Dragi naši, ukoliko razmišljate gdje dočekati novu 2004., pametno bi vam bilo pogledati što se prošle godine događalo društvu od nekoliko Zagrepčana. Ponoć se odbrojavala ni manje ni više - nego u Transilvaniji, u Rumunjskoj, i to dva puta (naša i njihova, oni su druga vremenska zona)! Akteri događaja su bili Ana, Davor i moja malenkost. Bilo je dosta zgodno, Rumunjska uopće nije "fuj", barem ne ovaj dio te zemlje koji smo mi posjetili, a vjerojatno niti jedan drugi. Putovali smo preko Budimpešte, 15-ak sati. Odredište je bio grad Cluj (Cluj-Napoca), ali smo malo šarali i po okolici, u krugu od 60-ak kilometara. Detalje ćete saznati uz fotke s klikom na

Cluj ima 300 000 - 400 000 stanovnika. Ima jako puno Mađara, možda preko 50 %, što ne čudi jer u Transilvaniji ima oko 2 000 000 ljudi te narodnosti. Transilvanija (koju Mađari zovu Erdelj, a zove se i Sedmogradska) sve je do 1920. godine pripadala Mađarskoj. Grad Cluj na mađarskom se zove Kolozsvar, a na njemačkom Klausenburg. Na svakom stupu u gradu rumunjske zastave. Iznenadila nas je kreativnost i otkačenost kad smo uočili da su u nacionalnim bojama i klupe po gradu, koševi za smeće te stupići uz nogostupe!

 

U vrijeme starih Rimljana ovdje je bilo naselje ili utvrda Napoca. U srednjem vijeku naseljavali su se Mađari, ali i rudari Sasi iz Njemačke jer je Transilvanija vrlo bogata rudama. Grad je jako važan za povijest Mađ

Franjevačka crkva s natpisima na mađarskom ukazuje na raskošnu katoličku ...

ara- među ostalim u njemu je rođen poznati ugarsko-hrvatski kralj iz 15. st. Matija Korvin iliti Matijaš Hunyadi čiji spomenik dominira središnjim trgom. Obilježena mu je i rodna kuća.

 

Grad super izgleda, nimalo zaostalo - srednjoeuropski stil gradnje. Dio grada s takvim starim i lijepim zgradama je dosta velik. Ima mnogo crkava, a geografi bi ovako objasnili njihovu prisutnost i razmještaj: rimokatolička katedrala (gotička iz 14. st.) smještena je na glavnom trgu, u njegovoj sredini. Građena je u vrijeme kad su gotovo svi stanovnici bili katolici, kao tada jedina bogomolja u gradu. Reforme u Zapadnoj Crkvi i ovdje dobi

... a jedna od kalvinstičkih na bogatu protestantsku baštinu Transilvanije.

vaju pristaše - kako luteranske, tako i kalvinske baštine. Evangelička luteranska crkva s natpisima na njemačkom jeziku (vjernici su većinom Nijemci - Sasi) izgrađena je na uglu glavnog trga, a odmah do nje je kalvinistička crkva s natpisima na mađarskom. Kad god smo prolazili, bile su zaključane, pa ih nažalost nismo vidjeli iznutra. Saborna pravoslavna crkva, vrlo lijepa, izgrađena je tek 1930-ih u kombinaciji rumunjskog i bizantskog stila, kad je Transilvanija pripala Rumunjskoj zbog čega se u Cluj i cijelu pokrajinu doseljava mnogo Rumunja, pravoslavaca. Stoga je ona izvan najužeg centra, ali na sredini velikog i lijepo ukrašenog trga. Kako je koja zajednica dobivala vjernike, tako si je gradila crkvu, a najatraktivnija mjesta zauzimana su kronološkim slijedom. Grkokatoličku crkvu nismo uspjeli vidjeti, ali sinagog

Sinagoga je također u sredistu grada.

u jesmo. Sve u svemu jako puno crkava, vrlo bogato i lijepo ukrašenih, sve jedna raskošnija od druge - pravi srednjoeuropski ugođaj, a ne rupa kako smo možda mogli pomisliti prije dolaska u Cluj.

 

Postoje sitnice koje su nas zapanjile, a jedna od njih je semafor za pješake koji ima prikazan sat koji odbrojava sekunde koliko će još trajati zeleno ili crveno! Postoji, kažu, i vrlo lijep botanički vrt, kojega nažalost nismo vidjeli, a ni muzeje koji su većinom bili zatvoreni(!?!). Cluj je također sveučilišno i kulturno središte transilvanijskih (erdeljskih) Mađara.

 

U hotelu smo pitali je li ovih dana praznik - zbog zastava. "Bio je 1.12.", kažu. Pa zašto su vam zastave ostale? "Pa tako!" Nešto smo naslutili - vjerojatno je u pitanju balkanski sindrom. I bio je. Pitanje nam nije dalo mira pa smo pitali čovjeka koji je bio jedan od organizatora putovanja - Rumunj, plesač u Baletu zagrebačkog HNK-a, što je to sa zastavama. Kaže, gradonačelnik je malo čudan pa diže tlak Mađarima (i drugim nerumunjima u gradu) ... U međuvremenu smo se našli u gradiću Turdi (Turda), 30-tak kilometara južno od C

Kažu da se vampiri ne vide na slici, kao ni u ogledalu. Ovdje smo još uvijek svi na broju.

luja. Tamo nas je za prvog mraka u svom restoranu ugostio sam Drakula. Ostalo je legenda ...  

 

Rumunjski jezik je nastao dobrim dijelom na osnovu latinskog (za grad, recimo, kažu municipul! ). Ali imaju i oko 20% slavizama! Kažu "rob", "sluga", "zabava", "molitva", "dragi" ... Sve do 1860. pisali su ćirilicom, koja se dosad nije održala čak ni u crkvenoj upotrebi. Rumunjska pravoslavna crkva prihvatila je i gregorijanski kalendar tako da Božić, recimo, slave istog dana kad i katolici.

 

Da li zbog druženja s Drakulom ili nečega drugog, tek, palo nam je na pamet da malo upoznamo i okolicu Cluja (osim Turde). Dok smo se raspitivali za red vožnje vlakova, jedan starac s rumunjskom kapom (koja je bajdvej sveprisutna), koji je stajao iza nas u redu kojeg smo mi stvorili dok smo se pola sata sporazumijevali sa ženom na informacijama (zbog čega se apsolutno nitko nije bunio, a žena nam je u bilježnicu pisala sve što nam je trebalo), kad je čuo da smo stranci povuče mene za rukav. "Kaj 'e?" "God bless you." Više nije znao reći na engleskom, ali govorio je osmijeh. Stigli smo u grad Dej, 60 km sjeverno od Cluja, ima 15-ak tisuća ljudi. Naša prisutnost odmah je izazvala zanimanje lokalnih frikova koji, kad su vidjeli da se slikamo, nisu mogli suzdržati zelju da se ne slikaju i oni s nama!

 

U Deju također ima svih vrsta bogomolja, među ostalima i sinagoga. Na središnjem trgu glavno je zdanje lijepa kalvinistička crkva. Idemo dalje gradom, koji je gotovo pust oko dva sata popodne na samu Novu godinu. Ušli smo u jednu pravoslavnu crkvu. Super izgleda. U njoj nikog osim žene - sakristanka, zvonarica. Mi se motamo po crkvi, a ona će nama, "Ote sim!" (žena ne govori ništa osim rumunjskog). Otvorila nam prostor iza ikonostasa. "Pogledajte si." , veli. Onda nam donese blagoslovljeni kruh od kojega se na kraju liturgije dijeli nafora. Ja hoću odlomiti komadić, a ona znakovima govori "Ne, ne, uzmi cijeli."! Kasnije, dok smo prebirali ikonice, spomenuta žena izvadi jedan bunt pa rukama i nogama veli "Ove su za vas.". Svatko si uzme jednu. "Hvala, hvala." "Ne, ne, sve si uzmite."! "Hvala, i pozdravite protu!". I tako smo prošli u crkvi u Deju.

|

Na stanici u gradu upoznali smo jednu mladu odvjetnicu. Vrlo je lako stupiti u razgovor s ljudima. Kao da to jedva čekaju. Kaže da zarađuje 100€. Nikad nije bila nigdje izvan Rumunjske. Živi sa starcima. Škvadra zarađuje najviše tol'ko. Cijene su otprilike upola manje nego u Hrvatskoj. Ali cijena benzina je slična onoj kod nas. Ipak je dojam da se puno ljudi vozi. Prevladavaju

Suvremena kretanja ipak se prate... (moderna zgrada Banke Transilvanije)

rumunjski auti "Dacia" (to su nazvali po Dačanima koje su Rimljani osvojili i romanizirali). Mi smo očekivali da 95% voznog parka čine trabanti i slične vozne naprave, ali jedva smo našli ponekog (trabanta) da ga pokažemo Ani. Cluj izgleda stvarno
srednjoeuropski, a "srednjoeuropština" je neosporni dio njegove prošlosti. Ali ni sadašnje stvari puno ne zaostaju - otvorilo se dosta dućana zapadnog izgleda. Na rubu grada supermarket "Metro", a u centru nekoliko trgovačkih centara tipa "Importane galerije" (te veličine). Tu je i robna kuća koja izgledom nimalo ne zaostaje za nekom robnom kućom, primjerice u Njemačkoj. Ispod pokretnih stepenica čitamo "Rade Končar". No, pustimo sad Radu, idemo u Gherlu!

U Deju nismo imali baš pregršt sadržaja pa ni najveći kreativac nije mogao smisliti način kako utući još nekoliko sati ondje. Tako raspoloženi odlučili smo upoznati još jedan grad na pruzi Cluj-Dej. To je bila Gherla (zanimljiv je način na koji smo pitali željezničare da li vlak na koji ulazimo, stoji u Gherli, mjestu između Deja i Cluja - treba uračunati da tada još nismo znali kako s

Tu je i jedna od pravoslavnih (imam filing da je manastirska). U Transilvaniji je bogat i pravoslavni monaški duh.

e naše odredište zove, znali smo samo da na trasi postoji još jedan gradić između ovih stanica, a oni ni beknut engleski) ... Na kraju ipak siđemo u toj Gherli. U mjestu se grade dvije pravoslavne crkve (kao i jedna u Deju). Na središnjem trgu je rimokatolička, vrlo velika i lijepa. Gherla je nešto veća od Deja - 20 000 duša. Odmah na stanici srećemo tipa kojeg smo zamolili da nas slika, a tip je ostvario vrlo srdačni socijalni kontakt s Anom koji je završio višestrukim rukoljubom. On se rasprič'o o nečem tko zna čem' (mi inače jako dobro kužimo rumunjski), ali je iz njega izbijalo oduševljenje. Poželio nam je sve najbolje. Hodamo gradom tražeći restoran, ali i neki tipični socijalistički pejzaž da nam bude scenografija za slikanje na temu "I tu smo bili!". Spontano nam se na slikama pridružuju i starci i djeca ... Kolika god su oni nama atrakcija i provala (s kapama i sličnim detaljima), tolika smo i mi njima. Imaju troje turista u svom sivom ex-socijalističkom gradu! Je li u pitanju nova grana turizma - turizam na realsocijalističkim pejsažima?! Ipak se bliži apokalipsa! Il' je ne'ko ovdje lud!

 

Klinci imaju one sanjke s metalnim kosturom, a gore daska. Takvih je kod nas nekad bilo. Jedan klinac ima klizaljke. Dere po nekoj nizbrdici na kojoj se već dobrano vidi trava. Al ne dira njega! Važno je da se zabavljamo!

 Kao što se na ovoj slici s tipičnom realsocijalističkom pozadinom vidi, plinske cijevi nisu ispod zemlje. Tko zna, možda bi ih tkogod potkopao (mislili su na svaku opasnost pripremljeni crveni graditelji). Nego, neka se sve vidi i neka se sve zna, da ne bi bilo kakvih protudržavnih aktivnosti, molim lijepo. Nemoj ti meni! Znamo mi takve! Te cijevi su nam bile također jedna od najvećih atrakcija putovanja. Ima ih i duž glavnih cesta u selima. Ako netko treba ući u dvorište ili na parkiralište, za to mu je predviđen mali slavoluk!

 

Nakon oduševljenja cijevima, upoznajemo dvije cure pitajući ih za restoran. U smjeru je u kojem idu i one. Pričamo o životu u Rumunjskoj, znaju engleski. Jedna studira teologiju, druga povijest. Pitamo ih u kojim su sve zemljama bile. "Are you kidding?!" Pitamo jesu li čule za Hrvatsku. Jesu. "Imali ste rat.", kaže. "Točno.". I tako se razvezao razgovor, nadasve ugodan. Nešto kasnije jedna pita "A zašto su ratovali Srbi i Hrvati?" (...)

 

Restoran je u onom smjeru, ako je koji otvoren, ali najvjerojatnije nije. Ali su zato svi Internet kafići otvoreni. One ne vole zalaziti u njih jer je zadimljeno. U vrijeme šetnje spontano je uletilo još jedno pitanje: "Why did you come here?". Nikom ništa nije jasno. "A kam vi idete?", "U crkvu ...", "A kad vam počinje večernja?" (i oni tako kažu) "U četiri.", "Pa onda kasnite, sad je 16:10!". "Da." konstatiraju one bez imalo uzrujavanja, požurivanja, želje da se otarase čudnih turista ili barem njihove spike. Ničim nisu pokazale da im se žuri (zbog našeg zadržavanja, nota bene), nego su se uljudno družile koliko god je trebalo. Gerle iz Gherle, svaka čast!

Opet je padao mrak. Rumunjska pripada istočnoeuropskoj vremenskoj zoni - tamo je sat više. Mrak je padao, češnjaka je ponestajalo ... 'Ko je ost'o, pričat će...

 

Posljednje večeri šetali smo malo po Cluju (djelomično povampireni), kao "ajmo u dio u kojem još nismo bili, ali uglavnom smo sve već vid'li". Možeš mislit! Ostatak srednjovjekovnog zida sa spomenikom nekom friku u viteškom oklopu (tip se zvao Baba Novac (nešto je imao ili s novcima, ili s babama, s oba naglaska)), pa onda jedna ogromna crkva, gotička, koja je u zamračenom parku na mjesečini izgledala ... šta da vam pričam ... Pa onda ogromna zgrada vrlo slična našoj "Mimari" (ali manja - ipak je ZG metropola!) pa hrpa fakulteta i viših škola! Nismo mogli vjerovat da sve to još nismo vidjeli - zato smo otišli još jednom, sutradan po danjem svijetlu, makar i neposredno prije puta. Grad je ludnica!

 

I na kraju, što reci, nego - jedno super putovanje, jedan super, super doživljaj, jedno upoznavanje sa zemljom u kojoj goveda još uvijek vuku kola po polju, ali koja ima veliki gospodarski potencijal. U kojoj sunce izlazi ranije, ali ranije i zalazi, u kojoj se pohotni smijeh vampira

Grad je ludnica!

miješa s osmjesima djece i ljudi velikog srca. (Ovako se nisam raspjesničio još od školskih zadaća na hrvatskome!) Osim pomalo tužne sadašnjosti, Transilvanija ima vrlo bogatu prošlost, vrlo lijepu prirodu i - obećavajuću budućnost. Rumunjska ima potencijal veći od Hrvatske (nafta, plin, zlato, turizam, promet, veličina), a ne zaboravimo da su bliži famoznom EU-u od nas. Ali oni koji su putovali po svijetu, kažu da što je zemlja gospodarski siromašnija, to su ljudi bolji. (A svi se mi stalno šopamo kako da se privredno razvijemo - možda je bolje da ostanemo neiskvareni! (šala)). I tako.

 

Pozdrav svima koji su stigli do kraja ovog putopisa i ne zaboravite: prvo ga spremite na hard disk ili se diskonektirajte, pa tek onda čitajte - da ne trošite impulse (ili sam to možda prekasno rek'o)!