Dragi moji Lupeži, dičimo se na ovom web site-u s frazom "Lupiga svijet kroz obične oči", pa sam tako odlučio uvrstiti jednu novicu iz jednog anonimnog izvora (moj mail) koji na vrlo običan način govori o odigranom finalu europskog prvenstva u vaterpolu, odnosno više o "ratu" koji se odvijao na tribinima.

Dakle, izvor je anoniman, sve je rečeno vrlo jednostavno, bez ijedne moje intervencije (ako isključimo onu kojom sam dodao č, ć, š, đ i ž).

Prekjučer je bilo polufinale europskog prvenstva u vaterpolu, Hrvatska protiv Mađarske. Igrano u Kranju. To smo dobili, jedva. Baš je bilo super. Mislim atmosfera. Bazen je na otvorenom, igra u sunčano predvečerje, sve puno naših navijača koji su super izgledali, uglavnom zbog kolorita.
Danas ipak nije bilo tako, kada smo igrali u finalu sa Srbima i Crnogorcima. Navijača je bilo još i više nego protiv Mađarske. Već prije početka bilo je sranja, sve je bilo ful puno, neki nisu mogli niti ući. Srba ni nije bilo, možda pedesetak, i to u loži. Vodili smo 7:4, pa su izjednačili na 8:8 i na kraju su nas u produžetcima pobijedili sa 9:8. Nakon toga je nastao kaos, što sam i mislio da će biti ako izgubimo. Već prije su sudiji Slovencu razbili glavu, a sad je jedna tribina ostajala bez stolica koje su bacane dolje prema specijalcima, kojih je bilo ful puno pa ne znam kako je moglo doći do sranja. Gađalo se svim i svačim. Pa čak i naše igrače. Bačen je suzavac, došao je helikopter, neki su se maskirali da ih policija kasnije ne može prepoznati. Užasne slike, ali fakat, mučno. A naš komentator je cijelo vrijeme tekme srao protiv navijača i nazivao ih svakakvim imenima. Taman kada se uključio direktno u Dnevnik, nakon par njegovih riječi došlo je do novog sranja, jer je netko napao i tribinu gdje su smješteni svi komentatori i lože. Onda se čulo psovanje, lupanje, bacali su se stolovi i sva oprema dole u smjeru srpskih vaterpolista, s visine od nekih pet, šest metara. Neki ljudi su u strahu skakali odozgo na goli beton. Mislim, to se moralo vidjeti, čulo se kako neko viče "Ubili su čoveka", pa onda "Ja sam iz Republike Srpske", a ništa nismo znali šta se događa. Taj dio je bio najmučniji. Tamo je bilo i par naših ministara. Na kraju ni medalje nisu podijeljene, nije bilo nikakve ceremonije. Užas. Ko zna kakve ćemo kazne dobiti. A jadni svi koji budu večeras morali preći slovensku granicu.
Možda ćemo i na zimu opet kod susjeda ići podržati Janicu ledenim grudama? I tko će sada platiti kaznu mi ili Slovenci zbog "dobre" organizacije?