Jedne novine dijagnosticirale su mu omnipotentni delirij, a druge sindrom hubris. Psihijatri koji su angažirani da ga izvještače – ali neizravno, s distance – objasnili su javnosti kako je riječ o poremećajima ličnosti koje zovemo i narcisoidnošću te, opisno, umišljajem o izuzetnim i raznovrsnim vlastitim sposobnostima. Medicinska terminologija, kao i uvijek, garantirano impresionira puk. Ništa manje spektakularno, medijima odjekuju njegove imovinske liste, ažurirane iz sata u sat. Nalik državnim revizorima, evidentiraju mu bezbrojne nekretnine i umjetnine, naglavce prodiru u zakamuflirane podzemne bunkere njegovih vila i čekaju da mu agenti presretnu suprugu na vratima obiteljskog doma.

Jedan od ona dva psihijatrijski nastrojena dnevnika, provodi estetičku analizu njegova najvećeg metropolskog zamka. Ugledni arhitekti posprdno svjedoče o gradnji nesumnjivo hiperskupoj, ali beznadno amorfnoj i nesadržajnoj. Zatim se svi smijuljimo dosjetki: sadržaja ipak nipošto ne manjka, bar ne dokle ga brižni inspektori ne pospreme u kakav javni galerijski depo. Dovode nekog postiđenog majstora da ispriča kako je zidao dupla dna te vještičje kuće od marmelade.

Još jedna limuzina, još jedna grčka amfora, još jedna prenamijenjena parcela, još jedan Bukovac. Još jedna pikantna medicinska dijagnoza, još jedan sumnjivi član obitelji, još jedan indikativan arhivski intervju. Onda izjave visokih političara, pa neovisnih analitičara, i uspješnih gospodarstvenika. Postaje sve jasnije da je on zapravo oduvijek bio kvaran i da su na ovaj ili onaj način baš svi neumorno ukazivali na tu evidentnu činjenicu.

Puste godine vajali su kult njegove mužjačke neodoljivosti (FOTO: Nacional.hr)

Donedavno se taj napor činio ponešto drukčijim. Recimo, kad se radi o artefaktima, rado su ga navodili kao tajnovitog i često nepotpisanog, ali svakako izvjesnog i zaslužnog posuđivača eksponata za određene izložbe. Poznati dio njegove zbirke uspoređivalo se – čisto kunsthistoričarski - s privatnim kolekcijama drugih pripadnika elite. Pametne glavice baš se i nisu zamarale pitanjem otkud im sve to.

Ili, ako bi se povela riječ o nekretninama, laviralo se između neskrivenog udivljenja i prigodne zabrinutosti. Opet jedan od ona dva lista, najveća u zemlji, dakle, zgranut je donio uznemirujuću priču o tome kako su stanoviti zlikovci pokušali izvarati njegovu gospođu majku i oteti joj zemljište pred samu gradnju. I to upravo onu koja će se kasnije analizirati kao živa Alibabina pećina našeg doba.

A dočim bi se u tim medijima stalo govoriti o njemu samom, više nisu trebali posredne momente za puni erotski nadražaj. Puste godine vajali su kult njegove mužjačke neodoljivosti, uspoređivali ga s jednim megapoznatim holivudskim glumcem. Novinarske izvidnice slali su da presreću žene po ulici kako bi opetovano publicirali ankete o tome fatalnom promuklom baritonu. Nametali su ga za nacionalni seks-simbol, pravu mušku Severinu. Još samo da ih se nekako moglo spojiti.

Danas se njegove nekretnine analiziraju kao živa Alibabina pećina našeg doba (FOTO: Nacional.hr)

Jedina pukotina u idolpoklonstvu potjecala je od nalaza da tip nije bio poduzetnik iz tzv. realnog biznisa, nego visoki državni službenik s napadno uspješnim mešetarskim vještinama u svojim tobož uzgrednim privatnim poslima. Ako bi ga pokoji kolumnist i uzeo žučljivo secirati, to je potjecalo iz te jadne i nemušte motivacije. Kao da nisu ta dva profila, u ovakvom uređenju, samo dvije strane iste medalje. Kao da mogu jedni bez drugih, zajedno na grbači svih ostalih.

Na koncu, i njega je odviše ponio stih, a krizi se ne vidi kraja, i sistem potrebuje frišku žrtvu. Krovna nacionalna privredno-reprezentativna institucija, koju je autoritativno vodio čitavu vječnost, uzela je golem novac za članstvo od samih poduzetnika. Iz politike se davno povukao, naivno lani povjerovavši da bi se mogao vratiti samostalno, trijumfom na predsjedničkim izborima. Odrodio se tako pomalo od svih.

I onda je netko odlučio da pusti vodu (FOTO: thefrisky.com)

A onda je pala odluka da se našeg junaka pusti niz vodu, i na njega se sručio pravednički gnjev doskorašnjih jataka. Prije svega medijskih gazda, koje nesnosno svrbi debela koža od potrebe da je što brže operu. Po intenziviranju njihova dnevnog hajkanja uoči hapšenja, najbolje se vidjelo da su mu odbrojani tjedni na slobodi. Tako oni inače funkcioniraju, i tako djeluje glavni im kooperant, a glavni naš državni odvjetnik. Sad paralelno tipuju i na jednog bivšeg ministra.

Slično je zgaženo nekoliko ministara, jedan premijer, i jedan župan te ratni zločinac. I, bar simbolički - jedan pokojni predsjednik RH. Zajedničko im je da su već bili podalje od moći, i s kronično upaljenim hemoroidima; toliko im se iz guzice nisu dali oni koji će ih potom osrati. Sve sladeći se medijskom forenzikom, ustvari nekrofilijom. A to je odvajkada cijena koju valja platiti medijskoj služinčadi, jednom kad silnika zapadne oproštajna uloga krnjevala.

Lupiga.Com