OLIVER FRLJIĆ: Lakše je napasti slabije i glumiti moralnu vertikalu, nego jasno, glasno i javno reagirati u pravom smjeru

Ivor Car

7. veljače 2013.

OLIVER FRLJIĆ: Lakše je napasti slabije i glumiti moralnu vertikalu, nego jasno, glasno i javno reagirati u pravom smjeru

“Sramim se što dijelimo istu profesiju”, poručuje redatelj Oliver Frljić u otvorenom pismu koje je danas poslao na našu adresu. To naravno nije upućeno nama, nego Gavellinom glumcu Siniši Ružiću, koji je nakon Frljićevog intervjua javno odlučio odrediti tko smije pisati o kojim temama i optužio Frljića za bijeg. U pismu će se osim na Ružića, još jednom osvrnuti na Gavellu, „kazalište koje godinama bježi od bilo kakve odgovornosti” i prisjetiti se kako ga je slobodarski ravnatelj Gavelle, Darko Stazić odgovarao od predstave „Aleksandra Zec”, jer je to „preteška tema”, a i nije „još vrijeme”

Povodom intervjua koji sam dao tjedniku "Novosti" s puno zakašnjelog i kvazipravedničkog bijesa oglasio se Gavellin glumac Siniša Ružić. Ovaj odgovor pišem spomenutom, ali i svima onima koje stavovi izneseni u ovom pismu predstavljaju.


Oliver Frljić (FOTO: Nacional.hr)

Ružićeva vehementna  reakcija nije se dogodila kada je njegov ravnatelj proveo čin cenzure nad plakatom za predstavu "Fine mrtve djevojke". Ružić nije našao za shodno reagirati niti na muk svoje strukovne udruge - Hrvatskog društva dramskih umjetnika - koje se do danas po pitanju cenzure u kazalištu Gavella nije oglasilo i istu i onoga koji ju je proveo osudila. Pitanje je zašto Ružić nije bio tako glasan i ostrašćen kad je trebalo osuditi potez svog nadređenog. Zato jer je njegova reakcija tipična reakcija ove sredine koja svojom etičkom mlohavošću maše na sve strane, ali nikada u pravcu centara političke moći i njihovih eksponenata. Zbog čina cenzure napasti svog nadređenog značilo bi reagirati principijelno i doista se izložiti. Međutim, ovaj se glumac odlučio udariti tamo gdje sigurno neće biti posljedica: na samostalni srpski tjednik Novosti i moju malenkost.

OLIVER FRLJIĆ: 'Ne znam koje su 'naše', a koje 'njihove' žrtve, za mene je svaka žrtva jednako žrtva'

VIKTOR IVANČIĆ: Tko doista cenzurira?

FINA MRTVA KULTURA: Evo još 'nepoćudnih' plakata

U uvodu svog Pisma on piše: "Eto, časni kolega Oliver Frljić kaže da “GLUMCI GAVELLE LEGITIMIRAJU CENZURU”. Podlo je na naslovnicu časopisa “Novosti”, koji ima ciljanu publiku srpske nacionalnosti od barem 50.000 čitatelja (naklada 1000-5000 primjeraka, pod.s interneta), od svih drugih tema važnih i za RH i za Srbe u RH, staviti ovakvu LAŽ." Ovdje je savršeno reproducirana dominantna nacionalistička matrica u Hrvatskoj koja bi se mogla sažeti u: "Srbi kuš, ili pišite o temama o kojima vam mi dopustimo da pišete." Tom svojom reakcijom se glumac Ružić stavio uz bok aktualnom hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću, koji se također ne tako davno našao u situaciji da određuje što bi i kako tjednik "Novosti" trebao pisati. Pod egidom borbe za "pluralizaciju manjinske scene" Josipović je mjesecima medijski cipelario Milorada Pupovca zbog kritičkih tekstova o njegovoj umiješanosti u aferu ZAMP koji su izlazili u "Novostima". I Josipovićeve i Ružićeve uređivačke ambicije u pogledu tjednika "Novosti", potreba da se objasni što bi za ovaj tjednik bile relevantne teme i na koji način bi trebao pisati, ne mogu se drugačije interpretirati nego kao prijetnje slobodi govora.

Zanimljivo je i to da Ružić bez imalo razmišljanja kao vjerodostojnu uzima izjavu uprave svog kazališta koja je provela čin cenzure. "Pobjegao si i naštetio nama, umjetnicima, a i publici. Mi te ne cenzuriramo. Nama je od uprave kazališta rečeno da si Ti ionako dogovorio premijeru 20. 9. 2013. u Dusseldorfu, dakle u vrijeme kad si trebao imati premijeru u Gavelli, i da zbog toga ionako ne možeš i ne želiš raditi u Gavelli." Da ne bi bilo zabune i daljnjih objeda, na zadnjem sastanku koji sam imao s upravom Gavelle usklađeni su termini rada na predstavi "Zločin i kazna" i projekta koji trebam realizirati u dizeldorfskom Schauspielhausu. Predstava "Aleksandra Zec" trebala se početi raditi nakon ova dva projekta koncem rujna i imati premijeru u drugoj polovici studenog. Dakle, tek tu nikakvi termini nisu mogli biti razlog mog odustajanja. Međutim, i dalje ostaje pitanje zašto Ružić u ovom slučaju vjeruje upravi svog kazališta? Zato jer je to najbolji način da prikrije vlastitu neprincipijelnosti i kukavičluk - sukobiti se sa Stazićem, jasno, glasno i javno reagirati na njegov čin i osuditi ga značilo bi ugroziti svoje radno mjesto. Puno je lakše napasti slabije i glumiti moralnu vertikalu u kontekstu u kojem nema nikakve opasnosti - napasti Srbe, uredništvo lista Novosti i očitati im bukvicu kako bi trebali uređivati svoj tjednik. Da nije bio postignut dogovor i da nije postojala moja namjera da radim projekt, zar bi ravnatelj Stazić u intervju "Jutarnjem listu" izrazio žaljenje što neće doći do realizacije ovog projekta: "Žao mi je što nećemo zajedno raditi predstavu o ubojstvu Aleksandre Zec jer sam uvjeren da se radi o velikom i važnom projektu."  Zašto bi izražavao žaljenje zbog nerealizacije projekta ako je i onako znao da se taj projekt neće realizirati?

Ali ono što je činjenica i o čemu bi glumac Ružić mogao upitati svog ravnatelja je situacija koja se dogodila nakon premijere moje predstave "Zoran Đinđić" u beogradskom Ateljeu 212. Po odgledanoj predstavi, a po mom povratku u Zagreb, Stazić me pozvao na razgovor i rekao da on ne bi radio predstavu o Aleksandri Zec, iako je puno ranije bila dogovorena. Rekao mi je da je to preteška tema za publiku tog kazališta, da još nije došlo vrijeme i još cijeli niz floskula. U tom trenutku sam bio spreman odustati od bilo kakve suradnje. Međutim, vrlo brzo je Stazić promijenio mišljenje i rekao da ćemo raditi projekt "Aleksandra Zec", ako ću raditi i jedan veliki naslov prije toga. Taj drugi naslov bio je "Zločin i kazna" i prebačen je u termin koji je bio određen za "Aleksandru Zec". Činilo mi se da ima smisla pristati na sve te rošade ukoliko će se projekt o ubojstvu članova obitelji Zec realizirati u Zagrebu, u kazalištu koje godinama bježi od bilo kakve društvene odgovornosti. Dakle, bilo bi dobro da zaposlenici Gavelle i o ovome pitaju svog nadređenog. Međutim pretpostavljam da bi to tražilo od njih malo previše hrabrosti. Puno je lakše napasti ovako neargumentirano, kako je to napravio Ružić, onoga za koga znaš da ti ne može ugroziti tvoju profesionalnu egzistenciju.

Prošli tjedan je Viktor Ivančić u svom tekstu "Tko doista cenzurira?" anticipirao mogućnost ovakve  (re)akcije zagrebačkih kulturnih pregalaca: "Zagrebačka kulturna čaršija, uspravna u svojoj klonulosti, već će se pobrinuti da za Frljićevu gestu, umjesto onih principijelnih, smisli praktične motive." Meni se činilo da je zagrebačka kulturna čaršija u svojim podmetanjima ipak malo inteligentnija. Pokazuje se da nisam bio u pravu .

Na kraju otvorenog pisma mi je glumac Ružić poručio da se sramim. Da, srami se. Sramim se što dijelimo istu profesiju. Ovim završavam polemiku sa glumcem Ružićem i svima onima čiju ljudsku i moralnu neprincipijelnost njegovo pismo predstavlja. Ostavljam ih tamo gdje ljudski i etički jesu.

Oliver Frljić

Lupiga.Com

 

Srodne novice

broj komentara: 16

Komentari

  1. JAVNOHR prije više od 9 godina

    Neba

    10.08.2015 u 12:39h

    U tiskanom izdanju Vecernjaka, jucer na duplerici u velikom intervjuu koreograf Zurovac kaze da je suradjivao s Mani dok se ponasala normalno...moze li se tko sjetiti te faze u njenom zivotu? Elem, radi se o reziji Vojnoviceve trilogije na Igrama koja mu je povjerena u cast Kosti Spajicu i njegovoj reziji iste?!? Mani se uhvatila dramaturgije, odabira glumaca i krenula rezirat, pa je nastao nesporazum...U danasnjem Jutarnjem Magelli pise hvalospjeve garnituri koju je fino opisao...Mani i drustvo u Dubrovniku, Frljic u Rijeci, Vrgoc u Zagrebu ...politicki subverzivni teatar, plus oportunizam do bola...U mrezi fali jos jedino ekipa s Brijuna....Split se , cini se jos jedini drzi kao nacionalno kazaliste!

    3

    Odgovori

    3 100% 0

    b7 b7

    11.08.2015 u 07:25h

    Magelli , jedan od mnogih koji su se dobro udomili u našim teatrima cijenjeni Ivane , hvala na skretanje pažnje prema Jutarnjem listu i ovim " svjetskim "izjavama od smrti majke do Koloseuma , Seneke itd. koliko pameti u jednom pasusu , zadivljene su sigurno i Mani i Dubravka , Buljan vjerojatno misli svoje ali ne izriče jer ako izrekne...bojim se kao i mnogi zaposlenici i publika nove sezone u zagrebačkim kazalištima , kada se spoje ovi autsajderi u moćnu gomilicu -već su zapravo spojeni , Miki im je to omogućio - bit će jadna sezona . Magellievo divljenje Frljiću nije čudno , kako reče Ivan poklonio se on na sve strane pa netko će pozvati ..saznadosmo dakle da je FRljić talentiran !!! po mom mišljenju -taman koliko i Magelli , oba su opstala na galamu , i Zoja voli obojicu , snobizam pršti na sve strane , bilo bi divno kada bi se našao mladi hrabri čovjek pa od tih likova napravio predstavu , Duleta također u podjelu , Ajzler

  2. tocno net prije više od 10 godina

    Glumci koji su odustali od predstave - Anita Mančić, Nenad Ćirić, Jakov Jeftović i Marinko Madžgalj - pominju se u završnom delu predstave „Zoran Đinđić” kada glumci „prekidaju“ igranje komada, jer su „došli u posed brojnih izveštaja službe bezbednosti o probama u Ateljeu 212”. Tada se navode okolnosti u kojima su glumci izlazili iz celog projekta.(Sya

  3. tocno net prije više od 10 godina

    anje fakata je sljedeće: točno je da smo 1991. napravili predstavu koja se temeljila na odličnom Budakovu romanu. Točno je da su u predstavi igrali sjajni glumci na čelu s Tonkom Lonzom, Nevom Rošić, Enom Begović, Božidarom Oreškovićem, Ivkom Dabetić, Borisom Miholjevićem... točno je da je scenograf bio Zlatko Bourek. Istina je da smo s tom predstavom (prvi put u povijesti zagrebačkog HNK) otišli na gostovanje iseljenoj Hrvatskoj u SAD, Kanadu, Europu i Australiju.

  4. tocno net prije više od 10 godina

    projekta na daskama koje nekom život znače a drugima u glavi fale. Drago mi je da je moj višegodišnji trud kao ustaške aktivistice u ilegali napokon prepoznat. Samozatajna i tiha, nisam imala hrabrosti ni pomisliti da bi mi jednom netko ukazao ovako veliku čast. Srce lupa mahnito već znam čekaju me mnoge besane noći. Osjećam se slobodno makar sam još uvijek opijena heteroseksualnošću. Ako sam dio autorskog projekta to znači da imam i neka autorska prava? Mislim mog djeda je igrao Richard Burton onda bi mene mogla recimo...Julia Roberts. A kostim? Nema dvojbe. Biti ću umotana u zastavu. Mogu trčati po pozornici u obliku slova U, dok kolege izvikuju NDH, HDZ, PAVELIĆ, TUĐMAN. Što ako mi izleti "Tito" -mislim zabunom? Predlažem i izbor glazbe "jer 90-te su bile godineeee". Toliko svježih ideja. Ne želim se miješati kolegama u režiju jer su mi oni uzor i inspiracija od kad znam za sebe ali recimo kada bi se nekako mogla objesiti na pročelje zgrade umotana u zastavu mislim da bi poentirali. Ili profitirali kao profiteri. Ili profiteroli. Ovakve kao ja, crvenokose i zelenooke, nekoć su gorjele pa na kraju mogu i ja ustaška nevjesta biti baklja. Ritualna. A tko zna možda mi uloga dobro dođe za sljedeće izbore. Nikad ne znaš. Moj ego je pun. U njega više ništa ne stane osim Boga i Hrvatske ! Za dom spremna...dekicu,čašu vina i pucketanje vatre iz kamina....
    naslov ..SAŠA BROZ USTAŠKA NEVJESTA mogao bi biti naslov novog autorskog projekta na daskama koje nekom život znače a drugima u glavi fale. Drago mi je da je moj višegodišnji trud kao ustaške aktivistice u ilegali napokon prepoznat. Samozatajna i tiha, nisam imala hrabrosti ni pomisliti da bi mi jednom netko ukazao ovako veliku čast. Srce lupa mahnito već znam čekaju me mnoge besane noći. Osjećam se slobodno makar sam još uvijek opijena heteroseksualnošću. Ako sam dio autorskog projekta to znači da imam i neka autorska prava? Mislim mog djeda je igrao Richard Burton onda bi mene mogla recimo...Julia Roberts. A kostim? Nema dvojbe. Biti ću umotana u zastavu. Mogu trčati po pozornici u obliku slova U, dok kolege izvikuju NDH, HDZ, PAVELIĆ, TUĐMAN. Što ako mi izleti "Tito" -mislim zabunom? Predlažem i izbor glazbe "jer 90-te su bile godineeee". Toliko svježih ideja. Ne želim se miješati kolegama u režiju jer su mi oni uzor i inspiracija od kad znam za sebe ali recimo kada bi se nekako mogla objesiti na pročelje zgrade umotana u zastavu mislim da bi poentirali. Ili profitirali kao profiteri. Ili profiteroli. Ovakve kao ja, crvenokose i zelenooke, nekoć su gorjele pa na kraju mogu i ja ustaška nevjesta biti baklja. Ritualna. A tko zna možda mi uloga dobro dođe za sljedeće izbore. Nikad ne znaš. Moj ego je pun. U njega više ništa ne stane osim Boga i Hrvatske ! Za dom spremna...dekicu,čašu vina i pucketanje vatre iz kamina....

  5. tocno net prije više od 10 godina

    tanje fakata je sljedeće: točno je da smo 1991. napravili predstavu koja se temeljila na odličnom Budakovu romanu. Točno je da su u predstavi igrali sjajni glumci na čelu s Tonkom Lonzom, Nevom Rošić, Enom Begović, Božidarom Oreškovićem, Ivkom Dabetić, Borisom Miholjevićem... točno je da je scenograf bio Zlatko Bourek. Istina je da smo s tom predstavom (prvi put u povijesti zagrebačkog HNK) otišli na gostovanje iseljenoj Hrvatskoj u SAD, Kanadu, Europu i Australiju.

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija