SREDNJE ZLO: Zašto bi samo mir urbane ljevice bio važan

Nataša Škaričić

14. 09. 2016.

SREDNJE ZLO: Zašto bi samo mir urbane ljevice bio važan

Nakon izbornog poraza i najave odlaska Zorana Milanovića iz politike otvara se pitanje je li šef SDP-a toliko složena politička figura da je zaslužio tolike antagonizme između raznih frakcija tzv. lijevog biračkog tijela koje trenutno vode bratoubilačke postizborne ratove. S obzirom da nije lako objasniti oko čega se ti ratovi vode, svaki će pokušaj vjerojatno biti i dragocjen i uzaludan.  Otprilike: jednima je ovo očekivan i logičan rezultat posve pogrešne
PARANOJA MARKA TOMAŠA: U vama vidim buduću emigraciju

Marko Tomaš

27. 08. 2016.

PARANOJA MARKA TOMAŠA: U vama vidim buduću emigraciju

Kao da nismo svi izbjeglice. Kao da nismo emigracija. Ljudi nemoćni da premostimo vrijeme. Kao da nam treba još nasilja da nas još više udalji od nas samih i od mjesta koja su nam bila draga, topla i poznata i jedina pružala kakvu takvu utjehu. Živim u sokaku popločanom granitnim kockama. Nekada, ja se još sjećam tog vremena, cijela glavna ulica u Mostaru bila je popločana istim takvim savršeno posloženim kockama. Ali progres je asfaltirao glavnu ulicu. Nitko
SDP-OV HASANBEGOVIĆ: Dobili smo dvostruki dokaz Milanovićeve gluposti

Nataša Škaričić

27. 08. 2016.

SDP-OV HASANBEGOVIĆ: Dobili smo dvostruki dokaz Milanovićeve gluposti

Kaže prijateljica iz Sarajeva da još samo Milorad Dodik, komšija s prvog kata i ona nisu napisali otvoreno pismo Zoranu Milanoviću. Stvari su zbilja dotle došle i živa je istina da su u BiH masovno reagirali na „big shit“ koji je Milanović sasuo u razgovoru s braniteljima koje predvodi Josip Klemm, pa malo nisu odoljeli da mu čestitaju na iskrenosti i preciznosti, a malo su mu govna kuvertirali i vratili nazad, tvrdeći da način na koji bivši premijer
ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Kapitalizam sa ljudskim licem

Mile Stojić

11. 07. 2016.

ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Kapitalizam sa ljudskim licem

U Sarajevu je prvog dana mjeseca ramazana iznenada umro pjesnik Zilhad Ključanin. Otišao je u pedeset šestoj, u naponu stvaralačke snage, u godinama kad pjeva zrelost, kako bi to rekao Shakespeare. Posljednjeg dana kolovoza prošle godine čitali smo pjesme u Gradačcu, na Kuli. On je tad prvi put pred publikom govorio svoju još neobjavljenu poemu “Moj život”, neku vrstu poetske rekapitulacije vlastite biografije, u kojoj imaju i ovakvi stihovi: 
BURE BARUTA: Bajram u Parizu i kradljivci bicikala

Ahmed Burić

08. 07. 2016.

BURE BARUTA: Bajram u Parizu i kradljivci bicikala

Noć pred Bajram, u Parizu, u 12. arondismanu, planirao sam kako ću ujutro biciklom otići u radnju koja se zove Sabah, kupiti kadaifa i baklava, da uveče počastim društvo koje će se okupiti. Trgovinu, inače, drži sirijat, turski pravoslavac, i u njoj se prodaju proizvodi koji hrane nostalgiju, uglavnom iz Turske i Bliskoga Istoka. Probudio sam se, a bicikl više nije bio u dvorištu, preko noći ga je neko ukrao. Nakratko, kao da mi je neko ukrao Bajram. U posljednje se
BURE BARUTA: Requiem za Uzeira Srnu

Ahmed Burić

14. 06. 2016.

BURE BARUTA: Requiem za Uzeira Srnu

U Parizu štrajkuju smetljari i regionalna željeznica, a novi ljevičari u šatorima, protivnici neoliberalizma, te nove svjetske kuge, bliski Podemosu i Syrizi traže izlaz iz lavirinta kapitalizma i globalizacije, grad živi u znaku Eura 2016 - navijači u bojama svojih reprezentacija šetaju ispred zastavama uređenih barova i kafića i nema incidenata i tuča, barem ne u gradu koji pamti nedavne ožiljke iz Bataclana i kafića u 11 arondismanu. Sukobi se događaju na linijama
PROPUŠTENA PRILIKA: Je li eksplicitnija politička poruka mogla dobiti ovakvu podršku?

Nataša Škaričić

02. 06. 2016.

PROPUŠTENA PRILIKA: Je li eksplicitnija politička poruka mogla dobiti ovakvu podršku?

Dok u desničarskoj marginalizaciji i izvrtanju smisla protesta koji je samo na zagrebačkom Trgu bana Jelačića okupio preko 25.000 ljudi nema ničeg novog ni posebno zabrinjavajućeg - oni su naprosto najskuplje plaćeni profesionalni „promašivači celog fudbala“ - postoje ozbiljni razlozi da se čovjek zabrine zbog optimizma opozicijski raspoloženog građanstva potaknutog samo vizualno impresivnim skupom. Istina, divno je bilo vidjeti ogroman broj ljudi, naročito entuzijazam
PSI PUŠTENI S LANCA: Možete li samo zamisliti koliko je ta televizija nervirala Vučića?

Dinko Gruhonjić

02. 06. 2016.

PSI PUŠTENI S LANCA: Možete li samo zamisliti koliko je ta televizija nervirala Vučića?

Više od stotinu, mahom veoma mladih, novinara Radio-televizije Vojvodine, pokrajinskog javnog medijskog servisa, već nedeljama organizuju različite vidove protesta, zbog smena koje su doslovno preko noći usledile neposredno nakon što je Aleksandar Vučić konačno osvojio vlast i u Vojvodini. Ovakav potez bahate vlasti nije bio iznenađujući, ali je način na koji je to urađeno još jedan očigledan argument za tezu da Vučić dlaku možda pokušava promeniti, ali ćud nikako.
PRSTOM U OKO: Najradije bih svaki tekst o svom gradu počinjao i završavao psovkom

Marko Tomaš

12. 05. 2016.

PRSTOM U OKO: Najradije bih svaki tekst o svom gradu počinjao i završavao psovkom

Rat oružjem u mirnodopskom razdoblju obično zamjeni ratovanje simbolima. Takvom ratu u Mostaru svjedočimo posljednjih dvadesetak godina. Najžešće borbe vode se uvijek u mjesecima pred izbore bez obzira radi li se o općim izborima na kojima Mostarci imaju pravo sudjelovati ili onim lokalnim koji nikako da se dogode ima tome nekih osam godina. Najviše bih volio vjerovati da u tom specijalnom ratu sudjeluju stranačke paravojne formacije sastavljene uglavnom od golobradih mamlaza, jer
BURE BARUTA: U zemlji zalazećeg sunca

Ahmed Burić

03. 05. 2016.

BURE BARUTA: U zemlji zalazećeg sunca

Odavno se na političkoj sceni, što se kaže, u regionu nije dogodilo nešto tako spektakularno kao uspjeh koalicije “Sarmu probo nisi – Samo jako”. Naime, u beogradskoj opštini Mladenovac, lista studenta komunikologije Luke Maksimovića i njegove raje, osvojila je drugo mjesto i zgrabila značajan dio glasova na tom srezu. Pošteno se narugavši parlamentarnim izborima – zaista, vidi li neko smisao u izborima na kojima svake dvije godine isti