Poznati tandem boraca protiv terorizma i šiš-kebaba Bush i Blair danas su doživjeli još jedno bacanje klipova pod Batmobil. Čini se da svijet uopće ne doživljava ozbiljno prijetnju Jokera iz Iraka, i da se sve češće i glasnije čuju komentari kako su oni trenutačno najveća prijetnja globalnom miru ...

U iščekivanju izglasavanja druge rezolucije Vijeća Sigurnosti UN, koja će konačno našim junacima odriješiti ruke da navale na Irak i spase naftne izvore, demokraciju i ugnjetavane Kurde; danas su Francuska i Rusija otvoreno stavili na znanje da će u slučaju glasanja iskoristiti pravo veta. U intervjuu danom za jednu francusku televizijsku kuću J. Chirac se odrekao manevarskog prostora koje inače diplomati ostavljaju za različite pregovore, i time doveo u pitanje rok od 15.03. koji Amerika i Britanija žele postaviti u drugoj rezoluciji za konačno razoružavanje ili prašenje po pustinji.
Drugi stalni član Vijeća Sigurnosti, Rusija, je iskoristila prigodu preko ministra vanjskih poslova Ivanova da se pridruži Francuskoj, a kao treća sreća konačno se oglasio i K. Annan sa stavom da bi se samostalna intervencija nekih članica bez pokroviteljstva rezolucije mogla smatrati ilegalnom. Za sada od petnaest članica Vijeća samo Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Španjolska i Bugarska smatraju da je govor topova glasniji od pregovora, a protivne su Francuska, Rusija, Kina, Njemačka i Sirija. Za neophodnih devet glasova treba još obraditi barem pet iz tabora neodlučnih koji čine Pakistan, Meksiko, Gvineja, Čile, Kamerun i Angola, od kojih je jedino Pakistan za pregovore, ali i vojnu intervenciju. Ostale neodlučne članice smatraju da prvo treba iscrpiti UN inspektore i pregovarače.
Sam Blair koliko god se hrabro drži pod teretom velike odgovornosti, kako sam kaže "moralnog čina" ostaje sve usamljeniji u vlastitoj zemlji. Sve više odmetnika iz vlastite stranke otvoreno lobira protiv intervencije, a sinoć je čak i ministrica C. Short u intervjuu za BBC rekla da će radije dati otkaz na poslu nego pristati na kršenje međunarodnog prava ili potkopavanje UN-a. Usput je optužila Blaira za politički, diplomatski i osobni fijasko, te u tri rečenice šest puta iskoristila izraz nemaran kao opisni pridjev Blairove vanjske politike. Jedan član kabineta je iz istih razloga već napustio Tonijevu družinu; smatra se da pored Claire još četiri člana vlade imaju isti stav, a u zadnjoj anketi samo 15 % Britanaca smatra da Saddamu treba dati po repu.