Dva od tri filma koje gledatelji vide u Europskoj uniji američkog su podrijetla, a pobjednik 2002. bio je film Harry Potter i odaja tajni, s više od 38 milijuna gledatelja, navodi Europski opservatorij za audiovizualnu razmjenu. Zaključeno je da europski filmovi dobro prolaze u vlastitim zemljama, ali teško prelaze granice, dok se na prvih osam mjesta popisa nalaze američki filmovi. Zaključak koji vrijedi prokomentirati barem s nekoliko rečenica.

Nameće se zaključak da iza svega stoji novac, uložen u film, reklamu prije svega. Što vrijedi to što na svijetu ima puno više Indijaca ili Kineza, kad nemaju dobar novčanik, iz kojeg bi se ponešto moglo izdvojiti i za kino ulaznice? S druge strane Europljani imaju mnogo bolji novčanik, ali imaju i pametnija posla nego sjediti u kinu.
Zahuktala filmska industrija USA provience je zapala u stvaralačku krizu, pa debelo krade ideje, te već snimljene filmove iz drugih zemalja prerađuje da se sve praši. U neku lako probavljivu filmsku dijareju. Na primjer "The Ring" je snimljen u američkoj produkciji po noveli Koji Suzukija, dok je svijetu potpuno promakla činjenica da su Japanci snimili filmsku trilogiju (Ring, Ringu i Ring 0) koji kvalitetom daleko nadmašuju američku nakaradu, s time da su Ameri mnoge scene bezobrazno prekopirali iz japanske varijante.
Još je gora stvar sa filmom "Solaris", opet američka verzija iz 2002. godine po romanu Stanislawa Lema. Istina, A. Tarkovsky snimio je taj film već 1972. godine pod istim imenom i po istom romanu, ali su mu Ameri (opet) drpnuli mnoge scene. Svejedno smatram da nema nikakva smisla napraviti remake tog filma, jer je Tarkovsky to napravio puno bolje i sa puno više senzibiliteta. Zapravo, jednom riječju - predobro. Predobro za prosječnog gledaoca koji traži samo dobru zabavu i ništa više. I dakako, ako ikako može da ne napreže mozak.
Nekad smo takve gledatelje, kojima je zabava bila odličan izgovor za neshvaćanje kvalitete, zvali intelektualni maloposjednici. Kako inače objasniti činjenicu da je "Gospodar prstenova" poharao kino dvorane, a daleko bolji film koji plijeni kvalitetom i daleko nadmašuje "Prstenje" po vizualnim efektima (o radnji da i ne govorim), kineski "Legend of Zu" (Shu shan zheng shuan, 2001), ostaje potpuno nepoznat našoj javnosti.
Zato nije ni čudno da su film "Gangs of New York" pogledali mnogi, unatoč debilnom sadržaju, ali tko će taj film pogledati dva puta? Znate li za film "Stalker", od A.Tarkovsky-og? Vjerojatno ne. To je remek djelo koje možete gledati nebrojeno mnogo puta. Ali pričekajte na neku idiotsku McDonalds varijantu iz Bushovog rajskog vrta, vjerojatno će vam biti probavljivija. Za to vrijeme pođite od sebe i upitajte se, recimo, znate li koji je prvi hrvatski film.