Naša priča počinje davno u Aleksandriji, ili Iskandariji, kako je nazivaju mještani. Ovdje u Egiptu, u palači kraljice nad kraljicama, legendarne i prelijepe Kleopatre. Godina je 50. prije Krista. Cijela je Galija pod rimskom okupacijom. Cijela? Ne baš! Selo nepokorenih Gala još uvijek se opire osvajačima,. Rimskoj vojsci nije lako u Babaorumu, Aquarijumu, Laudanumu i Petibonumu. Sve poznato? Ili? Meni jeste, jer sjećam se svakoga od ovih rimskih utvrđenja, kao što se sjećam i euforije koja me obuzimala kao maloga kada sam započinjao s čitanjem nove stripovske epizode Asterixa. No, ovdje ne govorimo o stripu, već o filmu i to vam treba odmah biti jasno, inače dolazi do zabune, do koje je došlo, moje je skromno mišljenje, kod kritike ovoga filma, posebice u Hrvatskoj gdje je Asterix bio posebno čitan. Naime, izgleda kako kritičari od ovoga filma očekuju ono što im je pružao strip, a to, shvaćate, nije moguće.  Prema tome, njihove pokude upućene preglumatavanju, kreveljenju i besmislenim štosovima, nikako nisu na mjestu, jer pitam vas, kako drugačije može biti ekraniziran strip.  No, vratimo se filmu i kritike ostavimo iza nas.

Tijekom jednog tipično besposličarskog dana za Kleopatru (Monica Belluci) i Cezara, započinje razgovor u kojem Cezar izjavljuje kako Egipćani više nisu ono što su bili nekada. To se naravno ne sviđa Kleopatri i obećava kako će dokazati suprotno, na način što će u roku od tri mjeseca izgraditi ogromnu palaču koja će zasjeniti sve Cezarove rimske palače. I tako akcija počinje, a za glavnog vršitelja radova izabran je mladi, smeteni arhitekt Numerobis (Jamel Debbouze). Taj simpatični lik kojem je dovoljno samo par minuta da ga gledatelj zapamti za cijeli život, uviđa nemogućnost izvršenja zadanoga roka, a njegovo vrijeme na golemom pješčanom satu neumitno curi, zrnce po zrnce i moglo bi ga odvesti u krokodilske ralje. Osim ako, …..
E, ako ste mislili da ću vam objasniti kako su se Egipćani i Gali našli zajedno, odnosno kako je Numerobis pronašao Astreixa (Christian Clavier) i Obelixa (Gerard Depardieu), prevarili ste se! Ali zato ću vam otkriti neke stvari koje su meni kao malom čitaču bile zanimljive, a ima ih i u ovom filmu. Dakle, kao prvo riječ je o gusarima (znate one, crvenobradi kapetan, crnac na jarbolskoj izvidnici i ostala ekipa), a oni su potopljeni u ovoj misiji od svojih starih znanaca Asterixa i Obelixa, čak tri puta. Kao drugo riječ je i o tome da mi je Asterix napokon postao malo simpatičniji, jer više ne kenja prostodušnom Obelixu onoliko koliko je to radio prije, a što je masu klinaca zajedno sa mnom žešće iritiralo. Kad smo već ugnjetavanja jadnog Obelixa, moramo se upitati: Pa zašto mu napokon ne daju gutljaj čarobnog napitka? Pa šta ako je kao mali upao u kotao s njim? E pa, moram vam nešto reći, napokon su mu ga dali. Doduše onda kada je to njima odgovaralo, ali ipak, Obelix je dobio ono što je oduvijek htio, i da vam kažem, rekao je kako nije osjetio nikakvu razliku.