Na ovom mjestu nudimo vam priču o jednom pjesniku, njegovoj ljubavi i pjesmi kojom je ta ljubav urodila. Mjesto radnje su Vinkovci, grad u kojem su nedavno srušili rodnu kuću Ivana Kozarca, pjesnika iz ove priče. Kažu napravit će ljepšu i stariju. Što se pjesme tiče, nju je od zaborava oteo Ivo Tijardović, koji ju je uglazbio i na taj način je učinio poznatom javnosti puno široj od one koja čita poeziju. (Tko u ovoj ludnici još čita poeziju?) Najtoplije preporučujemo priču, pjesnika, ljubav, pjesmu, autora Mujičića i njegov blog - Blogomil

Priča o pjesmi "Zbog tebe sam tarabe preskako!"

U okviru serije "Pregled novije hrvatske književnosti" danas objavljujemo prilog Ante Bašića o pjesniku Ivanu Kozarcu. To je idealna prilika za objaviti i priču o jednoj vrlo lijepoj ljubavnoj pjesmi koju je napisao upravo Ivan Kozarac.

Na pjesmu, koju pamtim još iz djetinjstva, a nisam znao ni tko ju je napisao ni tko uglazbio, naišao sam slučajno, "lutajući bespućima interneta". Uz pjesmu sam našao i vrlo zanimljivu priču o toj pjesmi, koju je napisao Kemal Mujičić, Blogomobil, koji je lutajući "cipelcugom" propješačio Hrvatsku uzduž i poprijeko i usput zapisivao sve interesantno na što je naišao; opisivao je krajeve kroz koje je prolazio i osobe koje je sretao te razgovore koje je s tim osobama vodio i još mnogo štošta.

Vinkovački trgovac Boso ruši rodnu kuću Ivana Kozarca

"Spremio" sam i pjesmu i priču, kao što se spremaju drage uspomene i zahvalan sam Blogomobilu da ih je zapisao.  

No da vidimo tko je Blogomobil: Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.

Ovo je priča koju je zapisao o meni dragoj pjesmi:

(FOTO: student-web.unizd.hr/~fdzelali)

VINKOVCI

Do Vinkovaca sam se nahodao. Kad god ulazim u Vinkovce malo sam uzbuđen. Vinkovci su grad slavonske bohemske elite, sjajnih pisaca, kipara, slikara, matematičara, arheologa, povjesničara, glumaca, sveučilišnih profesora, rimskih careva, hrvatskih banova itd. Ovdje, uz obale Bosuta, živi se već punih 7500 godina.

Budući da ću u ovome kraju boraviti nekoliko dana, najprije ću vam ispričati priču o jednoj od naših najljepših ljubavnih pjesama. Napisao ju je Ivan Kozarac. Evo pjesme (dok čitate, možete tiho pjevušiti):

MILOVO SAM GARAVE I PLAVE

Milovo sam garave i plave,
Dosta cura za života svoga,
Al što tebe - to nijednu tako,
Curo draga iz sokaka moga.

Tarabe sam rad˘ tebe preskako,
Po baštinskih skrivao se kuti,
I kad jasmin i kad dunje mire
I kad lišće i vene i žuti...

Tebi curo šuljo sam se kradom
Kroz straže oca ti i maje,
Kruhom pito lajava Garova,
Dok ti vrele kradoh poljubljaje...

Čak i danas ja ti drhćem, čeznem
Vazda željan zagrljaja tvoga
Pregorjet te ne znam i ne mogu,
Curo draga iz sokaka moga.

PRIČA O PJESMI

Pjesma je posvećena Vinkovčanki Mariji Kozarac, udanoj Guttman, Ivanovoj lijepoj rođakinji. Marija je bila kćerka Ivina strica, pa zato ta veza nije ni mogla završiti drukčije, nego Marijinom udajom za drugoga.
Marija i Ivan su rođeni u istoj ulici, nekad Krnjašu, a danas Kozarčevoj. Dakako da je ta romantična, zabranjena, vedra i tragična ljubav uskovitlila prilično prašine za ono doba.

Ivan Kozarac (FOTO: lektire.eu)

Kozarac je bio sušićav, bolovao je dugo od tuberkuloze. Umro je 1910. godine, navršivši tek dvadesetipetu. Marija je nadživjela svoga voljenog rođaka punih 69 godina. Umrla je 1979. godine i mogu reći da sam je poznavao. Naime, u Krnjašu je rođen i moj velikih prijatelj Vlado Felker. Felki je glazbenik. Diplomirao je dirigiranje na Glazbenoj akademiji. Svira sjajno glasovir. Kao klinac svirao je u našem prvom VIS-u Bijele strijele. Upoznao sam ga šesdesetih godina kad su Bijele strijele svirale na terasi hotela Esplanade u Zagrebu.

Svojedobno sam volio odlaziti na Vinkovačke jeseni. Tamo se lijepo družilo, pilo i ljubilo. I tako me jednom Felki odvede nekoj staroj dami i upozna me s njom. Bila je to Marija, zbog koje je mladi pjesnik Ivan Kozarac tarabe preskakao. Pjesmu je Kozarac objavio u Savremeniku 1910. godine, pod pseudonimom Vanja Koson.

Ivo Tijardović (FOTO: ratnakronikasplita.com)

Desetak godina poslije pjesnikove smrti u Brodu je vojsku služio mladi Splićanin Ivo Tijardović. Tamo je, vjerojatno u Čerininu izdanju Kozarčevih pjesama, pročitao i tu pjesmu. Dojmila ga se, pa je sjeo za glasovir i - eto, tako je nastala jedna od naših najljepših ljubavnih pjesama.

Autor priče: Kemal Mujičić, Blogomobil

Lupiga.Com via www.croatia.ch

P. S. Da utvrdimo: u Vinkovcima su nedavno srušili rodnu kuću Ivana Kozarca. Kažu napravit će ljepšu. I stariju.