Uljanik Pula
Uljanikova je prednost pred ostalim hrvatskim brodogradilištima (koja propadaju) to što su neke projekte ostavili na čekanju dok ne sazrije vrijeme za njih. Znanje je u ljudima kojima su glavni buissnes driveri "make a profit", zadovoljiti očekivanja tržišta i kupca, smanjenje troškova materijala, smanjenje škarta, zadržavanje profesionalnog osoblja. Cilj je imati manje zaposlenih koji su dobro plaćeni.
Brodogradilište Uljanik je počelo raditi 1856. godine (146 godina!). Osnovala ga je austrougarska mornarica, a brodogradilište je uvijek bilo dobar izbor za brodovlasnike zbog dobrih brodova koji donose novac i konkurentnost. U stanju su pokazati budući brod vlasniku pomoću 3D animacije, kao i sve njegove performanse i najbolji izbor. Da bi se opstalo na tržištu ne smijete imati samo jedan proizvod, tako Uljanik nudi različite tipove brodova. Najveći (350m) brod je napravljen 70-ih za prijevoz nafte, što je u to vrijeme bilo hit. Danas više nema jednostavnih brodova. Japan, Koreja pa i Kina posjeduju tvornice brodova. Na tržištu se prodaje znanje, prodaje se ideja koju nitko ne nudi, kompleksni brodovi. Brodovi se ne prodaju u serijama (da je tako, Japan i Koreja bi preuzeli tržište). Brod je za razliku od ostalih hrvatskih proizvoda kompleksan proizvod, za koji je potreban proces. U isto vrijeme se radi projektiranje, dizajn, pregovori....
Imperativ je skratiti vrijeme, tako se odleđuje kapital,
projektira se novim tehnologijama, kompjuterski, rezanje brodskih profila, zavarivanje, puno ručnog rada (pa i zemljama liderima (Japan)- 40% se mora ugraditi rukama). Transportna sredstva su velika kao i sam brod. U novčanom smislu , bez profita nema se o čemu pričati.
60-ih godina Englezi su bili lideri, Japan se tek počeo razvijati, a 80 ih je Japan bio prvi i tada je Koreja kopirala recept Japana. 70-ih g. Šveđani su bili najkonkurentnija zemlja, ali zbog širokog spektra zarade su se odlučili na bavljenje drugim stvarima i zatvaranje brodogradnje. Danas Kina kopira recept i predstavlja veliku konkurenciju. Procjena za 2005. je da brodova treba sve više, ali je i igrača sve više, cijene idu dolje i tu se mora ostati živ (za razliku od telekomunikacija recimo). Cijene su u Hrvatskoj pale za 15% birajući tržišta na kojima se plaća nešto što drugi ne nude (Chemickal-tankeri), a u svijetu su cijene pale za 25%. Materijal u brodu čini 62%, a kod nas je to većinom domaći materijal. U Japanu su investicije u hardver i plaće najveće. Nekada je proizvodnju u Uljaniku činilo 6000 ljudi, a danas je tu dvostruko manje ljudi, produktivnost je otišla gore. Uljanik je brodogradilište u kojem svi žele graditi brodove. Jako dobro poznavaju konkurenciju i viziju budućnosti.
Imperativ je skratiti vrijeme, tako se odleđuje kapital,
projektira se novim tehnologijama, kompjuterski, rezanje brodskih profila, zavarivanje, puno ručnog rada (pa i zemljama liderima (Japan)- 40% se mora ugraditi rukama). Transportna sredstva su velika kao i sam brod. U novčanom smislu , bez profita nema se o čemu pričati.
60-ih godina Englezi su bili lideri, Japan se tek počeo razvijati, a 80 ih je Japan bio prvi i tada je Koreja kopirala recept Japana. 70-ih g. Šveđani su bili najkonkurentnija zemlja, ali zbog širokog spektra zarade su se odlučili na bavljenje drugim stvarima i zatvaranje brodogradnje. Danas Kina kopira recept i predstavlja veliku konkurenciju. Procjena za 2005. je da brodova treba sve više, ali je i igrača sve više, cijene idu dolje i tu se mora ostati živ (za razliku od telekomunikacija recimo). Cijene su u Hrvatskoj pale za 15% birajući tržišta na kojima se plaća nešto što drugi ne nude (Chemickal-tankeri), a u svijetu su cijene pale za 25%. Materijal u brodu čini 62%, a kod nas je to većinom domaći materijal. U Japanu su investicije u hardver i plaće najveće. Nekada je proizvodnju u Uljaniku činilo 6000 ljudi, a danas je tu dvostruko manje ljudi, produktivnost je otišla gore. Uljanik je brodogradilište u kojem svi žele graditi brodove. Jako dobro poznavaju konkurenciju i viziju budućnosti.
