"Bandits" je svakako neobičan film, odnosno bolje rečeno neobičan odnos prema radnji filma, što je u dobrom dijelu ubilo sam film i što je svakako moja glavna zamjerka filmu, jer uz dobru priču i takve zvijezde (uz već nabrojane tu su Dante Spinotti na kameri i Gloria Gresham, kostimografkinja, oboje već prije nominirani za Oskara) ovo što imamo prilike gledati je pravi neuspjeh. Riječ je o dva zatvorenika koji svoje prijateljstvo, nastalo iz uzajamnog nadopunjavanja dva suprotna karaktera koja jedino mogu funkcionirati samo jedan uz drugog, učvršćuju bijegom iz zatvora, a potom i novom profesijom u kojoj su jako dobri – pljačkanju banaka.
Na samom početku filma saznajemo sudbinu te dvojice bandita, Joea Blakea (Bruce Willis) i Terrya Collinsa (Billy Bob Thornton). Naime, oni će za 25 sati biti mrtvi, a to nam govori televizijski voditelj TV emisije "Kriminalci na slobodi", koji nam potom prikazuje razgovor s njima, koji je napravljen tako što su Joe i Terry, nasilno ušli u njegovu kuću i uz prisilu pištoljem iznudili snimanje svojevrsnog intervjua, što će se kasnije pokazati samo kao dio velikoga plana. Upravo tom djelu, kao što sam već rekao, nalazim najveće zamjerke, jer uz taj intervju paralelno gledamo i radnju koja se zbiva u prošlosti daleko prije intervjua, kao i radnju iz prošlosti, ali nešto svježiju. Sve to zahtjeva popriličnu koncentraciju gledatelja, koji napadnut svim detaljima i hvatanjem fabule misli kako nema vremena ni popiti gutljaj soka, iako svi ti događaji, ispostavlja se, i nisu tako nužni za nastavak praćenja filma. Također je teško i ovaj film smjestiti u bilo koji žanr, budući da on balansira između komičnog, romantičnog, kriminalističkog i akcijskog, pa čak i dramskog, što nužno ne mora biti minus, čak što više. No, minus je trajanje filma (123 minute), što je druga glavna zamjerka Banditima, jer radnja se razvlači u nedogled pa postaje napornom. Bez ikakvog pretjerivanja sve prikazano se moglo bez problema smjestiti i u nekih 100 minuta.
Uglavnom redatelj nas uvodi u radnju tako što nam prvo ukratko prikazuje banditske zatvorske dane, čisto radi karakterizacije likova, nakon čega gledatelj točno može dobiti predstavu koji od dvojice aktera je kakav lik (ukratko: Jeo karizmatik, a Terry hipohondar). Poslije tog kratkog dijela o toj dvojici, kroz cijeli film, gotovo da nećete saznati ništa novoga.
Potom standardna priča. Veliki bijeg iz zatvora (kamionom betonare koja je vršila radove u zatvoru). Potom velika ideja (odluče pljačkati banke na način da dan prije pljačke otmu upravnika banke, provedu noć u njegovoj kući s njegovom obitelji i sutradan ujutro idu s njima na posao, zbog čega ih mediji prozovu "Banditi na noćenju"). Potom jedan novi lik Joeov rođak kaskader (također standardno – glupa osoba s nezahvalnom osobinom da zbog vlastite gluposti neprestano dovodi  akciju u opasnost). Potom neizostavan dio – zgodna žena (Cate Blanchet) s problemima u braku uz mnogo dosade, žena koja može uništiti bilo kakvo prijateljstvo između dvojice muškaraca. I to je to.
Iako, mora se priznati, priča je filma u globalu vrlo dobra, pogotovo njen kraj, koji je svakako neočekivan i koji znatno poboljšava gledateljev ukupan dojam, bez obzira što bi se tom kraju također mogla naći pokoja mana, ali to je već posao za sitničare. Ne bi bilo u redu, a ne spomenuti fenomenalnu rolu B.B. Thorntona, kao i zanimljivu frizuru  B. Willisa, zbog koje ovaj cijelo vrijeme nevjerojatno "baca" na Mickeya Rourkea. Odličan je (najbolja riječ) i izbor glazbenih brojeva koji se nenametljivo provlače kroz film (Jimmy Page & Robert Plant – Gallow's Pole; Bob Dylan – Tweedle Dee & Tweedle Dum; Mark Knopfler – Rudiger; Aretha Franklin – Walk on By; itd.). Kako je ova recenzija potpuno oprečna i nejasna, jasno je da je na sličan način takav i sam film, pa prema tome pogledajte ga pa recite svoje mišljenje.