U 84. godini života danas je u Sarajevu preminuo Jovan Divjak, bivši oficir JNA i Armije Republike BiH. Divjak je rođen u Beogradu, ali je najveći dio života proveo u Bosni i Hercegovini te se izjašnjavao kao Bosanac. Prvi je nositelje iz BiH koji je dobio najviši francuski orden "Legije časti", a u Parizu je na francuskom jeziku objavljena i knjiga njegovih razgovora pod naslovom „Sarajevo ljubavi moja“. 

Pokrenuo je i vodio udrugu „Obrazovanje gradi BiH“ koja je za cilj imala pomagati školovanje djece koja su roditelje izgubila u ratu. Vrlo uspješno jer udruga je uspjela stipendirati na tisuće djece. 

U trenutku izbijanja rata Divjak se pridružuje Armiji BiH, gdje zbog imena i prezimena nailazi na nepovjerenje, koliko ozbiljno može se vidjeti u njegovom pismu koje objavljujemo na ovom mjestu. Ipak je dobio čin brigadnog generala, ali kasnije će ga vratiti kao čin građanske neposlušnosti. Pismo je napisao u prosincu 1992. godine.

"Dragi prijatelji sarajevski….

…Sabite, Gradimire, Safete, Grebo, Stjepane, Senade, Zdravko, Cigo, Bisiću, Dinko, Srđane, Trifunovu, Dizdareviću, Gegiću, Vildano, Kimeta, Želimove, Vladimire, Vero, saborci Muslimani i Hrvati i ini drugi prijatelji…

Od šestog aprila 1992. godine, nekima je zasmetalo i nije im ni do danas jasno, zašto sam ja, Jovan Divjak, stao u redove boraca za slobodu, teritorijalnu celovitost i nedeljivost Republike Bosne i Hercegovine.

Za ovih osam ratnih meseci, pratili su me od nepoverenja, sumnjičavosti i podozrenja pojedinaca, pa do pretnji ubistvom.

Napadi i optuživanja u sredstvima javnog informisanja, posebno poslednjih tridesetak dana, veoma su gnusna i uvredljiva, tako da se kvalificiram kao ekstra četnik s ekstremnim četničkim pogledima, optužujem se da održavam vezu s četnicima, da sam prodao Sarajevo, da zavađam muslimanski i hrvatski narod, da se bavim kriminalnim radnjama i tako dalje i tome slično. To su, u većini slučajeva, optužbe iz najdemokratskijeg tiska na svijetu iz nama prijateljske zemlje.

Dragi prijatelji sarajevski, znate me dobro, nisam bio, niti sam, niti ću ikada biti četnikom. Predaja Sarajeva, sic! Niko mi ne može osporiti pravo da se zajedno s vama, Muslimanima i Hrvatima, građanima Sarajeva i cele Bosne i Hercegovine, borim za njenu slobodu.

Pretnji se ne plašim, bole gnusne optužbe i uvrede, ali "dva prsta obraza" ne dam nikom. I dalje ću se boriti; niko mi ne može oduzeti to pravo da slobodno i srećno živim u Logavinoj ulici i šetam se Vilsonovim šetalištem.

Zahvaljujući mudrosti i dobronamjernosti pitomih ljudi uz obalu reke Neretvice, sklonjen sam privremeno od onih koji su nameravali da im poslužim kao moneta za potkusurivanje. Ovde je u toku postupak na razotkrivanju prljavih rabota pojedinaca koji su preprodavali naoružanje, municiju i vojnu opremu i direktno uticali na uspešnost borbe na ovim prostorima.

Na redu je vojni tužilac. Svako će dobiti prema "zasluzi". Armija Republike Bosne i Hercegovine je i u ovom slučaju pobedila.

Neće me pokolebati maliciozne i gnusne optužbe niti me izbaciti iz našeg jedinstvenog fronta borbe za suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Srećni vam predstojeći praznici, prijatelji sarajevski, uz pozdrav

Smrt četnicima i neofašizmu!

Sloboda Republici Bosni i Hercegovini!

Vaš Jovan Divjak,

(Parsovići, decembar 1992)

građanin Sarajeva i državljanin Bosne i Hercegovine"

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikimedia/Christian Bier