INDUSTRIJA 'GUMENIH MEDVJEDIĆA' I MAKSOVIH MESARA: Kako se u to ime može pjevati voljenoj zemlji, obitelji i Bogu?
Posljednjim poklonom puku i gradu, u trilogiji Riva - Marjan - Poljud zaključuje se testament jednog trgovca kojem je, eto, sudbina namijenila neslavnu ulogu nekakvog lokalnog imperatora. Glasali ste - dobili ste - Cirkus Maximus - kruha i igara! U nedjelju navečer, na pragu ulaska Republike Hrvatske u „europsku obitelj“, svečano će se, u režiji splitskog Nerona, Željka Keruma, zapaliti Poljud i Split. Završna faza za svenarodni dernek je u pripremi, pjevač je već odavno spreman. Stižu i autobusi udruga i podrške, stižu navijači i menadžeri.
Pjevač i mač su već odavno spremni (FOTO: Lupiga.Com)
Zrak pod svjetlima pozornice hajdučkog stadiona izmiješat će se dimom i emocijama, pečenjem i pivom. Dolje, na travnjaku, stajat će jedna cijela generacija mladića i djevojaka utopljenih u tradicionalnim vrijednostima ponosa i nacionalnog identiteta. Zbog „povijesnog datuma“, slučajni prolaznik moći će se upitati slavi li se to povijesni ulazak u jednu veliku "europsku obitelj" čija je ideja brisanje granica, otvaranje srca i novih mogućnosti, ili nacionalno obojena prošlost, industrija gumenih medvjedića, masovna produkcija za brzu zaradu bez okusa i mirisa, u crnim majicama koji će, tek da se zna, i u budućnosti zapjevati budnice i marširati na taktove koračnica nacionalne čizme? Svima je jasno kako će se ovdje najmanje raditi o progresivnim glazbenim notama.
Lupigini fotoaparati na Thompsonu u Maksimiru
Rat je završen, okrenimo se budućnosti! Budućnost pripada svima nama! Vremena koja dolaze nude nam slobodu i stavljaju nas u poziciju da učimo jedni od drugih i njegujemo bogatstvo različitosti. Tolerancijom i znanjem, strpljivošću i osluhom postajemo čovjekom. To je budućnost koja na svojim plećima nosi breme civilizacije i čija je snaga u zajedništvu. Neka pobijede razum i vjera u Boga!
Zvuci Vam poznato?
A onda će zagrmiti "Za dom" (FOTO: Lupiga.Com)
Ali, prije te budućnosti vratimo se derneku na Poljudu. Dakle, ceremonijalno uz instrumentalno - rafalnu paljbu, u pola koncerta, s trona Viteza zagrmit će "Za dom!".
Namršten je pogled i stisnuta šaka dok zubi škrguću u očekivanju odgovora. Na tribinama su Vlast i Oporba, izbornici i menadžeri, dileri nogometnim i glazbenim zvijezdama, sama elita. Dolje ispod, na travnjaku, su mladići i djevojke. Sijevaju iPhonei i foto aparati, iskre iz očiju i bengalke pomiješane s navijačkim šalovima i zastavama trobojnicama. Kad se još ovoj seansi doda opipljiva bol za napaćenu zemlju i emocije što se slijevaju niz mač i odlaze u sveto hrvatsko tlo, svima će biti jasno - ulog su mladi ljudi, njima pripada budućnost. Vi ste Elita, a oni su Vaši gumeni medvjedići, svi isti i u crnim majicama. U glavi geni kameni i vjetar s Dinare. Dok je njih bit će i profita!
Ali zar nije perfidna ideja iz koristoljublja uvlačiti te mlade ljude u povijesne laži, bolesnu mitomaniju, profitabilno domoljublje i profitabilnu Božju ljubav? Što na to sve kaže Crkva? Jesu li ti jeftini tonovi domoljublja uz primitivnu cajkašku metodologiju najsigurnija investicija u budućnost? Je li ta industrija gumenih medvjedića kojima se čim prohodaju gurne lopta u noge i navlači nacionalni dres, ujedno i konzerviranje robe kvarljivog sadržaja?
Opipljiva bol za napaćenu zemlju i emocije što se slijevaju niz mač i odlaze u sveto hrvatsko tlo, svima će biti jasno - ulog su mladi ljudi (FOTO: Lupiga.Com)
Vrijeme je zle ekonomije i profitabilnog populizma, vrijeme restauracije i ispravljanja povijesti. Vrijeme je loše pjesme i knjige, knjige u kojoj se ustaški režimski pozdrav "Za dom!", od kojeg se djeci u Jasenovcu i Gradišci Staroj ledila krv u žilama, slavi kao pozdrav domovini. Domovini koja je pod tim pozdravom rasprodana fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj, koja je provodeći režim netolerancije i mržnje prema drugom i drugačijem, razvlačila žice koncentracionih logora i iza sebe ostavila pustoš. Domovini koja je bila sve, samo ne nezavisna i slobodna. Tvorevina u čiju su se slavu, "za Poglavnika" i "Za dom!," po rasnim zakonima hapsili ljudi i sprovodili Maksovim mesarima. Kako se onda u to ime može pjevati voljenoj zemlji, obitelji i Bogu? Što na to sve kaže Crkva?
Što rade povjesničari, škole, univerziteti? Što rade ministarstva za obrazovanja, kulture, sporta …? Što je s prošlošću Splita i ponosnom Dalmacijom? Što je s Hajdukom, simbolom borbe - kontra sile i zla? Što je s uništenim spomenicima? Sjetite se u nedjelju navečer, na Poljudu, da je na pozdrav "Za dom!" tada cijeli Hajduk sprašio s terena i priključio se NOB-u. Sjetite se da je na ponos svoga grada odigrao prvu internacionalnu utakmicu, u Europi oslobođenoj od fašizma 23. 9. 1944. godine u talijanskom Bariju. Da je zahvaljujući tim hajdukovcima, tih godina, klub uopće uspio zadržati ime. Zamislite kako bi takvu jednu utakmicu u svoju povijest rado upisali i Manchester i Real. Sjetite se samo kako se sve to ipak branilo u Splitu, a ne u nekom australskom selu.
Mislite malo na te mladiće i djevojke i na njihovu budućnost (FOTO: Lupiga.Com)
Pomislite malo i na tu djecu na travnjaku. Mislite malo na te mladiće i djevojke i na njihovu budućnost, jer u nedjelju je pred njima samo Poljud, a već u ponedjeljak cijela Europa. Učite ih da grade mostove, a ne da ruše spomenike! Učite ih da nisu samo Poljud i Split mjesta za dobru zabavu i druženje, nego i Pula, Sarajevo, Ljubljana i Beograd. Da su Berlin, London, Pariz i Rim, također i njihovi gradovi. Prekinite tu industriju gumenih medvjedića na kojima sumnjivi tipovi ostvaruju profit, pa im umjesto štita i mača dajte knjige, knjige koje nas uče zajedničkom dobru.
Dajte im koru kruha i zrno soli, ali i široko more znanja... Pa da tako jednom, slaveći do zore, umjesto "U boj, u boj" ili "Jasenovca i Gradiške Stare", možda zapjevaju "Leute moj" ...
Lupiga.Com
Svaka cast Darko.