Kako se naše strukture boje i ovna i govna, nije nemoguće da će prijetnja navijača ispuniti svoj cilj, a ukoliko se to dogodi možemo ushićeno istrčati na ulicu i u magnovenju vrisnuti - jihaaaaaaa, eureka, moja vlast nema kičmu! Pa da vidimo tko je zabio autogol …
Evo što o donošenju novog Zakona kaže predstavnik uvijek miroljubivih i pitomih Bad blue boysa, Tomas Bauer.
- Svi navijači suprotstavit će se donošenju tog zakona, jer će nas pretvoriti u neravnopravne građane. Isti prekršaj tretirat će se na jedan način ako ga počini navijač, a na drugi ako ga počini netko drugi, kaže Tomas i tvrdi da je iz razgovora s predstavnicima ostalih navijačkih skupina zaključio da će oko ovog stava hrvatski navijači postići konsenzus.
(Lupiga ovdje ne može ne primijetiti da navijači, kad ne razbijaju glave jedni drugima, sasvim pitomo razgovaraju i druže se kao pravi pioniri. Također, Lupež ne može ne primijetiti da su navijači stali upotrebljavati i učene strane riječi kao što je "konsenzus", te u budućnosti očekujemo registriranje Hrvatske navijačke stranke. Ali jebeš Lupigu, idemo dalje s Tomasom.)
Tomas nadalje kaže, dodaje, primjećuje, te prijeti: "Ako ijedan političar u ovoj zemlji ima išta u glavi, tada zna da se mnogo toga rješava na stadionima. Mi navijači nemamo medije, ali imamo nešto što je možda i utjecajnije od medija - utakmice i stadione. Protiv zakona borit ćemo se na sebi svojstven način."   
Onda Lupež postavlja kratko pitanje: "Nasiljem?", a Tomas odgovara: "Ne. Nasilja ionako ima previše. Svim legalnim sredstvima."
(Ali dear Tomas, ovo što Mali Ivica hoće donijeti naziva se Zakon protiv nasilja, a ti, učini nam se, reče da je nasilja ionako previše. Čemu otpor?)
A predstavnik Bad blue boysa onda zaprijeti stanovitim spodobama koje se nazivaju političarima.
- Možda ste zapazili da se navijači ne pletu u politiku, iako ih je većina protiv sadašnje vlasti. (Zna čovjek, potajno proučava politička stajališta svakog od 50 tisuća ljudi na tribini) Ali ako na nas krenu đonom i ako se prema nama počnu odnositi na ružan način, znat ćemo što poduzeti. Nitko još nije vikao Račanu i Mesiću ono što smo znali vikati Franji Tuđmanu, zaključuje Tomas.
Tajnik Torcide, Drago Vržina bio je nešto suzdržaniji i skloniji diplomaciji od svog kolege Tomasa.
- U ovom trenutku ste me zatekli, jer ne znam ništa osim gole činjenice da će Sabor prihvatiti Zakon o navijačima. Tek kad dobijem na uvid taj dokument onda ću i više reći, a sad mogu samo kazati da zakon o navijačima već postoji, samo što ga državne institucije nisu primjenjivale. Naime, točno se zna kakvu i koliku kaznu će dobiti navijač koji utrči na teren za vrijeme utakmice, odnosno koliko će biti kažnjen gledatelj koji baci bengalku ili razbije autobus protivnika. Nažalost, sve se to događalo na stadionima. Međutim, Zakon se nije primjenjivao, zbog čega su pojedinci to koristili i zbog čega su se događale scene koje nitko nije želio vidjeti na sportskim borilištima. Stoga apeliram da se zakon koji već postoji primjenjuje, ispričao je u jednom dahu tajnik Torcide, a mi primijetili da govori kao da se, u najmanju ruku nalazi za saborskom govornicom. Ma postoje li ti navijači - hooligani uopće? Kako bilo, svoje mišljenje su iznijeli i predstavnici riječke Armade, točnije njihov predsjednik, Dragomir Javor.
- Prije svega mislim da je bespotrebno ulaziti u komentare prije nego što Zakon dobijemo na uvid, kaže on, a zatim ulazi u komentar: "Po meni nema razloga za posezanje posebne zakonske regulative koja bi se bavila navijačima na sportskim borilištima. Nema potrebe jer postoje Zakoni koji reguliraju neke stvari, ali je očigledno da se nisu primjenjivali. Pravo je pitanje zbog čega i kome je to u cilju, kaže el presidente Javor.
Pa ti sad vidi Lupežu. Navijači počeli "tražiti na uvid", "pretpostavljati", "posezati", "regulirati", "apelirati", "konsenzusuirati"... I neka sutra netko kaže da su navijači huligani i divljaci. Ono u Kranju je u stvari djelo obližnjeg društva umirovljenika, samo o tome se šuti. Navijači su u stvari najpitomija bića koja vole svoje klubove i na putu do stadiona pjevaju i drže se za ruku s predstavnicima suprotstavljenih navijački grupa. Nitko tu nikog ne tuče, a o nekakvim divljanjima uopće nema govora.