Ono što je nedavno pisano u Jutarnjem listu, preneseno i na nekoliko portala, horor je priča, ali nažalost samo jedan njen nastavak. Bilo ih je prije, biti će ih sigurno još, ali najstrašniji dio nije sam čin bludničenja nad djetetom, već poruka presude koja me je zapanjila, iako ne i iznenadila. Četiri godine zatvora za opetovanog prijestupnika, doduše ne u „branši“ bludničenja nad djecom, ali svakako u domeni krivičnog prava. Za jednog ovakvog „sretno“ uhvaćenog koliko ih ostaje neotkrivenih,…

Nakon što je na vidjelo izašla uistinu maestralna SMS prepiska medijskog magnata Ninoslava Pavića i njegovog pokojnog kolege Ive Pukanića, umjesto da se pokrije ušima, Pavić je dan nakon objelodanjenja po njega vrlo neugodnog transkripta, upregnuo svoja „vodeća“ pera. Izdavač koji uživa u činjenici da mu novinari na posao dolaze s grčem u želucu, nije pričekao da narod, zaboravan kakav jeste, smetne s uma o čemu je govorio u SMS porukama, nego je preko svojih pulena iz Jutarnjeg lista zaratio…

Baš na (ne)popularni Dan žena ostavi moj prijatelj status na fejsbuku o dešavanjima na pomenutoj mreži koja su nas okružila ovih dana … U Velikoj Britaniji tinejdžerka je ubijena nakon što se našla s 'tinejdžerom' s kojim je stupila u kontakt preko fejsbuka; u Novom Sadu uhapšen je momak koji je silovao devojku nakon ugovorenog viđanja preko fejsbuka; masturbator koji prekida svaki kontakt sa ženama nakon psihičkog poigravanja s njima ... Prva žrtva je, nažalost, mrtva, druga će svoju traumu…

Zanimljivo je kako malo „prljavog“ rječnika uzima više pažnje od crnih činjenica koje se dešavaju u ovoj državi. Što smo fini postali. Sve bitne vijesti nestaju, svi komentatori sretno svrnu pogled s „teških“ tema čim netko malo opsuje. Kad se odigra uspješan sportski događaj ili bilo šta slično, iznenada svi političari i ini „bitni“ ljudi u državi metiljaju o tome. Svi mediji danima bruje kada kolumnist, koji je slučajno i nešto u predsjedničkim dvorima, napiše par psovki. Već par dana moram…

I ponovo slučaj maloljetničkog nasilja u našem glavnom gradu. Ponovo žrtva ni kriva ni dužna. Ponovo se spominju mobitel i sitniš (previše se često te stvari spominju kao razlog napada, dok se meni čini da je to zapravo samo „način pristupa žrtvi“ kao što frajeri imaju određeni „način upada“ curama koje žele osvojiti). S televizijskog ekrana optužuju nas izobličeno lice dječaka i oči majke koja je u ovom trenutku sretna što joj je dijete živo, ali ta se sreća miješa s osjećajem nemoći, tuge,…

U jednom selu nadomak Reke u kojoj su se leti deca kupala skidajući sa sebe vrućinu i prljavštinu, živeli su Oni i Oni. Sve bi možda i bilo idilična slika jednom malog mesta u kome se rađaju ljubavi, slave rođenja i život, da Oni nisu naprasno poludeli i počeli da odsecaju glave Onima. I nabijali ih na kolac. Zbog nekih starih neplaćenih računa. Zato su narednih pedeset godina Oni prenosili ta gnusna sećanja. Učili decu da vole, ali do izvesne granice ... jer ipak su to Oni. Kada su deca…

Pet. Pet ljudi svakog je sata, svakog dana prošle godine u Hrvatskoj ostajalo bez posla - i nije uspjelo naći novi. Pet svakog sata; dakle, svakih 12 minuta jedna je obitelj u ovoj zemlji ostajala bez primanja. Taj potres pogađa hrvatsko društvo poput dvoznamenkastog Richtera i dalje. Smanjivanja plaća, otkaza i krize bit će i u 2010. godini. No, cijela ta socioekonomska apokalipsa koja traje kao da se ne događa sada i ovdje, kao da je ta cijela vojska novonezaposlenih s obiteljima koje surfaju…

Vratih se pre skoro mesec dana u Novi Sad nakon 3,5 meseca provedena u Portlandu. Portland, Oregon - grad u kome me niko nije popreko pogledao; grad u kome su svi bili ljubazni, gde se na ulici prolaznici osmehuju, grad čijim sam ulicama šetala bez bojazni da će me neko u prolazu zaklačiti, opsovati ili mi nadrnadno reći (čitaj: pokušati da naredi) da se poljubim sa svojom prijateljicom samo zato što je u svojoj uvrnutoj percepciji dao sebi za pravo da ispoljava svoje fantazije (što mi se nakon…

Iako je prošlo tek osam mjeseci Veliki Blefer debela je politička povijest Hrvatske. Lupati nogama njegov leš ne zemlji više nije ni stvar koju dopušta dobar građanski odgoj, čak i kad bi se do Sanaderovog politički nepomičnog tijela moglo probiti od pravedničke horde njegovih dojučerašnjih obožavatelja, dužnika, prijatelja i sljedbenika koji se natječu tko će plasirati tvrđi volej na mekše mjesto. Kako to obično biva u ovim krajevima, leš političkog protivnika idealna je adresa za plasiranje…

Daleko je dogurao dječak iz Donjih Mamića, mladac koji je jednog lipanjskog jutra 1974. godine - nakon završene srednje škole u Grudama - "u kufer od skaja stavio plan Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice" i otputovao u Zagreb. U Zagrebu se popeo do samog vrha - mjesta gradonačelnika, da bi potom stigao i na sam prag Predsjedničkih dvora. Nije se, međutim, uspio useliti. Bolan je to poraz za Milana Bandića, ali vremena za lizanje rana nema: odlučna bitka za golu kožu…