Kako dišemo?
Zaokupljeni svakodnevnim problemima ni ne pitamo se koliko čist zrak zapravo udišemo dok obavljamo svoje potrebe. Možda bi se i pitali kad bi znali kolika je koncentracija dušikovih oksida u zraku metropole? E, baš ona je ovih dana preko preporučenih graničnih vrijednosti i uvelike nam govori o tome koliko loš zrak udišu njezini stanovnici.
Mjerenje koncentracije dušikovih oksida bilo je obavljeno na postajama u sjevernom i južnom dijelu te središtu Zagreba proteklog tjedna. Ustanovljeno je da je njegova razina iznad "normalnog" pa se odmah po protokolu obavijestilo i Gradsko poglavarstvo koje, uvjeren sam, glede toga ništa ne poduzima. Koliko je problem ozbiljan ukazuje činjenica da je dušikov oksid, poslije pušenja, jedan od najvećih uzroka raka pluća i respiratornog sustava. Tako smo svi mi u biti pasivni pušači dušika i njegovih štetnih sastojaka.
Možda malo ohrabruje saznanje da su koncentracije sumporovog oksida, crnog dima i ukupnih lebdećih čestica na nivou i nihova razina se bitno ne mijenja, te je s te strane zagrebački zrak čist.
Ova novica trebala bi potaknuti kod nas neka razmišljanja u kojima bi se pitali koliko i mi sami imamo krivicu za ovakvu zagađenost, ili pak dati nam poriv za češći odlazak u prirodu na pročišćenje naših alveola. Ukoliko u budućnosti budemo i dalje bili toliko nesavjesni i nesvjesni ovog problema možemo već sada početi štediti za gas-maske i kućne pročišćivače zraka, a naša djeca neće moći uživati u šetnji parkovima, haklanju na "školskom" ili nekom drugom sličnom obliku zabave na otvorenom. Zato ljudi moji pamet u glavu, više vožnje biciklom umjesto autom(Vince je pravi primjer i on nam treba biti uzor), i malo manje grafita po kvartu.
Možda malo ohrabruje saznanje da su koncentracije sumporovog oksida, crnog dima i ukupnih lebdećih čestica na nivou i nihova razina se bitno ne mijenja, te je s te strane zagrebački zrak čist.
Ova novica trebala bi potaknuti kod nas neka razmišljanja u kojima bi se pitali koliko i mi sami imamo krivicu za ovakvu zagađenost, ili pak dati nam poriv za češći odlazak u prirodu na pročišćenje naših alveola. Ukoliko u budućnosti budemo i dalje bili toliko nesavjesni i nesvjesni ovog problema možemo već sada početi štediti za gas-maske i kućne pročišćivače zraka, a naša djeca neće moći uživati u šetnji parkovima, haklanju na "školskom" ili nekom drugom sličnom obliku zabave na otvorenom. Zato ljudi moji pamet u glavu, više vožnje biciklom umjesto autom(Vince je pravi primjer i on nam treba biti uzor), i malo manje grafita po kvartu.
Tebe bi ja care u Zenicu na biciklu,a dragi moji: Vincent je primjer, ali...i on se vozika po tom istom otrovanom zraku. Dakle,dečko se truje još više od nas:više (jače) diše tijekom vožnjica.Ali eto ja 80 dana tijekom ljeta neću voziti auto (možda koji gliserčić) i udisat ću divan morski zrak :-)