"Ja domovinu imam, tek u srcu je nosim, i brda joj i dol...". A nekima nije bitno ono u srcu nego ono u novčaniku, i zajebali bi i Boga i čovika za mrvu šoldi. A takvi su kod nas u prvim redovima... Prikazujemo grubu domaću stvarnost kroz tri slike: HEP, Boban i referada FPZ-a

Hrvatski građani su na razini najobičnijih drolji i kurbi. Svi ih jebu. Najprije ih je još prošle godine jebo HT sa svojim računima, sad je štafetu preuzeo HEP koji glumi apsolutnu nonšalanciju. U isto vrijeme se Boban oprašta na spektakularan način, ispraćajući svjetske zvijezde Thompsonom. A na jednom faksu referadne djelatnice svjesno s namjerom prcaju nekoliko tisuća svojih studenata. Tri slike grube domaće stvarnosti.

Slika 1. HEP-ovo računanje struje. Oni su ili vođeni nepismenim i matematički neobrazovanim ljudima koji ne znaju izvesti obični kamatni račun, ili najbahatijom žgadijom lažljivaca. Dok oni uporno tvrde da je struja poskupila niti 10%, jadna raja dobiva urnebesne račune koji izazivaju glavobolju. A neka tamo udruga potrošača ne želi organizirati prosvjede u Zagrebu, jer se boji socijalnih nemira. Pa možda je i vrijeme za nemire! Što još trebaju napraviti da se iskaže globalno nezadovoljstvo? Ubiti nas svojom strujom?

Slika 2. Boban ode u mirovinu. Još jedna fešta šta se pretvorila u najobičniju desničarsku promociju. Rivaldo, Van Basten, Rijkard i ostali s terena odlaze popraćeni Thompsonovim "Genima kamenim". Možda jesu kod nekoga, ali bogami kod nekih i nisu. Velikom majstoru baluna, Crnogorcu Deji Savićeviću zvižde, pitaj Boga zašto. Možda zato što se skoro javno nije slagao s velikosrpskom politikom. A da malo pojačaju i unutardržavni animozitet ekipa sa sjevera zviždi i Pletikosi, spasitelju u utakmici Hrvatske protiv Estonije.

Slika 3. Nenormalni redovi na Fakultetu političkih znanosti. Gotovo 2.000 studenata želi se upisati u višu godinu ovog faksa. A referada radi od 10.30 do 12.30 sati. I ni sekundu više. Tako vam se može dogoditi da dođete u 10 ujutro i zateknete red od preko 15 metara. A gospođe s referade na kavi. I ne jebu živu silu. Njih ne dira što su one plaćene da budu spona između studenata i dekanata. Radno vrijeme im počinje u pola 11 i ni sekundu prije. Aplauz damama!

Kuda plovi ovaj brod? Dok su kormilari ovako mamurni, čini se da pravac nije ni bitan. Ionako ćemo doći samo na dno.