„Nikada ne bih gledao seriju, koju – ne gledam!“. Ne čini li se ovo malo kontradiktorno (da, malo?), a dobar bi logičar ovo lako razorio. No, svakidašnji život je sve prije nego logičan, pa u njemu možemo izvaliti svašta i koješta, a da nas zbog toga ne boli glava i ne peče savjest. Evo, o čemu je riječ: dok svakodnevno, pomoću daljinskog upravljača (koji je danas jedino opravdanje za postojanje televizije, sjetit će se oni koji su tv gledali dok ovaj…

To s mojom glavom dogodilo se nekako prirodno. To doba u koje ja ustajem iz kreveta pristojan svijet nikad ne bi nazvao jutrom, ali, dobro, nije bitno kako tko zove određeno doba dana, bitno je da bih godinama, svakog jutra, čim ustanem iz kreveta, gurnuo glavu u ekran. Iz dana u dan moja glava bi se stapala s tim pravokutnim svjetlećim krajolikom. Zato me to što se dogodilo s mojoj glavom nije iznenadilo. Moja glava je postala ekran, flatscreen, lcd, hd.  U mojoj glavi svijet…

Dok sam zadnjih godina putovao duž jadranske obale, gledajući otoke i uvale obuzimao bi me neobjašnjiv osjećaj neponovljivosti, ne samo one 'heraklitovske', već i činjenice da bi nekom pogrešnom odlukom sve to moglo netragom nestati i da bi Jadran kakvog smo poznavali ostao u maglovitom sjećanju idile koju smo bili povlašteni uživati. Osim spekulativnog kapitala koji je tih godina počeo puniti džepove lokalne svite koja je kao na pokretnoj traci konvertirala poljoprivredno…

„…Ti si svinja“; „Vi ste lakrdijaši“; „Ja nisam lopov kao ti;“, „A vi hulje“; „Vi ste denuncijant“; „Vi spadate u Mitrovicu! U Lepoglavu!“; „Vi nas izdajete i prodajete…“; „Vaša politika je ričet“; „Vi ste Židov“; „A ti si Vlah…“ … I tako dalje, zbrda/zdola nizali su se kojekakvi ukrasni epiteti što su ih međusobno dijelili…

Proces pretvaranja Hrvatske u neku vrstu poligona za političke eksperimente klerikalizma, koji je udarnički začet u ranim danima osamostaljene zemlje, ovih se dana nesmiljenim tempom nastavlja na Sveučilištu u Splitu. Nakon što se normaliziralo stanje da se u javnim školama predaje katolički vjeronauk, dok Katoličko-bogoslovni fakulteti na mala vrata prodiru u humanističke institucije, čemu ovih dana svjedočimo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Sveučilište u Splitu…

Medeni mjesec još teče, traje ili je u tijeku, a od dugo dogovarana braka iliti kohabitacije (barem, sustanarstva), naše netom okrunjenje predsjednice RH (točnije: ustoličene, ali podsjećanje na ritualnu zasićenost toga zbivanja, neizostavno vuče jezik na pogrešne staze) i predsjednika vlade RH još nam ne stižu nikakve, pa ni dobre vijesti. Je li moguće da su zločesti roditelji silom priveli mladence k oltaru (pardon: samo simboličnoj kohabitaciji), pa se oni sada,…

Umro je Kemal Monteno, čovjek kojeg ne treba posebno predstavljati i čijem nasljeđu se ništa što itko od nas ovih dana napiše, neće moći ni dodati, ni oduzeti. No, neovisno o tome, bilo bi nepristojno prešutjeti. Kao što bi bilo nepristojno pisati patetične panegirike, da bismo ispunili formu. Manje je bitno što je taj čovjek specifičnog i upečatljivog glasa bio idol čitave jedne generacije, koja je uz njega odrastala, zaljubljivala se, rastavljala,…

Novi Sad, takozvana srpska Atina, opet se originalno pročuo diljem meridijana: rukovodstvo lokalnog komunalnog preduzeća Vodovod i kanalizacija dovelo je popa u firmu da osvešta vodu iz gradskog vodovoda. Tako će sada i staro i mlado u Novome Sadu praktično biti kršteno onoga momenta kada si natoči čašu “česmovače”! Obred vračanja odigrao se na crkveni praznik Bogojavljenje, 19. januar. A taj je praznik ujedno i, a šta bi drugo bio, slava preduzeća…

Glamur nam pristaje kao - prasici sedlo! Već deset godina mrmljam tako sebi pod bradu prateći, izdaleka, uglavnom posredovanjem televizijskih izvještaja, koja se smiješna gungula tijekom novogodišnjih dana zbiva na brdašcu ponad Agrama, u grčevitim, opetovanim pokušajima da "jedan obični, pomalo dosadni grad na rubu Europe" (M. Jajčinović u "Večernjem listu"; 7. siječnja 2015. g.) postane - što, zar? - "svjetskim središtem". Citirani, uvaženi…

Loša je jesen za pjesnike. I stasala je u neku još goru, još okrutniju zimu, zimu s kojom se malo koji april do sada mogao mjeriti. U svega dvanaest dana, dvanaest suštinski odvratnih dana u kojima se prozvana jesen premetnula u bjelje doba, u vječna lovišta zbrisala su tri čovjeka koja sam, svakoga na svoj način, volio, poštovao ih kao pisce i kao ljude, ukoliko se u slučaju njih trojice pisca i čovjeka, pjesnika i čovjeka uopće može razdvojiti a da im…