Pola stoljeća nakon izgradnje Berlinskog, kapitalisti grade novi zid, i to - vjerovali ili ne - posred Berlina. Naime, kako stotinjak umjetnika nije željelo napustiti Kunsthaus Tacheles, kulturni centar u kojem stvaraju već više od dvadeset godina, novi je vlasnik zgrade, HSH Nordbank, pod zaštitom policije i zaštitara zapriječio ulaz u dvorište podignuvši trometarski zid od bloketa, nimalo pritom ne marivši za groteskne povijesne analogije. Ne samo to, nego su zaštitari banke doslovce oteli izložbu - zaplijenivši platna - svjetski poznatog bjeloruskog slikara Aleksandra Rodina. Lupiga je bila na licu mjesta. Dobrodošli na slobodni Zapad!

S novčarima, zna se, nema šale - biznis je biznis, a kultura ih zanima utoliko ukoliko je unovčiva. Ipak, izgradnja zida prošle je godine šokirala i same Berlinčane. Naime, umjetnici nisu imali namjeru biti izbačeni na ulicu ili plaćati gulikožnu najamninu, pa je banka ljubazno podigla prepreku ne bi li im bar malo zagorčala život, u nadi da će ih ta vrsta pritiska nagnati da popuste. Uz nešto sasvim prigodne zlobe, za novi se berlinski zid može reći da napredni kapitalizam, sa svega pola stoljeća zakašnjenja, uči metode svoga propalog protivnika.

"Banka je postavila zid kojim je metalska radionica odvojena od ostalih. Organizirali smo dva protesta, a potom sve proglasili umjetničkim komadom, jer je u kolovozu bila 50. obljetnica izgradnje Berlinskog zida, pa smo našli zgodne načine da o tome govorimo. Važno je da i nove generacije vide kako zidove ne grade samo zli komunisti, da se oni grade i zbog novca. A bude li potrebno, pucat će u ljude", priča Martin Reiter, umjetnik koji je u Tachelesu gotovo od osnutka i nešto poput organizatora. Bio je to, dodaje, priličan skandal. Građani njemačke prijestolnice izgradnju prepreke koja razdvaja ljude doživjeli su kao veliku sramotu.

"Mnogi koji nemaju nikakve veze s Tachelesom pružili su nam potporu. Velika je komedija nastala kad su naši skulptori izgradili veliko stubište preko zida: uslijedila je rasprava tko je vlasnik zraka nad zidom, koji su na kraju bančini zaštitari agresivno uništili", kaže glasnogovornica Tachelesa Linda Cerna.

Kunsthaus Tacheles nalazi se u samom središtu grada, točnije rečeno u Oranienburger Straße...

 

... svega stotinjak metara od Friedrichstraße, kroz koju je prolazio "pravi" Berlinski zid...

 

... dok se na ovoj fotografiji nazire zid podignut u kapitalističkoj režiji, priječeći prolaz do metalurške radionice

Inače, Tacheles je osnovan 1990. godine tijekom posljednjih dana Istočne Njemačke. Grupa umjetnika uselila u poluruševnu zgradu i time je doslovce spasila od predviđenog uništenja: naime, vlasti su već izbušile rupe za dinamit. Zgradu su nazvali Tacheles, što na jidišu znači “izravno govorenje”. Sama građevina ima fascinantnu povijest: golema peterokatnica podignuta 1908. prvotno je bila među prvim europskim luksuznim robnim kućama, potom redom: izlagački prostor tehnološke tvrtke, jedna od centrala Himmlerovog SS-a, kasarna, skladište građevnog materijala za Berlinski zid, kino i škola tijekom DDR-a.

Povijesne turbulencije preživjela je samo približno šestina originalne građevine; ostatak su srušile vlasti propalog DDR-a

 

Pročelje zgrade obiluje zanimljivostima, kao što je ova metalna glava ...

 

... ili ova buba i slogan stranke "Zelenih", zavareni na bočni zid

Važnost zgrade je, ističu, u tome što je to potpuno javni, međunarodno otvoreni umjetnički prostor, kojim ne upravlja nikakav kulturni, državni ili koji drugi menadžment.

"Treba nam slobodan prostor za rad, bez obzira na to hoće li to što radimo biti promašaj ili neće, inače ne možemo ništa naučiti. Ovdje je od 1990. do danas prošlo na tisuće umjetnika, od Nicka Cavea nadalje", kaže Martin. Trenutačno je u zgradi oko stotinjak umjetnika iz više od 30 zemalja: kipara, glazbenika, performera, plesača, slikara, medijskih umjetnika … Tu je i polifunkcionalna dvorana za koncerte, diskusije i kazališne predstave.

Nadasve je živo i u metalurškoj radionici

 

Sve skulpture izrađene su od recikliranih materijala

 

U pozadini - zid

 

Veseli zeko...

 

... i opušteni biciklist

 

U bilo koje doba dana u zgradi su deseci, ako ne i stotine, posjetitelja, koji slobodno razgledavaju umjetničke ateljee

"Umjetnost se neće deložirati zbog financijskih tržišta, ne mislimo izići samo zato jer banka tu želi graditi prodajni centar. Pokušao nas je izbaciti i prijašnji vlasnik, no na kraju je odustao i dao nam ugovor na deset godina. U Njemačkoj je velika razlika između elite, investitora, i običnih ljudi. Ako Tacheles padne, to bi bilo loše za cijeli grad, za slobodnu kulturu. Samo do studenoga ove godine, Tacheles je posjetilo 600.000 ljudi, jednako kao i Otok muzeja. Zgrada je sama po sebi brend, mnogi i tu vide priliku za zaradu. U svakom slučaju, nastavljamo legalnu bitku, imamo svoje odvjetnike; protivnička strana mora točno ustvrditi tko koristi prostore, što nije lako", kažu naši sugovornici.

Ne nedostaje živopisnosti ...

 

... kao ni pomaknutosti ...

 

... niti humora

Mogući način spasa zgrade je da gradska uprava plaća najamninu, no time bi, komentiraju Martin i Linda, privatni interes profitirao od javnog dobra. Zanimljivo je da je svaki dosadašnji korisnik zgrade propao – od prve robne kuće, preko Trećeg Reicha do istočnonjemačke diktature.

NESTAJANJE JEDNOG DUHA: Kako će Berlin izgubiti ono najbolje što ima

KAD SVJETLO SLAVI: Pogledajte kako je Berlin dobio novi izgled

UMJETNOST ULICE: Evo zbog čega još jednom skidamo kapu berlinskoj 'street art' sceni

KOMUNIZAM KAO ATRAKCIJA: Lupiga u Muzeju DDR nostalgije gdje se uz Trabant i Stasi, smjestio i nudizam te grupno sranje

Tacheles, kako sam pisao i u tjedniku Novosti, provodi mnoge programe kulturne razmjene, među kojima se naročito ističe suradnja s Bjelorusijom. Na petom katu građevine do početka prosinca bila je postavljena ogromna izložba svjetski poznatog bjeloruskog neoavangardnog slikara Aleksandra Rodina.

"U Tachelesu imam sve mogućnosti za rad, izlažem stotinjak radova na više od tisuću kvadrata. Tu sam godinama, moju je izložbu vidjelo možda i više od milijun ljudi. Od 1985. izlažem po čitavoj Europi, u Bjelorusiji je vrlo teško. Dosta mojih kolega je po zatvorima, često za njih organiziramo peticije podrške. Moji se radovi bave događajima na Zemlji, malo su teški za razumijevanje, kombiniram egzistencijalnu analizu, psihodeliju, znanost. Volim velike kompozicije, sada radim na platnu većem od dvadesetak metara. U Bjelorusiji većina ljudi ima velikih ekonomskih teškoća i svega uzak krug ljudi može razumjeti moj rad", objasnio je Rodin novinarima Lupige.

Aleksandar Rodin ispred jedne od svojih zaplijenjenih slika

Međutim, privatni kapital u civiliziranoj njemačkoj državi ponekad na raspolaganju ima metode koje bi se prije očekivale u Lukašenkovoj satrapiji. Petnaestak dana kasnije zaštitari HSH Nordbanka nasilno su ispraznili čitav peti kat, odnijeli sve njegove radove i zapečatili prostore.

Linda Cerna i Martin Reiter: Ako bude bilo potrebni, kapitalisti će i pucati u ljude

Martinov komentar na novonastalu situaciju bio je kratak:

"To je ilegalan potez, bez sudske odluke. Digla se velika buka i vjerujem da će Rodin dobiti svoje radove. Ipak je ovo sramota za cijelu Njemačku. Ovo nije država zakona nego privatnih zaštitarskih kuća. Dobrodošli na slobodni Zapad!"

Zidove ne grade samo zli komunisti: kapital prati s pola stoljeća zakašnjenja

 

Čišćenje susjedne parcele: bager baca u smeće ogromni metalni natpis "Tacheles"

Inače, depresivni događaji oko Tachelesa uklapaju se u širu priču oko buržuiranja Berlina i nestanka njegovog alternativnog duha, o čemu nešto više možete pročitati ovdje. 

Lupiga.Com

FOTO: Lupiga.Com