Prekrasni ambijent Gostilja na Vlašiću krije vremenske nepogode

Nakon što ste se u jednoj od naših novica upoznali s problemima koji su pratili organizaciju ovog festivala nepotrebno je da ponavljamo neke stvari, stoga ćemo te probleme ostaviti po strani i okrenuti se samom festivalu. Dakle, festival Ex-Yu Rocks ove godine nije održan u Bugojnu, po prvi puta u povijesti festivala, nego na Gostilju, tj. na srednjobosanskoj planini Vlašiću. Iako je bilo predviđeno trajanje od dva dana (23. i 24. srpnja 2004. godine), loše vremenske prilike koje su ovaj planinski kraj zahvatile u petak skratile su festival na samo jedan dan (subotu 24. srpnja).

Najsigurnije sklonište od ljetnog nevremena bio je prostor ispod pozornice

Netko je komentirao da to i nije čudno, jer kako može nekome pasti na pamet da organizira festival na 1 800 metara nadmorske visine. Ja bih samo dodao da je mjesto fenomenalno i da je puno bolje od bugojanskih bazena na kojima se cijeli happening odigravao zadnjih nekoliko godina. Festivalski petak je propao. Snažan vjetar, kiša i hladnoća prekinuli su koncert na samom početku. Bilo je jasno da se taj dan više ništa neće događati. Ljudi su se sklanjali gdje je 'ko stigao, a jedno od glavnih utočišta bio je prostor ispod pozornice. Šatori su prokisli, vreće se navlažile, jedva se čekalo da svane i da zatopli.

Simpatičnu Esmeraldu upoznali smo u Travniku kada nas je upitala imamo li marku. Sličnu djecu ćete u tom gradu nerijetko susresti dok prose.

Headlineri te otkazane kišne i olujne večeri trebali su biti Hladno pivo, ali kako su došli tako su i otišli. Osvježavajući napitak iz Zagreba, kako su ih nazvali u festivalskom programu, ovaj put nije bio konzumiran. U subotu se činilo da će vrijeme i drugi dan uspjeti pokvariti sve, ali srećom razvedrilo se i festival je ipak održan. Zbog spomenutih problema, program je drugi dan bio znatno zgusnutiji od planiranog, pa tako kad smo stigli iz obližnjeg Travnika (ćevapi su bili odlični, ma malo je reći odlični) oko 17 sati već se sviralo, iako je bilo poprilično malo gledatelja. Zapravo je teško procijeniti broj ljudi koji su posjetili Ex-Yu Rocks, jer festivalska livada je ogromna, a ljudi su bili razbacani na sve njene strane.

Zagrebački Afion oduševio je i sve nazočne. Plesalo je i pjevalo i "staro i mlado".

Nakon nekoliko pankerskih i metal bandova bez previše mašte i ideja (sve se čulo i vidjelo već milijun puta) na scenu je izašao zagrebački bend Afion, poznat mnogima od Lupeža, a kome i nije poznat bit će, po svoj prilici vrlo skoro. Odsvirali su odličnih četrdesetak minuta. Uz etno zvuke plesalo je i staro i mlado, a bogami i pjevalo. "Grana od bora" na svom terenu doživjela je pravi uspjeh. Završetak koncerta za Afion je značio primanje čestitki sa svih strana, ponude za neke nove svirke, a podijelilo se i brdo demo snimki. Zato Afione pod hitno snimi album.

Slovenci iz Centra za dehumanizacijo bili su jedini profesionalci na festivalu po zapadnim standardima

S odlaskom Afiona, na scenu je izašao poznati mariborski bend, CZD (Center za dehumanizacijo) i odsvirao svoj polusatni blok punka i rocka ili ako već hoćete punk-rocka. Uvježbano, predano, žestoko, ali ne i inspirativno. Nisu se previše dojmili. Treba spomenuti zanimljivu činjenicu da su oni bili jedini koji su na festivalu imali svoj štand, na kojem su se mogli nabaviti CD-i Centra za dehumanizacijo po popularnim cijenama, kao i majice s različitim motivima, od kojih je petokraka svakako bila najčešći (različite boje, pa kombinacije boja i tako u nedogled).

Defence, Defence, svaka glava klima. Uvijek zaigrani Sale.

Nije muzika jedino što se moglo čuti i pogledati na festivalu. Zagrebački teatar sjena Ikako nikako održao je predstavu (?), ali se pokazalo da mjesto nije baš najprimjerenije za takvu vrstu zabave, ili kulture, ako hoćete. Unatoč tehničkim poteškoćama skupina je odradila predstavu do kraja. Da nije bilo problema s mikrofonima, preko kojih se ništa nije čulo (toncu na dušu; puno ljudi mi je reklo da počesto zakaže) mislim da bi glumačka družina Ikako nikako dobila jači pljesak publike. Nakon Ikako nikako ponovo smo se vratili muzici s Defenceom u glavnoj ulozi. Inovativni Tuzlaci su bili odlični, raja je već lagano padala u trans, a i broj pristiglih ljudi sad je već bio respektabilan.

Veterani iz Yu grupe svojim su uništili skepticizam

Poslije Defencea na stage izlaze veterani jugoslavenskog rocka - Yu grupa. Moram priznati da sam bio blago skeptičan misleći kako je njihovo vrijeme odavno prošlo, ali ljudi su me uvjerili u potpuno suprotno. Bili su fakat dobri. Kako je vrijeme odmicalo sve se više bližio trenutak nastupa vjerojatno najveće zvijezde festivala, Ramba Amadeusa. Afion je ponovno trebao izaći na binu i odsvirati još tri stvari zagrijavanja pred nastup RASCM-a (Rambo Amadeus Svjetski Mega Car). Međutim, tonac nešto nije mogao (drugi njegov kiks), tako da ne pogledasmo Afion po drugi put, što je izazvalo lagano nezadovoljstvo dijela prisutnih. I opet tonac.

Rambo Amadeus - svjetski mega car. Još uvijek žica nije pukla.

Zato na pozornicu nakon kraće pauze izlazi Rambo Amadeus i napravi ršum i lom. Na početku svirke činilo se da mu nije baš sjeo onaj grah prije koncerta (inače grah je koštao nevjerojatne dvije konvertibilne marke i nikako nije bio loš), ali kako je vrijeme odmicalo Rambo je bio sve luđi, a i publika isto tako. Tražila se baterija više, kako bi nastup bio što dokumentiraniji. Blicevi foto aparata neprestano su sjevali. Sigurno sam sedam, osam puta vadio baterije iz fotića, kako bi ih proslijedio dalje. Bio je ovo jedan od najnadahnutijih i najduhovitijih koncerata RASMC-a koje sam do sada gledao, a vjerujte pogledao sam ih popriličan broj.

Svoju natprosječnu snagu Mega Car je demonstrirao podigavši Petru i Ives povisoko iznad zemlje

Vrhunac svirke, pa čak i večeri, što ujedno znači i vrhunac samog festivala Ex-Yu Rocks svakako je bila Evribadi dens nau, odnosno Jedno te isto koja je trajala jako, jako dugo (ne znam točno, ali čini mi se barem pola sata). Stvar je inače Rambova interpretacija techna i sve druge "jedno te isto muzike". Bio je to dobar prijelaz na set DJ-eva (DJ Xenomorph / DJ Yann, DJ Gula-E / DJ Word) koji su trebali zabavljati ostatak ljudi do jutra. Nakon završetka koncerta RASMC-a broj posjetitelja se u roku od pola sata drastično smanjio. Ostali su samo oni koji su imali šatore razbacane uokolo, a tko je imao snage nastavio je u ritmu onog "jednog te istog", sve do jutra.

Simpatična tri jarana. Ne znamo kako su oni otišli kući i jesu li zbarili štagoda.

Prije spavanja smo obišli par logorskih vatri (sjetite se da je festival na 1 800 metara nadmorske visine, pa se valja malo i zgrijati, bez obzira što je ljeto). Uspjeli smo ih nabrojati ukupno 14. Oko pola četiri se prekida svaka moja veza sa festivalom, jer sam zaspao k'o beba. Drugi dan je trebalo otići još jednom na ćevape, jer kako znamo travnički ćevap najbolji je ćevap na svijetu, pa put pod noge, kud koji mili moji. Za kraj svakako treba reći i ustvrditi da je festival uspio unatoč malim poteškoćama (najviše vezanim uz vremenske prilike i onog, dva puta spominjanog, tonca). Solidan broj ljudi se skupio, ali u procjene se ne želimo upuštati. 

Ovo je samo da se pohvalimo da smo uživali u prekrasnoj Plavoj vodi

Organizacija je bila dobra. Tko nije imao auto, mogao je bez problema stići iz Travnika autobusom, a isto tako se i vratiti se u Travnik izvanrednom noćnom linijom. Šteta je da nije organiziran još poneki bus u nedjelju ujutro, jer je masa ljudi bila prisiljena krenuti pješke put glavne ceste. Piva je bila jeftina (1 KM), ali nije ni valjala (stara boljka - previše razvodnjena). Zapravo je to normalna cijena pive, s obzirom da su točili 2,5 dcl. Srelo se i poznatih ljudi, popila se koja, pojeo se dobar grah. Mjesta za kampiranje bilo je u izobilju. Nadam se da se vidimo i sljedeće godine na Ex-Yu Rocksu, ma gdje on bio.