Neredi koji su se dogodili na ulicama Beograda u vrijeme održavanja Parade ponosa, kao i oni koje su u Genovi priredili „navijači“ Crvene Zvezde, ukazali su da je Srbija suočena s ozbiljnim problemom huliganizma kojeg ne zna riješiti. Dajemo vam zanimljivu analizu srbijanskog društva, točnije onog dijela društva koje huliganizam i nacionalizam uzgaja kao srpske vrijednosti prvog reda. Pročitajte sve o nacionalističkim organizacijama koje okupljaju mladež, o njihovoj vezi sa pravoslavnom crkvom i rabijatnim navijačkim skupinama

Masovni obračuni huligana s policijom koji su se u minulu nedjelju zbog održavanja Parade ponosa dogodili na ulicama Beograda dobili su svoj nastavak, ovaj put na ulicama, odnosno na stadionu Genove, gdje je srbijanska reprezentacija gostovala u sklopu kvalifikacija za iduće europsko prvenstvo u nogometu. Nakon što je imala priliku osmotriti krvave beogradske scene, Europa se sa srbijanskim huliganizmom susrela i svom dvorištu. Dok Italija o njemu danas piše i govori gledajući ga isključivo kroz okvir nogometa i nogometnog navijanja, točnije - divljanja, boljim poznavateljima srbijanskih prilika jasno je da ishodište navijačkog divljaštva valja prije svega tražiti u politici i društvenoj klimi koja generira i potiče nasilje. Država koja je aktivirala nacionalističko ludilo koje će u krvi okupati naš dio jugoistočne Europe na koncu se našla okovana istim.

RASPOMAMLJENI "STUPOVI SRPSTVA"

Srbija je danas suočena s problemom bujajućeg nezadovoljstva nezadovolj(e)nih nacionalista, okupljenih u nizu udruženja koje su sebi u zadatak dala promociju Europi neprihvatljivih vrijednosti i stavova. Svoje mišljenje mladi srpski nacionalisti danas su u svakom trenutku spremni utjerati u kosti neistomišljenicima, ne birajući sredstva.  Korijen problema o kojem govorimo valja tražiti u kasnim osamdesetim i ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća, kad su nasilju ionako sklone organizirane skupine nogometnih navijača upregnute u promociju ideje velikosrpstva, pri čemu su zapaženu ulogu odigrale jugoslovenske, odnosno srbijanske obavještajne službe. Njihovom sastavu, naime, pripadao je Željko Ražnjatović Arkan, kriminalac delegiran za vođu Delija, navijačke skupine koja se okuplja oko nogometnog kluba Crvena Zvezda. Tadašnja srbijanska vlast Delije je častila titulom "jednog od stupova srpstva", ali nije razmišljala o tome što će se događati kad se instrumentalizirane navijačke skupine otmu kontroli. Upravo to se nakon pada režima Slobodana Miloševića i dogodilo. Eksplozivni koktel politike i organiziranog nogometnog navijanja rezultirao je stvaranjem jedne od najradikalnijih navijačkih scena u Europi. Niz ubojstava zabilježnih na ovoj sceni opominjao je da problem huliganskih kolektiva treba hitno rješenje, ali represivne mjere države nisu dale željene rezultate. 

MILITARIZACIJA DRUŠTVA UZ POMOĆ SPC-a 

Korak dalje u militarizaciji srbijanskog društva predstavljalo je osnivanje nacionalističkih udruženja koja okupljaju srbijansku mladost. Radi se o udruženjima kao što su Otačastveni pokret Obraz, Dveri, neonacistički Nacionalni stroj, Justin Filozof, Srpski narodni pokret 1389. te Udruženje Naši. Dva posljednja udruženja - SNP 1389 i Udruženje Naši - ove godine ujedinila su se u jedan pokret pod imenom - Srpski narodni pokret Naši 1389.

Već nekoliko godina država Srbija vaga odluku da zabrani rad ovih udruženja, ali činjenica da oni u srbijanskom društvu imaju priličnu potporu te da su naslonjeni, odnosno da se po svaku cijenu nastoje nasloniti na Srpsku pravoslavnu crkvu - koja ih nerijetko dočekuje raširenih ruku - odluku o zabrani čini znatno težom. Primjer koordiniranog rada Srpske pravoslavne crkve i udruženja koja promiču ekstremno nacionalističke stavove te odbijaju prihvatiti civilizacijske norme koje pretpostavljaju miran i tolerancijom obilježen suživot ljudi svih vjera, nacionalnosti, rasa, sekusalnih opredjeljenja i slično, možemo naći upravo u događanjima prije, za vrijeme i nakon održavanja beogradske Parade ponosa. 

"ČEKAMO VAS!"

U danima prije održavanja Parade ponosa Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve izdao je službeno priopćenje za javnost u kojem istupa "protiv javnog izražavanja i reklamiranja seksualne orijentacije ili bilo koje druge lične sklonosti, pogotovu ukoliko ona vrijeđa pravo građana na privatnost i porodični život, njihova vjerska uvjerenja i neprikosnovenost dostojanstva ličnosti". Nacionalistička udruženja srbijanske mladeži jedva su dočekala ovakav stav crkve, pa je Beograd nakon istog oblijepljen plakatima sa zlokobnim natpisom: "Čekamo vas!"

Događaji koji će uslijediti, brutalni nasrtaji huligana na policijske kordone u nastojanju da se obračunaju s učesnicima Parade ponosa nisu bili prvi - a sudeći prema trenutačnom stanju stvari na žalost neće biti niti posljednji - pokušaj nacionalističkih udruženja da neistomišljenicima utjeraju pravoslavne i "pravosrpske" vrijednosti u kosti.

POLITIČKA PODRŠKA MLADIM NACIONALISTIMA 

Problem nacionalističkih udruženja sklonih rješavanju "problema" uličnim nasiljem težim čini činjenica da ista u svom radu uživaju podršku desno orijentiranih političkih stranaka, kao što su Demokratrska stranka Srbije Vojislava Koštunice, odnosno Srpska napredna stranka koju vodi Tomislav Nikolić, dojučerašnji podanik i pulen ratnog huškača i neosuđenog zločinca Vojislava Šešelja. U akcijama ratnički nastrojenih udruženja srbijanske mladeži, koja se zalažu za Srbiju "od Kupe do Vardara, odnosno od Dunava do Jadranskog mora",  dvojica spomenutih političkih prvaka vide priliku za sasvim konkretnu političku korist. 

"RASIZAM, FAŠIZAM, KSENOFOBIJA"

Veza Vojislava Koštunice sa najbrojnijim nacionalističkim udruženjem Obraz datira iz ranih devedesetih godina minulog stoljeća. Koštunica je, naime, sredinom devedesetih objavljivao u časopisu "Obraz" oformljenom 1993. godine, iz kojeg će kasnije proizići istoimeno udruženje mladih srpskih nacionalista. Na ovu činjenicu svojedobno je, prilikom predavanja na tribini "Rasizam, fašizam, ksenofobija", upozorio Jovan Byford - profesor na Katedri za društvene znanosti sveučilišta u Nottinghamu (Nottingham Trent University).

- Osnivač pokreta "Obraz" bio je pokojni Nebojša Krstić, čovjek s vrlo jakim vezama u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) i čovjek koji je, kao student beogradskog Bogoslovskog fakulteta, dobio nagradu patrijarha za jedan svoj rad. Nakon što je Krstić poginuo u prometnoj nezgodi 2001. godine "Obraz" je izgubio dosta veza sa SPC-om. Krstićev nasljednik Mladen Obradović nije toliko sposoban i nema toliko veza sa SPC-om, ali oni danas tu vezu sa crkvom uspostavljaju preko Srpskog narodnog pokreta "Svetozar Miletić", s kojim je blizak i vladika bački Irinej (danas vrhovni čovjek Srpske pravoslavne crkve, op.aut). Dakle, veze "Obraza" sa SPC-om nisu više direktne, ali svakako ih ima, a SPC se nikad nije ogradila od "Obraza", pojasnio je Byford, napominjući pri tom da je "u Srbiji na sceni potpuno približavanje takozvanih patriotskih političkih snaga, uključujući i neonacističke grupacije i pokrete sa hrišćanske desnice".

SVETOSAVSKI NACIONALIZAM

Izvorište ideja ovih organizacija može se tražiti u Svetosavskom nacionalizmu, prema wikipediji - "desnoj političkoj ideologiji koja predstavlja spoj srpskog nacionalizma i pravoslavnog klerikalizma". Ta ideologija, prema istom izvoru, "nastala je tridesetih godina minulog stoljeća u Kraljevini Jugoslaviji, a njeni najzačajniji ideolozi su pravoslavni episkop Nikolaj Velimirović i srpski pro-fašistički političar Dimitrije Ljotić". Suština svetosavske ideologije je sintagma - jedan narod, jedne religije u jednoj državi.

Što se snage, brojnosti i utjecaja spomenutih pokreta, napose pokreta "Obraz", među srbijanskom mladeži tiče, o tome najbolje govori činjenica da se nacionalističke i rasističke parole potpisane njihovim logotipima mogu vidjeti oslikane i ispisane na svakom drugom beogradskom zidu. Optimisti će tvrditi da ovo ne govori o brojnosti, nego o organiziranosti i agilnosti članova nacionalističkih udruženja, ali činjenica da su upravo njihovi pripadnici bili najznačajnije zastupljeni u svim krvavim neredima koji su se od 2000. godine naovamo odvijale na beogradskim ulicama, počevši od uličnog rata koji je obilježio proglašenje kosovske nezavisnosti do posljednjih obračuna huligana s policijom. 

HULIGANI REGRUTIRANI IZ NAVIJAČKOG POKRETA 

Udarnu snagu udruženja o kojima govorimo, valja naglasiti, čine upravo na početku spomenute navijačke grupe, koje su huliganizam kalile na stadionima bivše Jugoslavije, da bi s isti poslom nastavile i u neovisnoj srpskoj državi. Smjena generacija nije donijela smirenje tenzija. Naprotiv, još jednom se potvrdila "teza druge generacije", koja pretpostavlja da je od samih sudionika ratnih zbivanja još radikalnija generacija koja dolazi iza njih. O tome ćemo reći više pri analizi razloga prijemčivosti nacionalističkih, rasističkih i drugih civiliziranim društvima neprihvatljivih ideja kod srbijanske mladosti.

KOSOVSKI MIT KAO KVASAC NACIONALIZMA

Bujanje nacionalizma kod mladih Srba prije svega uvjetovano je činjenicom da je riječ o generacijama odgojenim na ratnoj retorici, generacijama koje su usljed međunarodnih sankcija formirane u gotovo potpunoj izoliranosti od europskih i svjetskih kretanja. Pridodamo li tome aktualnu političku situaciju u susjednoj zemlji, trajno i nezaobilazno obilježenu problemom Kosova, dobit ćemo društvo uvijek spremno za krvavu eksploziju nezadovoljstva.

Mit ispleten oko poraza na Kosovskom polju ugrađen je, naime, kao neodvojiv dio srpske nacionalne svijesti te nije čudno da su osamostaljenje Kosova i jalova diplomatska ofenziva srbijanske vlasti s nakanom da to osamostaljenje spriječi i ostavi Kosovo u granicama Srbije atmosferu u srbijanskom društvu doveli do usijanja. U takvim okolnostima radikalni nacionalizam postao je glavno obilježje dobrog dijela generacija stasalih u vrijeme neproglašenih ratova koje je Srbija vodila sa susjednim zemljama - Hrvatskom te Bosnom i Hercegovinom.

SRBIJA VAGA ZABRANU NACIONALISTIČKIH UDRUŽENJA

Izolirani i bombardirani u doslovnom i prenesenom smislu riječi, mladi Srbi prigrlili su nacionalizam kao najveću vrijednost koju društvo može ponuditi te je bilo samo pitanje vremena kad će se pojaviti udruženja poput Obraza, Srpskog narodnog pokreta, Nacionalnog stroja... Dodatno poticani od strane Srpske pravoslavne crkve, režima Slobodana Miloševića te nacionalističkih stranaka koje su predstavljale oporbu ubijenom srbijanskom reformatoru Zoranu Đinđiću, a kasnije i njegovom nasljedniku Borisu Tadiću, nacionalistička i neonacistička udruženja mladih Srba s vremenom su postala vrlo ozbiljan problem Srbije. Toga su, dakako, svjesni i aktualna srbijanska Vlada, odnosno srbijansko pravosuđe. Državno tužilaštvo Republike Srbije stoga je prošle godine pred Ustavni sud stavilo zahtjev da se zabrane "ekstremne desničarske organizacije Obraz i 1389.", kao i 14 navijačkih grupa okupljenih oko nogometnih klubova Crvena zvezda, Partizan i Rad.

Konačna odluka rečenog tijela najavljena je za kraj tekuće godine, a kao razlog za podnošenja zahtjeva za zabranu predmetnih organizacija  srbijansko tužiteljstvo navelo je pozive na nasilje i mržnju te učestale napade na strance.

OBRAZ SPREMAN ZA ILEGALU 

Analitičari kretanja u srbijanskom društvu imaju podijeljena mišljena o ovom zahtjevu: jedni se zalažu za zabranu, drugi se oštro protive, a treći zastupaju stav da spomenute organizacije uistinu nanose štetu društvu, ali se svejedno protive njihovoj zabrani, smatrajući da će ona samo produbiti problem budući da će iste nastaviti djelovati u ilegali i time postati još opasnije. Što o zabrani misle sama prozvana nacionalistička udruženja objasnio je za list "Pečat" predsjednik udruženja "Obraz" Mladen Obradović.

- Državni organi mogu donijeti odluke da nas izbrišu iz registra udruženja građana, ali time ne dobivaju ništa, iz prostog razloga što je djelovanje Obraza daleko složenije. Obraz prevazilazi okvire bilo kog propisa kojim raspolaže ovdašnji režim. Samim brisanjem iz registra naša organizacija neće biti ugušena, ona će nastaviti postojati, rekao je Obradović. Inače, ovaj mladić rođen je 1980. godine, a u početku ratova na prostoru bivše Jugoslavije imao je tek dvanaest godina. Veliki broj mladića i djevojaka njegove generacije, kao i generacija koje su stasale kasnije, danas zastupa ideje radikalnog nacionalizma. 

"DRŽAVA SE MORA ODREĆI ZLOČINA"

Scene posljednjih nereda na beogradskim ulicama jasno su pokazale da su upravo mladi ljudi, formirani u vrijeme svakodnevne ratničke retorike plasirane putem državnih i velikog dijela privatnih medija, nositelji huliganskih nereda s kojima je Srbija sve češće suočena. Veliki problem, rekosmo, leži u činjenici da njihove stavove deklarirane kroz rad i djelo nacionalističkih organizacija poput ovih koje smo nabrojali aktivno ili pasivno podržavaju najveće oporbene stranke, koje u divljem i beskomprimosnom nacionalizmu vide šansu za uspon na vlast.

U svemu tome stranka predsjednika države, demokratski orijentiranog Borisa Tadića ne snalazi se najbolje, prije svega zbog nedostatka hrabrosti da jednom zauvijek odreže repove prošlosti koji guše Srbiju. O tome je u svojoj posljednjoj analizi napisanoj za Peščanik povodom krvavih događanja u Beogradu ponešto zapisao cijenjeni beogradski publicist i pisac Dejan Ilić.   

- Dok god se ne artikuliše i institucionalno ne podrži jasan odmak od zločinačkih devedesetih, i dok god se u svakoj krizi spremno potežu argumenti iz arsenala navodne odbrane srpskog kolektivnog identiteta i nacionalnih ineteresa, pitanje vlasti u Srbiji biće puko pitanje jačeg, a sila će biti jedini argument za preuzimanje vlasti, zabilježio je Ilić.

U zaključku valja reći tek da se ludi konj nacionalizma, kojeg je srbijanska državna politika zajahala krajem 80-tih i početkom 90-tih godina u potpunosti oteo kontroli, a njegovo pripitomljavanje, odnosno vezivanje u političkim okolnostima koje diktira problem Kosova bit će ogroman izazov za susjednu državu.

Ladislav TOMIČIĆ (tekst je objavljen u Novom listu)