Sinoć … opet …

Početak

            Razmišljam koliko imam stvari za obaviti. Kaos u glavi, kaos u sobi, kaos u stanu, kaos među malim sparnim česticama koje se sudaraju ispred mojeg prozora, kaos na znojnim porama moje kože. Trebam oprati tonu robe. Fak, ničeg nosivog nemam, a sutra idem na bus ravno s posla. Veš mašina je zadnji put curila, a meni se ne da klečati kraj nje i molećivo je gledati u nadi da mi neće prirediti poplavu – nemam snage za radne akcije! Utopija – vikend odmora, vikend u kojem bih bila prepuštena sama sebi. Hmmm … zamišljam dugo spavanje, buđenje u neke kasne sate (po mogućnosti ne u znoju), lagano izležavanje, nescaffe, šetnja/ples po sobi na neki aktualni sidi … malo izležavanja pred telkom (remote as a playtoy) … tuš, igra, knjiga, pjevanje, journal, šetnja (gore-dolje po sobi … works every time), večernja šetnja po polupraznom gradu (u nadi da me neće opet namirisati dežurni freakovi) … Ma, veš čeka, neka čeka!

            SMS-am frendici. PIVA?   Mogu iza 10!   GDJE?   U gradu sam   MORE BLIZE BABY?   Uf, reci   MEDO?   Ajde de.10:15?   I'LL BE WAITING … Juuuhuuuu! Nismo se vidjele već mjesec dana! Ima se tema za razradu. Popušim još jednu, pa se bacam na proučavanje robe… Hmmmm, znoj…. Hmmmm, neka čudna fleka… Hmmmm, okey, odluka pada – dvije poprilično nove stvari na krevetiću … ne čak ni toliko zgužvane … peru se zubi, proučava se ono malo make-up-a na licu (ma šta, da se ne bih još i s time baktala). Izlazi se van … Radujem se zraku! Uživam u nježnim dodirima koji me podsjećaju na neke prve dodire najnježnijeg ljubavnika. Ne želim razmišljati. Pičim ka tramvaju, guram si male slušalice u uši (walkman posuđen sutra za put – strategija izbjegavanja komunikacije s nepoželjnim sup(u)(a)tnicima u busu), zabavljam se s vjetrom po nogama. Izbjegavam poglede slučajnih prolaznika, veselim se zraku i to mi je dosta. Stigavši na odredište, skužim da imam još dosta vremena, pa krećem zu fuss. Još malo flerta s vjetrom ("tebe to sve zabavlja, zar ne?!", rekao bi on). Malo kasnije ulazim u 17-icu (stara verzija), naslanjam se na stražnji dio prvih kola. Neki dječarac ("u najgorim godinama"), me detaljno skenira. Osjećam pogled, no stavljam ga na ignore list. Stižem, ukopavam se pred Medu, čekam, a u ušima jedna stara vesela pjesma (tja, hodajući izrabljuje staru kazetu). Čekam, čekam … Prilaze mi neki stranci, ispituju o slovenskoj ambasadi na pigion english-u. "Sorry, but I don't think that it'd be open at this hour. Even so, don't have a clue about where it might be!" pokušavaju još nešto pričati, ali shvaćaju pogled, pa odlaze. Stiže jedna od najdražih djevojaka – dotrčava mi ususret iz tramvaja (zamišljam filmove iz 70-tih, vjetar u kosi, oni trče jedno k drugome). Stvarno mi je draga ta žena, baš se veselim našoj kratkoj večeri. Oduševljava se, na glas, mnome. Oduševljavam se, u sebi, njome. Jurcamo po Medi u potrazi za svježim zrakom- amo-tamo – (smijeh, Kad ćemo se ludirat ako ne sada, dok smo mlade?! smijem se, jesam li napomenula da volim tu ženu?!) dok se ne stacioniramo kraj prozora. Time for ourselves. Počinje povjeravanje…

            Pivu kasnije, neki muškarci za stolom iza nas. Dame, je li slobodno? ... Gdje se može izaći večeras, nismo iz grada … Hoćete s nama? ... Bježimo van. Rastanak. Volim tvoje smso-ve, javi šta se zbiva, sretan put!  Zagrljaji padaju, odlazimo pješke svaka na svoju stranu. Šetnja do doma. Sve je fino. Tender is the night.

Nastavak

            Stižem doma, bacam sve u veš mašinu! Partee time! Radim mix kazetu za put (neki novi aktualni cedeji). Neki kasni sms-ovi. Netko me raznježi – toliko da stišćem jednu tipku. Tihi glas s druge strane (cimer je upravo zaspao na novom krevetu). Tek sad me ulovila glad … ništa nisam jela cijeli dan! Pa jel nemaš baš ništa doma? Ne, R. je potamanio sve jestivo, a ne da mi se sada vadit nešto iz zamrzivača. Fak, onda bi jela tek u 4! Stižem! Ma nemoj, tko zna kad ti ide noćni … (mala neuvjerljivost u glasu … mala nada …)   Stižem! Samo ti sms-nem kada skužim tramvaj!

            Dalje snimam tejp, ne znam šta ću obući - sve se pere. Stiže sms – neka stara stvar – bila sam premala onda, ne znam to. MA STA BIH SADA LIJEPO OBUKLA? KADA DA DODJEM I GDJE?  Čekam. Namještam centrifugu. Ma mozes i u spavacici: ) Ispred slasticarne sam Bacam se u nove Levi's-ice i neki poklonjeni (lagano pleteni) top. Dotrčavam do slastičarne. Heeeeej! Eto me, nemam ni gaćica ni grudnjaka! Sve se pere! Smijeh … razdraganost … razigranost … zagrljaj ("slobodno me uguši" smiješak) … Smještamo se na klupici, stavlja ispred mene pitu krumpiraču Znaš šta je to … Ma za kog me smatraš? ... Evo ti i jogurt! ... Hvala! Osmijeh …

Brzo jedemo. Griz-pogled-smiješak-griz.  Hajdmo na one stepenice sa strane!   Sjedamo, ništa ne govorimo, samo uživamo. ("Tender is the night, when I am by your side")   Hej, ajde, imaš još posla, odi doma, kad ćeš se naspavati?!    Daj mi još tren … Osmijeh razumijevanja. Zijevam. Krećemo. Stižemo. The end.

            Stižem. Ponavljam centrifugu. Slažem, ali ne (!), bit ću zgužvana u Istri. Pa šta?! Liježem, utonem u trenu…

Danas

             Gužva, jurcam. Smješkam se cijelo jutro. Uskoro odlazim. Odbijam donositi odluke ne povezane s poslom. Samo uživam. Kad ću ako ne sad, dok smo mlade?!