Interesantno je koliko je zapravo efektan populizam Miroslava Ćire Blaževića kada govori o Bosni i Hercegovini, s obzirom kolika je glupavost i kontradiktornost njegovih izjava i onog što bi on prema potrebi, koja ovisi o okruženju i njegovom interesu, želio biti. Na otkrivanju spomenika Franji Tuđmanu u Splitu, prije samo nekoliko tjedana, opet se rasplakao pod nogama njemu jedinog predsjednika i najvećeg hrvatskog sina, a poznato je kakva je diplomatska i ratna politika vođena u BiH za vrijeme Tuđmana

Interesantno je koliko je zapravo efektan populizam Miroslava Ćire Blaževića kada govori o Bosni i Hercegovini, s obzirom kolika je glupavost i kontradiktornost njegovih izjava i onog što bi on prema potrebi, koja ovisi o okruženju i njegovom interesu, želio biti. Na otkrivanju spomenika Franji Tuđmanu u Splitu, prije samo nekoliko tjedana, opet se rasplakao pod nogama njemu jedinog predsjednika i najvećeg hrvatskog sina.

U konačnici radi se o običnom trgovcu (FOTO: Lupiga.Com)

Plakao je tako Ćiro, podsjećao na vrijednosti i zasluge Tuđmanove politike, grlio ga i zahvaljivao se homofobu godine i gradonačelniku Splita, koji to više nije, što je nagradio Splićane tom velikom časti, pa eto Split danas ima nešto što ni Zagreb nema. Plakao je Tuđmanov časnik i mnogo puta ranije, ali je znao zapjevati i neku budnicu i neku sevdalinku. Sve je to Ćiro izmiješao i skuhao po receptu koji se pod "bosanskom kuhinjom" još uvijek dobro prodaje. A Ćira ima koliko hoćeš.

Ćiro, sam po sebi, u konačnici je običan trgovac. On prodaje maglu, igrače, viceve, psovke, spomenike, kune, marke, dolare, emocije i države. Po istom populističkom modelu mijenja iskaze, grimase, rječnik, pjeva, plače, sevdiše.

Degutantno, najblaže rečeno, jer je poznato, via factum, kakva je diplomatska i ratna politika vođena u Bosni i Hercegovini za vrijeme Tuđmana i njegovih sljedbenika, likova koji su uniforme zamijenili odijelima ili nacionalnim dresovima i direktorskim ili haškim prostorijama. Ali odraz u ogledalu je isti. Trebali bi se poslije svega konačno ostaviti Bosne i Hercegovine, kao i mnogi drugi koji se o njene rane još češu i drapaju. Pa zar nije dosta?

Prodavač magle na Bilinom Polju (FOTO: Lupiga.Com)

Trebali bi se ostaviti Bosne i Hercegovine jer je Srđan bio u pravu, jer su Admira i Boško bili u pravu, jer u njoj još žive ljudi koji je vole. Trebali bi Vi sve to ostaviti jer to nije samo JMBG, nego sve ono što se zadnjih dvadeset godina davi u septičkoj jami koju ste Vi iskopali.

Trebali bi se ostaviti Bosne i Hercegovine jer ona može biti dobra, kao ova sportska priča velikog poštenjačine Ivice Osima i njegovih i naših Zmajeva, kao dobar komšiluk koji je gotovo zaboravljen. To je priča ovog naroda koji čeka da odete. Da odete Vi. Da odete i da se više nikad ne vratite. Da pustite djeci sretno djetinjstvo na miru, a mladim ljudima univerzitete i poslovna mjesta. Da pustite komšije da sjednu i popiju kafu.

Ako mislite da ovdje nešto ne štima, stanite ponovo pred ogledalo i zamislite se u nekoj uniformi. Pogledajte se dobro! Ako vam se povraća onda ste shvatili.

Lupiga.Com