Bratunac, gradić u istočnoj Bosni, par kilometara udaljen od Srebrenice, uoči obilježavanja desetgodišnjice srebreničkog pokolja, mjesto je na kojem su intenzivno traženi srpski ratni zločinci u sklopu akcije "Srebrenica 2005.". Tamošnji Srbi, kao znak poštovanja srpskim žrtvama, dan poslije obljetnice u krvavim Potočarima, održali su parastos koji je posjetio i reporter Novog lista, Boris Pavelić i donio odličnu priču

"Nema genocida! Treba vidjeti što je Hrvatska učinila u 'Oluji'", podučio nas je jučer poznati srpski guslar Zoran Plemić Pleki iz Beograda, izdavač lista "Saveza guslara Srbije", kojemu se na naslovnici posljednjeg broja koci veliki naslov "S guslama u Evropu". "Mi Srbi plemenit smo narod. Svakog gosta dočekujemo široka srca", širi ruke Pleki pred pravoslavnom crkvom sela Kravica u istočnoj Bosni, gdje se lokalni prota pokazao ljubaznim, zadovoljan jer "novinaru iz Hrvatske" nitko ništa nažao nije učinio. Petrovo je, pravoslavni blagdan Svetog Petra i Pavla, i u Kravici čeka se vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije da održi parastos za srpske žrtve "u proteklom ratu". 

Naserov masakr u Kravici

Pred crkvom, petnaestak minuta hoda od glavne ceste u šumu, okuplja se narod, a lokalni svirači zabavljaju pjesmom "Krajišnici ku'ćemo na prelo, il' u polje il' u ličko selo". Dan ranije, dvadesetak kilometara dalje, u Potočarima kod Srebrenice, svjetska je javnost komemorirala desetu obljetnicu genocida nad Bošnjacima. U Kravici, ni za Bošnjake ni za genocid kao da nitko nikad ništa nije čuo. 
"Na pravoslavni Božić 1993. u Kravici je Naser Orić ubio 59 ljudi. Selo ima dvjestotinjak kuća, a u cijelome ratu poginulo je oko 160 ljudi. Skoro je svaka kuća izgubila nekoga", kaže nam prota, vodeći nas na kat crkve, da pokaže ikone koje su navodno uništili Orićevi vojnici. Od desetak starih, požutjelih ikona, samo na jednoj vidimo mala oštećenja, za koja prota tvrdi da su učinjena nožem. "Kod kuće imam ikonu Hrista izrezane brade i probodenog čela", tvrdi. 

Pjesma junačka

"Ma kakav genocid?! To je pretjerivanje. Poginuli su samo naoružani vojnici. A Srba je ubijeno skoro 4.000", izvještava nas dalje guslar Pleki. Razgovaramo nad stolom Radeta Mijatovića, izbjeglice iz Viteza, koji preživljava prodajući pred crkvom drangulije s likom Mladića, Karadžića i Draže Mihailovića. "Dobri ljudi velikog srca! Da njih nije bilo, nijednoga bosanskog Srbina ne bi bilo!", viče Rade da svi čuju. A onda ipak tiše, ispod glasa: "Ma, prodajem to samo da preživim. Izbjeglica sam već deset godina u Bratuncu, kuću mi ne obnavljaju. Međunarodna zajednica štiti muslimane, a Srbe 'ko j... Al' ni Mladić ne voli Srbe - da voli, predao bi se, pa da lakše živimo..."

"Krajišnici, ku'ćemo na prelo, il' u polje il' u ličko selo...", oplete opet pjesma junačka. Uskoro će vladika, narod skuplja se pred crkvom: pokoja kokarda, pokoja crna četnička zastava s mrtvačkom glavom. Koji kilometar dalje, sliježu se dojmovi i zemlja na svježe mezare. I pamte rijeci Sulejmana Tihića sa dženaze u Potočarima: "Negiranje zločina je zločin. Negiranje genocida zadnja je faza genocida".


Novi list, 13. srpanj 2005.