Ljeta u Zagrebu stvarno znaju bit prekrasna, osim kad te prijatelj, jedan od rijetkih luzera poput tebe, koji također nema godišnji, pozove u kino, a ti si toliki kreten, da ni ne pitaš što idete gledat, jer svaku priliku za vidjet bilo kakvo poznato lice treba iskoristit, pa završiš piljeći blijedo u brčine iz sedamdesetih i lijeno dvojiš smiju li se ljudi oko tebe od jada ili im je to stvarno smiješno.

Radnja filma kao što se dalo naslutit smještena je u neiskarikirane, autentične sedamdesete sve od muzike, odjeće, frizure, retro govora, pa do uvodne špice, plesa, automobila. Sve je apsurdno, ali ipak odglumljeno potpuno ozbiljno iz čega bi valjda trebala proizlazit sama čar, draž filma. Nisam to baš skužila. Film, najavljen kao akcijska komedija, sasvim neočekivano završava kao drama, gora od Trierove "Plesačice u tami", pa mi je došlo da plačem i urličem iz petnih žila. Naime, film je napravljen prema istoimenoj TV seriji koju su, što bi moja baba rekla, Amerikenjci imali prilike gledati u razdoblju od 1975. do 1979. godine kada su Starskog i Hutcha glumili danas neki starci koji se pojavljuju na filmskom platnu u posljednjoj sceni. E, tu je nastala drama, jer se s bivšim junacima nitko ne isprda, nego Stiller i Owen u njih gledaju kao što je valjda Carlos Santana promatrao Gospu kad mu se ukazala, s neskrivenim divljenjem I obožavanjem. 

PS-ovca Starskog glumi Ben Stiller, pa uopće ne čudi da Hutcha igra Owen Wilson, s obzirom da ovaj dvojac iza sebe već ima zajedničke filmove poput "Dozvole za brak", "Obitelji čudaka" i "Zoolendera". Njih dvojica, taj so unusual couple, suprotstavljaju se naoko uzoritom građaninu Reesu (Vaughn), čovjeku koji je izmislio slatkasti kokain bez mirisa koji se kao takav može prokrijumčariti u zemlju bez da ga nanjuše policijski psi. Otkriti se može samo kušanjem, što Starsky sasvim slučajno otkriva jer je on moralan, a šmrkanje, gutanje, trljanje je nemoralno. Oprečna kombinacija crni – plavi, neurotični – flegmatični, niski – visoki odnos je, suprotnost na kojem bi valjda trebao počivati sav humor u filmu. Opet nisam skužila. Snoop Dogova gluma, koji igra dilera koji će prvo pomoći sebi, pa onda i dvojici policijskih partnera, što me doduše dirnulo, ekvivalenta je njegovoj glazbi. 

Ozbiljne sedamdesete pršte na sve strane, od jurnjave automobilima izmišljenim megalopolisom Bay Cityem, pucnjavom, plesom, seksističkim humorom, ljepoticama. Obavezno pogledati. Moš’ mislit. Pa jesam li ja zato studirao u Pragu, pušio škiju i borio se za Hrvatsku, pitao nas je Jurica Pavičić na izlasku iz kina.