Kad osoba protiv koje ne postoji sudska presuda ulazi u zatvor, postavlja se pitanje s kojim razlogom ide unutra. Ovoga puta razlog je projekt „Žena 21. stoljeća – Pogled s više strana“ koja je održana u Kaznionici u Požegi, Odjelu tretmana zatvorenica. Fotografirati i snimati nije nam bilo dozvoljeno, a potpisna lista sudionica također nije dolazila u obzir. Moja najvažnija briga bila je održati svoj dio tribine i otići bez spoznaje da me je slušala žena koja je silovala svoje dijete, a jedna takva trenutno ondje služi kaznu. Ono što nas je dočekalo u zatvoru su lica žena iz susjedstva, jedna baka i jedna trudnica

Kad osoba protiv koje ne postoji sudska presuda ulazi u zatvor, postavlja se pitanje s kojim razlogom ide unutra. Ovoga puta razlog je tribina projekta „Žena 21. stoljeća – Pogled s više strana“ koja je prošlog tjedna održana u Kaznionici u Požegi, Odjelu tretmana zatvorenica. Osam žena, redom stručnjakinja u pravu, socijalnom radu, sociologiji i kroatistici, ekonomiji, psihologiji, katehezi, kineziologiji te fonetičarka i trenerica govorništva željele su o ravnopravnosti spolova razgovarati i sa ženama lišenim slobode i onima slobodnima. Pokazalo se to kao iznimno vrijedno iskustvo, jer sam ulazak u ženski dio Kaznionice prvo donosi puno pitanja. Kako im je unutra, što rade, kako će se ponašati, hoće li htjeti sudjelovati ... Moja najvažnija briga bila je održati svoj dio tribine i otići bez spoznaje da me je slušala žena koja je silovala svoje dijete, a jedna takva trenutno ondje služi kaznu. Jedna čije dijete znam, jedna koja je svoje dijete osudila na specijalni dom o čijoj svakodnevici se bojim razmišljati. No, ono što nas je dočekalo su lica žena iz susjedstva, jedna baka i jedna trudnica. Fotografirati i snimati nije nam bilo dozvoljeno, a potpisna lista sudionica također nije dolazila u obzir.

Žene koje guraju ovaj projekt (FOTO: Milica Milosavljević/Lupiga.Com)

Njih više od 30 od otprilike ukupno 150 žena koje trenutno izdržavaju razne kazne čekalo nas je nestrpljivo u blagovaonici koja podsjeća na kuhinju moje osnovne škole. Cijelo vrijeme čekala sam odakle će se stvoriti krafne i bijela kava i u čudu promatrala ta lica koja slušaju preglede zakona, podatke o zlostavljanju žena po županijama, mogućnosti za pomoć i poticaje prijave nasilja. I onda dođe sociologinja i do srži dirne svaku od njih objašnjenjima zašto je društvo žene profiliralo u one koje drže tri kutka jedna kuće, u one koje su majke, prijateljice, ljubavnice, partnerice, njegovateljice, kuharice, čistačice i slične. Objašnjenja koja razrađuju uloge žene i snagu koje te uloge zahtijevaju. Dođe na red i ekonomija, definicija poduzetništva i eto ti na zaključka da je svaka žena zapravo poduzetnica – ulaže resurse i intelekt, planira, nabavlja, organizira, nadzire, ubire plodove svog rada. Svaka obitelj je tvrtka, samo je ponekad žena menadžerica i direktorica financija, a nekad samo ovo prvo.

Razmišljam hoće li sjeme ovih naših poruka i ovog našeg projekta pasti na plodno tlo. Hoće li se svaka od tih žena sagledati s više strana? Hoće li komunicirati asertivno i izići iz kruga pojačanih tonova u kojima nitko nikoga ne čuje? Hoće li se uopće sjećati tamo nekih osam žena koje su samovoljno došle u Kaznionicu u Požegi, držale se s njima za ruke prilikom vježbi disanja na početku i radile s njima u grupama? Ipak, vrijedilo je truda. Sustav u kojemu zatvor ima ulogu rehabilitacije, a žene iz njega izlaze i u njega se ponovno vraćaju vrijedi krpati. Radi se o ljudskim životima, radi se o nekoliko prijeđenih kilometara i malo volje i truda. To je potrebno i dalje raditi jer vjerovali ili ne većina žena u Kaznionici u Požegi su recidivistice. Neke su na izdržavanju kazne i do pet godina, od svijeta odvojene dvjema kapijama, okružene zidom, zgradama i malom šetnicom, šalicama od inoksa i lamperijom. Zemlja u malom rekli bi.

Ulaz u kaznionicu (FOTO: Google maps)

Dijele se u grupice, tračaju jedna drugu, rado prianjaju na zadatke, dijele grickalice koje smo im donijele, a čule smo da se ponekad i potuku. Spremljene su da ih ostatak zemlje ne vidi, sakrivene kao i Azil u Ježevu. Izdane same od sebe, od obitelji i od prijatelja i više od svega treba im pokazati put k ravnopravnosti spolova, što je vjerojatno i jedan od razloga zašto je projekt i financirao Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, a njemu se pridružilo Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Požeško-slavonske županije i sama županija.

Implementacijski tim predvođen Hrvatskim ženskim društvom Pleternica i u partnerstvu s Udrugom Zajednica-stručnost i multidisciplinarnost Pleternica te Udrugom mladih grada Pleternice Oppidum zaključio je da ovakve aktivnosti vrijedi raditi i dalje, ići u Kaznionicu i raditi sa ženama što više, razbiti im svakodnevicu donošenjem znanja i energije. Skratiti vrijeme u čekanju bureka s kojim su te večeri zaključile svoj dan.

Lupiga.Com