Susret čiča Draže i bana Josipa dobio je svoj epilog: zbog narušavanja javnog reda i mira naročito drskim ponašanjem i vrijeđanjem moralnih osjećaja građana student iz Beograda dobio je 15, a njegova kolegica pet dana zatvora. Tako treba, reći će državotvorno lice moje podvojene ličnosti. Ali da se za narušavanje javnog reda i mira redovito dobivaju zatvorske kazne pola Hrvatske bi čamilo u zatvoru, kažem ja - anarhist

Naravno, državotvorac će pružati žestok otpor, ali anarhist je kao i obično jači: dakle, svinjarija je, mislim, osuditi studente na 15, odnosno 5 dana zatvora, iako su drsko provocirali. Mladi student na sudu se branio da se s čiča Dražom želio fotografirati u umjetničke svrhe, kako bi sliku iskoristio kao materijal za kratkometražni film, koji je htio prikazati na Beogradskom festivalu kratkometražnog filma. Film bi, rekao je, govorio o državama u tranziciji.

Osobno sam sklon vjerovati da se mladi pizdun želio ovjekovječiti s Dražom kako bi uživao titulu heroja dana u Beogradu; da je u pitanju idiotska zajebancija; da je mladić jednostavno nadobudni idiot. Ali 15 dana zbog narušavanja javnog reda i mira - to me malo plaši. Zašto?

Ne vjerujem baš u pravosuđe koje ima dvostruka mjerila. Pravda je slijepa, nju ne bi trebalo zanimati koje je nacionalnosti počinitelj prekršaja, niti bi se trebala osvrtati na političke okolnosti koje u ovom slučaju daju dodatnu težinu počinjenom prekršaju. Sud pred sobom ima prekršaj - narušavanje javnog reda i mira naročito drskim ponašanjem i vrijeđanjem moralnih osjećaja građana - i to je sve. "Tu su paragrafi, pa zagrabi, nek' isto je i đavolu i đakonu". A za prekršaj narušavanja javnog reda i mira u Hrvatskoj se propisuje novčana, a ne kazna zatvora. Inače bi, kao što rekoh, pola zemlje čamilo iza rešetaka. Da niti ne govori o činjenici da u pripizdinama uz autoputove svakog dana možete naći poduzetne trgovce suvenirima s likom Ante Pavelića, koji vrijeđaju moje moralne osjećaje i naročito se drsko ponašaju propagirajući lik, a time i djelo, notornog fašista i satrapa Pavelića. 

I što hrvatsko pravosuđe čini u slučaju poduzetnih trgovaca, ljubitelja omiljenog nam ratnog zločinca i masovnog ubojice? Ništa, ne osuđuje ih, ostavlja ih da u miru prodaju svinjarije i narušavaju ugled zemlje. Ali kad su u pitanju beogradski studenti - to je već nešto drugo. Njima se može odrezati petnaest dana zatvora, kako bi se pokazalo da smo mi Hrvati super i da nećemo dopustiti nikakve svinjarije koje dolaze s one strane Drine. A za svinjarije u našem dvorištu - ništa, nothing, zero, nula bodova.

Unatoč svemu, većina Hrvata jednoglasno će podržati zatvorske kazne za mlade Beograđane. Pri tom im, naravno, neće pasti na pamet da će primjena dvostrukih mjerila domaćeg nam pravosuđa Beograđanima oduzeti 15 dana slobode, a nama dati trajan osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u pravosuđe. U kojem će budućem slučaju pravosuđe imati dvostruka mjerila? Hoće li mene ili vas suditi drugačije nego saborskog zastupnika? Naravno da hoće.

Pravda je u Hrvatskoj, na žalost, još uvijek samo misaona imenica, daleka mutna ideja u koju se na predizbornim skupovima zaklinju mutavci u crnim odijelima, s partijskim knjižicama u džepu. Zašto nam to nije palo na pamet u slučaju mladog idiota iz Beograda? Zato jer smo ovce, jer ne razmišljamo, jer nas nije briga. Važnije od svega nam je pokazati Srbima kako smo zajebani i kako se nitko s nama neće zajebavati. Jebem ti ja takav pos'o!