nazvao).
Nakon početnog neuspjeha nazvali smo i drugu poslovnicu (u Gundulićevoj 4) gdje nam je zaposlenica te agencije, Andreja, dala pregršt informacija o tom istom putovanju i rečeno nam je da nema nikakvih problema, uzela je naše podatke (ime, prezime, broj mobitela ...) i rekla nam da je to rezervirano, a novac moramo uplatiti do polaska aviona. Da ne čekamo zadnji dan, otišli smo do agencije želeći uplatiti traženi iznos i tu smo naišli na još jednu prepreku. Tada je organizaciju preuzela zaposlenica Danijela i Ana-Marija. Naime, aranžmana kojeg su reklamirali u novinama više nema, ali su nam spremno ponudili novi, naravno - skuplji, aranžman u hotelu Nazar Beach Hotel, hotelu sa 4* i All inclusive uslugom, ali i sa polaskom iz Ljubljane a ne iz Zagreba. Taj novi aranžman više nije bio od 31.8. već od 29.8. što je značilo još jedan razgovor sa šefovima oko termina godišnjih odmora. To zadovoljstvo više ne košta 2200 kn već 2750 kn + 200 kn transfer do Ljubljane i, u povratku do Zagreba + 300 kn aerodromske takse + 50 kn nekakvog njihovog troška, sve ukupno 3300 kn (riječ je o dvokrevetnoj sobi). Pošto nas je išlo troje, trebali smo i jednu jednokrevetnu sobu koja je koštala 3880 kn.
Nakon što smo u katalogu pročitali informacije o hotelu gdje, između ostalog piše: "Sve sobe imaju balkon sa pogledom na more, mini bar, muzički sistem, 9 km pješčane plaže ..." odlučili smo potrošiti malo više novaca od planiranog i konačno otići na dugo iščekivani odmor. Sa gđom Anamarijom Žamić (radi u Gundulićevoj 4 u Zagrebu) smo dogovorili sve detalje, uplatili dvokrevetnu sobu i tražili da pošalje predračun na firmu za jednokrevetnu sobu. Predračun je i poslan, ali sa krivim datumom polaska. Slijedi još jedan telefonski poziv nakon kojega Anamarija ispravlja grešku i obećava da odmah šalje faksom novu ponudu. Ponuda nije stigla sljedećih 45 minuta i tada direktor, koji je sve vrijeme čekao ponudu da bi je potpisao i krenuo na službeni put osobno naziva agenciju i uz telefon čeka dok nije stigla ponuda faxom. Virmanom je sve plaćeno (hotel, transfer, ...). Nakon 2 dana zove nas Danijela iz agencije i pita da li želimo transfer (koji je napisan u ponudi i uplaćen). Nakon još 3-4 razgovora smo konačno sve usaglasili.
Dakle, koordinacija među zaposlenicima koji rade isti aranžman za jednu osobu je na "zavidnom" nivou, jer nitko od njih očito s nikim ne komunicira??? Super poslovanje unutar jedne agencije koja se reklamira u svim medijima!!! Veseli i razdragani krećemo na put, vozimo se kombijem do Ljubljane, ukrcavamo se u avion i slijećemo u Antalyju. Nakon što smo prošli lijep i velik aerodrom, dočekuju nas predstavnici agencije "Ponte" i autobusom nas prebacuju do hotela. Putem do hotela prolazimo uz 10-ak km ograde od bodljikave žice, polja sa kravama i kozama (koje će vlasnik zaklati pred vašim očima ako ih poželite kupiti) i ponekim neboderom usred polja. Ostavljaju nas u hotelu bez ikakvih dodatnih informacija, bez ikakve karte ili plana grada, bez objašnjenja gdje je zanimljivo izaći, šta se nudi u gradu, itd. i kreću prema idućem hotelu sa napomenom da je koktel dobrodošlice idući dan poslije podne!!! Da napomenem, vodič (Melita Bušljeta) priča samo slovenski (što je bila otegotna okolnost prilikom izleta).
Smještamo se u hotel i slijedi novo razočaranje: Pogled na more smo imali samo kada smo došli do ruba balkona i glavu zabacili toliko da su se prolaznici vjerovatno kladili da li ćemo se baciti sa 4. kata ili ne. Tek tada se u daljini naziralo more. Hotel zaista posjeduje mini bar, ali prazan i ne hladi, iz čega smo zaključili da je tamo samo iz dekorativnih razloga.
Što se muzičkog sistema u svakoj sobi tiče, nije nam jasno na šta su mislili jer tako nešto ne postoji u cijelom hotelu. Hotel posjeduje vlastitu plažu ali nije, kao što to piše u prospektu, dugačka 9 km nego se radi o nekih 15-ak metara betonirane plaže koja je otvorena do 19 h a tada se zatvaraju jedina vrata koja vode do plaže. Lijevo od hotelske plaže se nalazi još jedna plaža ali je na nju ulaz najstrože zabranjen jer se radi o vojnoj bazi koju čuvaju naoružani vojnici, pogađate - ograđena je bodljikavom žicom. Teško je i zamisliti ljepši pogled na 15m od hotela. Plaža duga 9 km zaista postoji, ali se nalazi nekih 5 km od hotela i prijevoz taxijem do plaže košta 10 EURA, a plaža se zatvara oko 18 h. U hotelu doslovno dvoje ljudi govori engleski (a da ta riječ nije "yes" ili "my friend"). Dan uoči izleta na Pamukkale naručili smo buđenje u sobu u 6:45 ujutro ali nas "simpatična gospođica" koja je rekla: "no problem" do dan danas nije nazvala i probudila. Da se nismo probudili sami, propalo bi nam još 40 EUR po osobi, koliko je taj izlet koštao (u agencijama po gradu taj isti izlet košta 20 EUR). Gotovo svaki dan nestaje struje, ali pošto hotel ima vlastiti generator to se brzo normalizira. Problem je jedino ako ste u to doba negdje u gradu pa konobar (kao da je to najnormalnija stvar) odšeće do šanka, donese svijeću te vam nestanak struje pretvori u romantičnu večer.
Još jedan od nedostataka ponude je taj što se sve zatvara do 24 h. Želio bih napomenuti da su neki gosti dobili sobu sa zaštopanim WC-om i bez vode (nama se to, na svu sreću, nije desilo). Nama se desilo to da nema wc papira, pa smo nakon intervencije na recepcije dobili wc papir - nakon 45 minuta ispred vrata od sobe. A sada - hrana u hotelu: 7 dana za redom se poslužuje identični doručak: 3 vrste čudnih salama (kod nas je popularan naziv - podriguša), 2 vrste sira, masline, topla lubenica i dinja, corn flakes, kava (ponekad iz automata teče samo voda) i sokovi (sa vodom koja se ne smije piti iz zdravstvenih razloga). Ručak i večera su još maštovitiji:
1. dan za ručak - piletina, večera - piletina
2. dan za ručak - piletina, večera - piletina
3. dan za ručak - piletina + purica koja je doživjela duboku starost, večera - piletina
4. dan za ručak - piletina, večera - riba!!!
5. dan za ručak - piletina, večera - piletina
6. dan za ručak - piletina, večera - piletina
7. dan ne znamo jer smo morali krenuti iz hotela u 8:15 da bi stigli na let u 10:55 umjesto dogovorenih 16 h i tako nam je propalo još pola dana (koje smo platili).
Mislim da bi i ljudima iz kluba ljubitelja piletine bilo dosta nakon trećeg dana. Sramota je da jedan hotel sa 4* ne može u ponudu hrane uvrstiti govedinu, janjetinu ili bilo kakvo riblje jelo ili školjke.
NAPOMENA: ljudi koji rade u hotelu su nam rekli da je hrana u drugim hotelima puno bolja i da ovdje forsiraju piletinu zbog toga što je to najjeftinije meso. SRAMOTNO OBJAŠNJENJE. Moram primjetiti da hrana u gradu nije tako nemaštovita, a i puno je ukusnija. Zgodno je znati i to da se podmetači i pribor za doručak na terasi serviraju navečer, pa nije neobično ako ujutro vidite mačku kako se udobno zavalila preko stola i spava na podmetačima (na terasi nema stoljnjaka, pa ipak je to hotel sa samo 4*). Sličan prizor je i tijekom doručka: jedete, a mačka se na susjednom stolu zabavlja sa salamom ili mlijekom iz šalice nekog od gostiju. Simpatično.
Domaća pića su od 10-24 h besplatna i u pravilu topla (a led se ne preporuča zbog loše kvalitete vode od koje mnogi imaju probavnih poteškoća). Izleti koje organizira agencija "Ponte" su nerazumljivi za one koji ne znaju slovenski jezik i ne preporučaju se za one koji ne žele da ih vode u najskuplje dućane pune napasnih prodavača. Ako niste ljubitelj "adrenalinske vožnje" sa kamikazom za volanom ne preporučam vam izlete - rađe šećite uz plažu (ako nađete neku gdje se to smije i koja nije ograđena bodljikavom žicom). Vozač je tijekom izleta samo kroz grad 5-6 puta prošao kroz crveno svjetlo, a da o čudnim ubacivanjima i sumanutoj vožnji zavojima niti ne pričam. 6 dana "uživanja" i povratak u Zagreb ...
Krenuli smo iz hotela u 8:15 (u 8:25 jer je vjerovatno jedan mladi par naručio buđenje u sobu - naivci) i let je bio odličan. Nakon dolaska u Ljubljanu u 12:40 pokupili smo prtljagu i nadobudno se uputili prema izlazu gdje nas je TREBAO dočekati transfer za Zagreb. Kažem - trebao jer od transfera nije bilo niti kombija niti vozača. Upitali smo predstavnicu agencije "Ponte" (Bojana) šta je sa našim transferom. Nazvala je šefa i rekla nam da to nije njihov problem i da to treba rješavati agencija u kojoj smo i uplatili aranžman (Ilirika Turizam). Na aerodromu postoji ured Ilirika Turizma ali oni, naravno, NE RADE subotom, nedjeljom i praznicima.
Nakon što smo bezuspješno nazivali agenciju Ilirike u Ljubljani (01/2445555 i 01/5688267) i Zagrebu (4852750 i 4855070) nadajući se da postoji netko kome se možemo obratiti u ovakvom slučaju, uspjeli smo na telefon dobiti nekoga, iz King Crossa u Zagrebu i ta je osoba odmah pitala DA LI STE VI TO PLATILI. Pa skoro i 2 puta jer oni nemaju pojma o poslu. E tek tada je krenula u potragu za vozačem. Dobili smo tri različite informacije: 1. pokvario se kombi, 2. vozač je imao prometnu nesreću i 3. nitko iz agencije "Ponte" nije javio da je let pomaknut za ranije (dok su nas iz agencije "Ponte" uvjeravali da je sve sređeno i da oni uvijek jave takve promjene). Ne ulazeći u to čija je greška, iscrpljeni i bijesni smo dočekali vozača koji je stigao na aerodrom Brnik u 17:40 umjesto u 12:40. Zar se nije mogao naći vozač iz Ljubljane, pa kada već čekamo da to bude pola sata, a ne da se vozač vuče iz Zagreba, zar se nije mogao unajmiti rent-a-car sa aerodroma, zašto nismo dobili telefonski broj kome se obratiti u tom slučaju ... Na telefonske razgovore je potrošeno 15 minuta, a sve su to međunarodni razgovori. U najmanju ruku nas je morala čekati informacija da vozač kasni ili da se nešto dogodilo a ne da se mi igramo detektiva i sami pokušavamo naći rješenje kako doći do Zagreba. Da nismo uspjeli dobiti gđu Andreu bili bi prisiljeni taxijem se odvesti do Ljubljane i onda autobusom ili vlakom do Zagreba ... sa svim stvarima i bez novaca.
Kolege koji su sa nama čekali transfer su iz Slavonskog Broda i zbog kašnjenja vozača su bili prisiljeni organizirati vlastiti prijevoz od Zagreba do Slavonskog Broda. Od kretanja iz hotela (8:15) do dolaska u Zagreb (20:15) je prošlo 13 sati (1 sat je vremenska razlika i sat se pomiče unazad). Za 13 sati ljudi lete do Kube a ne do Zagreba. Naveo sam samo 30-ak najočitijih propusta agencije "Ilirika Turizam" i "Ponte" ali njih ima još najmanje toliko. Sramota je da posao u agencijama dobivaju nesposobni ljudi dok u isto vrijeme sposobni ljudi sa fakultetom ne mogu naći posao.
Zaključak: Ako želite ljetovanje koje nikada nećete zaboraviti odaberite ove turističke agencije. U konačnici ćete vjerovatno i uštedjeti jer vam nakon ovakvog iskustva dugo vremena neće pasti na pamet put u stranu zemlju.
P.S. Molimo Vas da ovim e-mailom obavjestite sve poznanike i prijatelje kako posluje jedna ILIRIKA-LAST MINUTE TURIZAMA turistička agencija, kako biste skratili muke i uštedjeli novce ljudima koji kao mi naivno vjeruju u reklamu!!!!!!
Opa, evo nezadovoljnika ...