Kao što se može vidjeti u natuknici o ustašama do 1940., oni su bili jedna od marginalnih skupina na hrvatskoj političkoj sceni, jednako marginalni kao SKJ-SKH. HSS je dominirao političkome scenom, praktički 100%. Na ovim prostorima se ništa ne zbiva, a da to nije pod utjecajem nekih faktora izvana.

Jugoslavija je 1941. potpisala pristup "Trojnom paktu" s nevjerojatno dobrim uvjetima. Hitleru uopće nije bilo stalo do rušenja Jugoslavije. Njemu je samo trebalo dobro zaleđe za jednu od njegovih većih ludosti znanu kao napad na SSSR. U međuvremenu grupa srpskih oficira nezadovoljna pristupanju paktu, nahuškana od strane britanske tajne službe (MI6) diže puč. Glavni cilj im je bio ukidanje Banovine Hrvatske. Kako je Hitler bio itekako lud, reagirao je impulzivno i odlučio uništiti Jugoslaviju (u stilu "oni će mene ..."). Njemačke i ostale osovinske trupe 6. travnja upadaju Jugoslaviju, koju nitko živ ne brani, pa ni Srbi.

Nijemci odlučuju Hrvatima dati neku formu autonomije u oblike države. Prvo su tu državu nudili Mačeku, koji to nije htio. Pa upravu Hortyu i Mađarima, također nisu htjeli. Treće i najlošije rješenje po Nijemce bio je Ante Pavelić. Nisu ga htjeli nikako. Smatrali su ga eksponentom Talijana. U međuvremenu Slavko Kvaternik proglašava Nezavisnu državu Hrvatsku 10. travnja 1941. na opću radost hrvatskoga naroda. Tu nema smisla lagati, Hrvati su htjeli državu i nisu imali pojma što ih čeka. Kraljevina Jugoslavija je bila pakao za Hrvate. Ante Pavelić čuo je za proglašenje NDH tek 11. travnja preko Radio Zagreba u Italiji. Brže, bolje jurca Mussoliniju koji ga je pozvao. Ni jedan, ni drugi nemaju pojma što se zbiva. Nabrzaka sklepavaju ustaški odjel s oko 250 ustaša prikupljenih u cijeloj Italiji i istoga dana Pavelić kreće put Hrvatske. U Zagreb dolazi 15. travnja na večer. Već 16. travnja preoblikuje ustaški pokret u "Ustaša - hrvatski oslobodilački pokret" (UHOP). Prije nego što krenemo opisivati UHOP, moramo reći da dotični 18-og svibnja 1941. potpisuje "Rimske ugovore" kojima Talijanima daje praktički 50% teritorija NDH na poklon, što direktno aneksijom, što okupacijskim zonama. Tu je Pavelić izgubio legitimnost pred hrvatskim narodom. Adio potpora.

Ustaški pokret (s GUS-om na čelu) u NDH sastojao se od tri dijela: prvi dio kojega možemo nazvati opće-politički, Ustaške nadzorne službe i Ustaške vojnice. Opće - politički dio bio je jedina politička stranka u NDH, i on je sam bio raspodijeljen na tri dijela. "Organizacija ustaša" je okupljala muške članove iznad 21. godinu. "Ženska ustaška loza" je pak okupljala ženske članove iznad 21. godine. "Ustaška mladež" je bila obvezna za svu mladež do 21. godine. Znači svi su bili u "Mladeži" jer su morali biti. Koliki je bio broj ustaša u političkoj stranci to se ne zna do dana današnjeg. Jedino je sigurno da je 1/10 HSS prešla u Ustaše. Literatura je nepotpuna.

Ustaška nadzorna služba (UNS) dvije godine tjerala je strah u kosti svakome građaninu NDH bilo koje vjeroispovijesti i nacionalnosti. UNS je vodio zloglasni Eugen Dido Kvaternik. Njegov vlastiti otac Slavko Kvaternik (zapovjednik Hrvatskoga Domobranstva) ga opisuje u svojim memoarima kao psihopatu. Prilikom pokušaja oslobađanja Ivana Meštrovića od strane starog Kvaternika i domobranskog pukovnika Pere Blaškovića, Dido praktički ubija ovu dvojicu časnika (jedva prežive) jer mu se miješaju u posao. UNS je pod sobom imao Ustaško redarstvo, Ustašku obavještajnu službu, Ustašku obranu i Ustašku sigurnosnu službu. Krajem 1942. UNS nestaje iz NDH skupa s Didom Kvaternikom. Prljave poslove preuzimaju Gestapo i Njemačko-hrvatska SS policija (hrvatska samo po lokaciji). Ali Ustaška obrana i dalje nastavlja s radom. To je bila definitivno najzloglasnija formacija ustaškog pokreta. Ako bi se u hrvatskoj povijesti moglo naći utjelovljenje čistoga zla, onda jeza tu poziciju glavni kandidat Vjekoslav Maks Luburić. A Maks je bio šef Obrane. Obrana je bila zadužena za konclogore i provođenje rasnih zakona. Maks je ujedno bio i šef prijekih sudova koji su 1941. haračili Hrvatskom i BiH, uglavnom ubijajući Srbe u što većem broju. Po nekim pokazateljima pobio je ipak više Hrvata nego Srba. Glavna institucija ove zločinačke družine je bio logorski kompleks Jasenovac u kojemu je život izgubilo (što ubijeno, što umrlo od stravičnih uvjeta) oko 60 000 ljudi (iako postoje različiti, međusobno kontradiktorni podaci). (Primarno ljudi, onda tek Hrvata, Srba, Roma, Židova, etc.) Najveće žrtve ustaških kriminalaca su bili Romi i to nitko nikada ne spominje. Totalno uništeni u NDH. Valja spomenuti da neka istraživanja pokazuje da je u Jasenovcu nastradalo najviše Hrvata, pa nek' onda razmisle svi oni što pjevaju "Jasenovac i Gradiška stara". Zar je jedan Mihovil Pavlek-Miškina bio protivnik hrvatskog naroda?

Tzv. Luburićevaca bilo oko 10 000. Sam Luburić nije odgovarao Ustaškoj vojnici, već direktno Paveliću. Glavna preokupacija 1945. mu je bila ubijanje civila, domobrana i ustaša u povlačenju (uz izgovor da su trebali svi poginuti, a ne povući se). Ustaška vojnica je treći dio Ustaškog pokreta, oružano krilo, paravojna formacija. U početku se sastojala od niza malih postrojbi i 1941. brojila 15 000 pripadnika u 12 "ustaških djelatnih bojni". 1942. nastaje novih 27 bojni. Sve bojne su krajem godine bile preustrojene u 4 "ustaška stajačka djelatna sdruga". Vojnica 1943. raste na sveukupno 16 zdrugova s oko 50 000 pripadnika. U početku su bili samo dobrovoljci, da bi od 1942. i oni počeli mobilizirati ljudstvo. Krajem 1944. Vojnica broji 76 000 pripadnika i to redom a) 1 dobrovoljaca b) 1 regrutiranih c) 1 doslovce pokradenih domobrana i d) 1 unovačenih golobradih tinejdžera.

Od važnijih jedinica valja spomenuti "Crnu legiju" (1. i 5. zdrug), nastalu od osvetnički nastrojenih Hrvata i Bošnjaka iz Istočne Bosne i izvan sustava "Poglavnikove tjelesne sdrugove", elitne postrojbe, engleski "mobile strike force". Pripadnici Vojnice uglavnom nisu činili zločine, izuzevši Crnu legiju.

Pavelić je naravno sebe proglasio Poglavnikom i u državi, i u pokretu. Nije trpio kritiku i diktatorski je micao sve koje bi mu stali na put (Kvaternikovi, Mile Budak, navodno je dao sabotirati avion Jure Francetića, Lorković i Vokić). Bio je u početku talijanski poslušnik, a kasnije i njemački. Kritike vlastitih suradnika da će Njemačka skrahirati i da treba spasiti što se može, nije uvažavao. S propasti Trećeg Reicha 1945. propao je i ustaški režim. Ovom natuknicom sam prvenstveno želio razjasniti da kada se govori o ustaškim zločinima, mora se znati tko ih je počinio, koliko je zaista ustaša bilo i kako se ne smije govoriti o kolektivnoj krivici hrvatskoga naroda. Koliko bi god to neki htjeli, svi Hrvati nisu bili ustaše u Drugome svjetskome ratu.